Misa zadušnica za sve poginule, preminule i nestale hrvatske branitelje
Misa za pokojne hrvatske branitelje na Dušni dan (Foto: IKA/Ante Novak)
Zagreb (IKA)
Središnja misa zadušnica za sve poginule, preminule i nestale hrvatske branitelje slavljena je u srijedu, 2. studenoga, na Dušni dan u zavjetnoj crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu. Predvodio ju je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan u zajedništvu s velikim brojem vojnih i policijskih kapelana.
Nakon mise zadušnice uz polaganje vijenaca i paljenje svijeća – kod spomen obilježja ‘Pieta Croatica’ koji je smješten na pročelju svetišta Sveta Mati Slobode – biskup Bogdan je predvodio i molitvu za sve poginule branitelje, vojnike i policajce.
Mons. Bogdan je uvodeći u propovijed, uz ostalo, rekao da se smrt tiče čovjeka podjednako danas kao što je to bilo i prije, otkako je čovjeka, jer „naspram stvarnosti tajanstvenosti i okrutnosti smrti, ljudsko biće uvijek je tražilo i traži svjetlo koje otvara perspektivu, budi nadu, teži životu i preko groba“.
Nema čovjeka – poručio je – bez obzira na njegov svjetonazor koji ne bi želio zaviriti iza neprobojne zavjese koja se smrću spušta na svaki ljudski život i saznati nešto više o čovjekovoj sudbini onkraj groba.
I tu se postavlja osnovno pitanje: Kako mi kršćani odgovaramo na pitanja o smrti?
„Stojimo li pred njom nemoćni, bez nade, pokošeni, neutješeni, bez riječi?“, upitao se propovjednik ujedno dajući odgovor:
„Mi odgovaramo vjerom u Boga s pogledom čvrste nade koja se temelji na smrti i uskrsnuću Isusa Krista. To je temelj vjere naše. To je razlog nade naše u vječni život. ‘Ako li Krist nije uskrsnuo uzalud je vjera naša, uzalud je propovijedanje naše’, kaže sv. Pavao.“
„U svjetlu ove činjenice Isusova uskrsnuća, koje poručuje da je svaki čovjek besmrtan, smrt otvara vrata životu, onome vječnome životu koji nije beskonačni preslik sadašnjeg vremena, nego nešto posve novo i drugačije.”
“Osnaženi vjerom otkrivamo da istinska besmrtnost kojoj težimo nije nekakva ideja, koncept, potopljena bezličnost, nirvana, reinkarnacija, nego da je to odnos punog zajedništva s Bogom živih: to jest i to znači biti u njegovim rukama, u njegovoj ljubavi, postati u njemu jedno sa svom braćom i sestrama koje je On stvorio i otkupio sa svime stvorenim“, naglasio je biskup Bogdan.
Rekao je i da na Dušni dan, spomen svih vjernih mrtvih, Crkva želi reći kako ljudski život ima svoj cilj i smisao.
„Ako živimo sa sviješću da smo određeni za vječni život s Bogom i ako znamo uvijek iznova čuti Isusovu riječ: ‘Gdje je tvoje blago, ondje će biti i tvoje srce!’ (Mt 6,21), onda će i naš put prema cilju biti siguran.“
Naglasio je stoga: „Kršćanin je čovjek koji se trudi da već ovdje na zemlji ostvaruje kraljevstvo Božje, uvjeren da je njegovo potpuno dovršenje tek u uskrsnuću mrtvih i u preobražaju ovoga svijeta.
Spomenuo je i značaj crkve Sveta Mati Slobode: “Ova crkva, izrasla iz ljubavi prema uspostavi samostalne i slobodne Hrvatske države, iz dubokog poštovanja prema najvišoj žrtvi vlastitoga života – svim poginulim, preminulim i nestalim hrvatskim braniteljima, pobuđuje u nama danas posebne osjećaje, zahvalnosti, molitve, potrebu dostojanstvene šutnje, i tihog razgovora s njima….”
Za pokojne branitelje koji su završili tijek svoga zemaljskog života tijekom Domovinskog rata i u godinama poslije, rekao je da od Boga, dobrog i milosrdnog Oca, molimo „da im udijeli vječnu nagradu, zajedništva u nebu sa svima svetima“, ali isto tako se – izdvajamo i ove biskupove riječi – „s poštovanjem i molitveno sjećamo i svih žrtava iz masovnih grobnica, preoranih grobova prekrivenih nametnutom šutnjom i korovom ideološke mržnje, želimo da i oni nađu svoj mir i pokoj na našim grobljima“.
„Pozdravljamo napore i incijative Hrvatske vlade da se sve masovne grobnice obilježe, istraže i da se svi ubijeni dostojanstveno pokopaju. Želimo da svi mrtvi, barem u smrti, imaju isto, jednako dostojanstvo čovjeka, ljudske osobe. S one strane, iz njihove perspektive, drugačije se motri, doživljava i sudi naša strana“, zaključio je vojni biskup, uz riječi molitve da „zagledani vjerom u onostranost i vječni život molimo s Crkvom iz Časoslova: ‘Pozovi braću predragu, Što s ovog svijeta odoše, U kraj gdje smrt ne kraljuje, Da Tebe slave, Tvorca svog’.“