Uz župnika Župe sv. Dominika Savija na Koloniji – vlč. Josipa Matanovića, misu je predslavio domaći župnik i dekan Ivan Lenić, a posluživao je đakon Marko Obradović.

Na početku homilije župnik Lenić naglasio je da, unatoč vremenskom odmaku, dani sjećanja u studenom u svima ožive sva ratna događanja iz 1991.; nasilje, stradanja, molitvene vapaje i plač, ljubav i junaštvo.

Vlč. Lenić prisjetio se i svojih mladomisničkih dana koje je proveo na službi župnog vikara od 1997. u Srijemskoj Mitrovici, koja je tada svima budila spomen na zloglasnu kaznionicu kroz koju su prošle stotine i tisuće Vukovaraca i drugih sunarodnjaka, gdje su neki prošli nemile torture, a neki se nisu vratili živi ili se do danas vode kao nestali.

Dodao je da bi posebnu ispovijest o svim tim događanjima mogli dati srijemski svećenici, koji su s katoličkim življem s druge strane granice, u Vojvodini, podnosili mnoge nevolje i bili kolateralne žrtve Domovinskoga rata, koji su, kako je rekao, uistinu „polagali život za braću“, a nažalost nisu uočeni kada su se u Hrvatskoj dijelila priznanja.

„Božja riječ nam zato i danas najbolje osvjetljava te dane i odgaja naše stavove prema njima, ali i prema sadašnjosti i budućnosti. Iako smo tada doticali smrt, zlo, bol na svakom koraku, nosili smo u sebi život, jer smo nosili ljubav. Nismo dali mržnji da nas zatruje. Tako je u tim danima bila očita ljubav na svim razinama, ona se doticala. Tolike od onih koji su žrtve tih nemilih dana, počevši od junačkih hrvatskih branitelja, nosila je samo ljubav prema domu i rodu. One s druge strane nosila je, nažalost, mržnja koja nije imala granica, išla je do bezumlja i nije birala sredstva nasilja, mučenja, proganjanja, razaranja i zala, do oblika kakvim se ni životinje ne služe“, rekao je, uz ostalo, župnik Lenić.

Podsjetivši na toliku ljubav branitelja i civila, koji su noseći uza se krunicu i ljubeći na njoj znamen Krista, dali svoje živote ne očekujući ništa zauzvrat, ustvrdio je da su dali najveću cijenu hrvatskoj samostalnosti i slobodi, te miru onih koji danas žive te stoga ne smiju obescijeniti njihovu ljubav i žrtvu.

Upozorio je da gdjegod ljudi nisu spremni u ljubavi polagati živote, zalagati živote i njegove snage za Boga, rod i dom, bez očekivanja koristi, postaje upitno koliko cijene žrtve Domovinskoga rata, koliko je njihovo domoljublje.

U zaključku homilije rekao je da spomen na one koji su u Domovinskom ratu položili živote svijetli stoga nadom i novim nadahnućem našem životu i izgradnji toga kraja i Hrvatske.

Pri kraju mise, prije blagoslova, predsjedatelj se spomenuo velikoga sina Slavonije, preminuloga proteklih dana – Krunoslava Kiće Slabinca, koji je u danima Domovinskoga rata pjesmom hrabrio i budio nadu. Nakon referiranja stihova njegove pjesme „Hrvatskoga roda sin“ potaknuo je na molitvu za njega.

Nakon završne pjesme svećenici i vjernici su s upaljenih 18 lampiona uputili do križa ispred župne crkve, te ih ondje položili za sve žrtve Domovinskoga rata, uz pjevanje nekoliko domoljubnih pjesama pjevačke skupine Ad astra.

Znatan broj vjernika sudjelovao je na misi i spomenu, kao i prije mise na pobožnosti Božjemu milosrđu, čiji je početak pratila zvonjava zvona sa župne crkve, zajedno sa zvonima crkvi diljem Hrvatske. Pobožnost i cijelu misu pjevanjem su pratili domaći pjevači.