Prije ukopa misu zadušnicu za pokojnog svećenika u otočkoj župnoj crkvi Svetog Antuna Padovanskog predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski. Koncelebrirali su đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, domaći župnik i dekan Antun Knežević te još osmorica svećenika. Lijes s tijelom pokojnika bio je izložen u župnoj crkvi od jutra do kraja zadušnice.

U homiliji biskup Gorski izrazio je sućut rodbini pokojnog vlč. Mije te je govorio o njegovom životnom i svećeničkom putu, rekavši kako je pokojnik za svoje vječno počivalište odabrao voljenu Slavoniju – svoj Otok. „Kamo god je krenuo, bio je vođen vjerom u Gospodina koji ga nije nikad iznevjerio. Bio je odlučan u svojim stavovima, živio je za svoju Crkvu, trudio se u njezinoj izgradnji, kako duhovnoj, tako i materijalnoj, i nikada nije sebe štedio“, rekao je biskup Gorski, prisjetivši se početaka službovanja pokojnog svećenika Mije, koje je započeo kao redovnik palotinac, i kasnije nastavio kao dijecezanski svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Na kraju homilije uputio je molitvu da ga Gospodin nagradi za sve dobro koje je učinio, oprosti ono što je po ljudskog slabosti propustio te da ga primi pod svoje okrilje.

Oproštajni govor na kraju misnog slavlja uputio je pokojnikov školski prijatelj iz gimnazijskih dana na Šalati, mons. Juraj Jerneić, upravitelj Doma za umirovljene svećenike Zagrebačke nadbiskupije. Evocirao je uspomene na njihov gimnazijski život, mladenačke radosti i brige, ali i važne odluke, od kojih je najvažnija bila, kako je istaknuo, ostati vjeran Božjem pozivu i služiti mu svim srcem. „Vjetrovi službe nosili su vlč. Miju na različite strane, a dogodilo se da smo se ipak ponovno našli zajedno u istoj nadbiskupiji. I to su Božji putovi“, rekao je mons. Jerneić, obraćajući se na kraju sestri pokojnog svećenika, zahvalivši joj za ljubav i požrtvovnost oko preuzimanja skrbi za bolesnog brata.

Otočki župnik preč. Antun Knežević je uime župljana i svoje osobno ime izrazio sućut bližoj rodbini pokojnika, zahvaljujući svima koji su s poštovanjem i ljubavlju došli ispratiti vlč. Miju. „Iako je još kao dječak otišao u sjemenište, uvijek je u svome srcu osjećao da pripada svome Otoku u koji je često i rado navraćao. Prisnost s Otokom pokazivao je napose za vrijeme godišnjih odmora, svojom spremnošću i raspoloživošću kod predvođenja misnih slavlja. Hvala mu na spremnosti da uvijek pomogne!”, rekao je župnik te nastavio: „Prije nešto manje od mjesec dana ponovno je došao u svoj Otok, ali ovog puta ne na uobičajeni godišnji, nego na vječni odmor. Kada sam ga posljednji put posjetio i podijelio mu sakramente, ostao sam zadivljen s koliko je predanja u volju Božju i osobne i iskrene vjere bio spreman na vječni susret s Gospodinom“.

Biskup Ivan Ćurić također je zahvalio pokojnom svećeniku Miji uime nadbiskupa Đure Hranića i nadbiskupa u miru Marina Srakića na svemu dobrom što je tada kao još mladi svećenik učinio u župama današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, gdje je i primio sveti red prezbiterata. Nakon molitve posljednje preporuke, koju je predvodio biskup Ćurić, tijelo pokojnika prevezeno je na Gradsko groblje, gdje je sprovodne obrede nastavio voditi biskup Gorski. Misno slavlje u župnoj crkvi, kao i sprovodne obrede na groblju pjesmom je pratio župni mješoviti zbor „Bl. Alojzije Stepinac“.

Vlč. Mijo Šibonjić rođen je 4. travnja 1954. godine u Drapnićima (BiH), župa Uznesenja BDM, Breške kod Tuzle, od oca Ive i majke Janje, r. Petrović. Kao dijete doselio je s obitelji u Otok kod Vinkovaca, gdje je pohađao osnovnu školu i gdje mu se već u četvrtom razredu javila želja za svećeničkim pozivom.

Za kandidata palotinaca prijavio se 1969., a pripravu za svećeništvo započeo je u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Nakon mature 1973. odlazi u Njemačku u novicijat. Po završetku dvogodišnjeg novicijata vraća se u Zagreb studirati teologiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu.

Doživotne zavjete položio je 1979. godine. Za đakona je zaređen 27. siječnja 1980. u Augsburgu (Njemačka), a svećenički red primio je 6. srpnja 1980. u crkvi Sv. Jurja mučenika u Petrovaradinu po rukama biskupa Ćirila Kosa. Mladu misu slavio je 20. srpnja 1980. u Župi sv. Antuna Padovanskog u Otoku.

Kao svećenik službovao je kao župni vikar u Srijemskoj Kamenici, a zatim je bio odgajatelj bogoslova u Remetama u Zagrebu. Potom je dvije godine (od 1. lipnja 1983. do 31. svibnja 1985.) vršio župničku službu u Župi sv. Jurja mučenika u Petrovaradinu, gdje se brinuo o obnovi trošnog samostana i crkve. Kao župni vikar službovao je deset godina (od 1985. do 1995.) u Župi sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima. Nakon toga najprije godinu dana (od 1995. do 1996) vrši službu župnog vikara, a potom petnaest godina (od 1996. do 3. prosinca 2011.) župničku službu u novoosnovanoj Župi Blažene Djevice Marije Kraljica apostola u Zaprešiću.

U veljači 2012. primljen je na provjeru (ad experimentum) na pet godina u Zagrebačku nadbiskupiju te mu je od 1. ožujka 2012. do svibnja 2012. povjerena služba privremenog upravitelja Župe Uznesenja BDM u Zlataru. Potom je sedam godina (od 2012. do 2019.) obnašao župničku službu u Župi Rođenja Isusova u Zagrebu-Kajzerica. Nakon što je prošlo pet godina, u skladu s kanonskim odredbama, s danom 19. listopada 2017. godine inkardiniran je u zajednicu klera Zagrebačke nadbiskupije.

Godine 2019. premješten je i imenovan župnikom u Župi sv. Roka u Luki i u Župi sv. Ane u Rozgi. Župničku službu u Rozgi vršio je do 23. kolovoza 2021., a u Luki do 9. studenoga 2021., kada je zbog bolesti razriješen župničke službe i upućen na bolovanje.