U homiliji tumačio je naviješteni ulomak evanđelja o Isusovoj zapovijedi ljubavi, rekavši kako za kršćanski život i svećeničko djelovanje vrijedi pravilo: bogoljublje i čovjekoljublje uvijek moraju ići zajedno i nikada se ne mogu i ne smiju odvajati. „Bog je u svijetu prisutan po čovjeku i Boga častimo kad se zauzimamo za čovjeka. Zajedničko blagovanje za euharistijskim stolom mora se nastaviti kroz zauzimanje za solidarnost i pravičnost u društvu te kroz redoviti karitativno djelovanje u prilog siromašnih, slabih, starih i bolesnih. Ne može se podupirati liturgijski i molitveni život, a ignorirati gaženje ljudskih prava, društvena nepravda i donošenje grešnih zakona. Bogoljublje koje ne bi vodilo računa i o potrebi socijalnog zauzimanja za čovjeka, o zaštiti ljudskih prava te dostojanstva i svetosti svake ljudske osobe, bilo bi svetogrdno“, rekao je nadbiskup Hranić, dodavši kako će konačno mjerilo kojim će se na Božjem sudu procijeniti naši životi biti ono što smo učinili za naše bližnje: „Naše je bogoštovlje milo Bogu tek onda kad se ono u našoj svakodnevici pretvara u bratsku ljubav te se očituje kao društvena solidarnost i zauzetost za ljude u potrebi“.

Okupljene vjernike nadbiskup je pozvao na molitvu za pokojne svećenike, ali i za čitav vjerni puk, da „želeći dati slavu Bogu, svoj život, snagu, energiju i trud pretvaramo u Bogu ugodan prinos, u služenje ljudima oko sebe, u djela milosrđa, u karitativni i socijalni rad; u zauzimanje za opće dobro u društvu te u nesebičan i pošten politički angažman preko kojega se postiže humaniziranje čitavoga društva“.