Pozdravljajući sudionike slavlja biskup je kazao da pokušava zaviriti u njihova mladenačka srca i otkriti što to na svršetku jedne školske godine oni u njima nose pred Boga. Upitavši ih je li to radost o kojoj su pjevali u ulaznoj pjesmi, spomenuo je da je ona stanje našega duha koje može u nama ostvariti Bog. Pozvao ih je stoga da na svršetku ove nastavne godine zamole Gospodina da ih obdari radošću što je protekla nastavna godina bila vrijeme njihova rasta u znanju, a još više po onome što se odvijalo u njihovu srcu, u kojem se ostvaruje najbolji i najdugoročniji rast koji se događa s Bogom. Pozvao ih je također da na ovom slavlju očituju Bogu zahvalnost, u svijesti da je sve dobro, lijepo i plemenito služenjem njihovih učitelja i roditelja Božjim darom ušlo u njihova mladenačka bića. Još ih je potaknuo neka izraze zahvalnost i svojim roditeljima za ljubav koju su im iskazivali, kao i svojim učiteljima i profesorima za njihovu požrtvovnost u nastojanju da im prenesu znanje i istinske životne vrijednosti.

U homiliji biskup je zapodjenuo dijalog s učenicima o onome o čemu se posljednjih dana školske godine najviše razgovara, a to su ocjene. Napomenuo je kako su školske ocjene važne za njihovu budućnost, i kako je dobro što se trude da one budu što bolje, ustvrdivši kako najvažnija u njihovu životu nije pitanje kakve su im školske ocjene, nego kakvi su oni. Možete svi imati petice, ali ako ste loši ljudi, bezosjećajni jedni prema drugima, drski i nasilni, grubi u riječima i postupcima, što vam koriste ocjene, upitao je biskup. Naglasio je kako nas naviještena Božja riječ u prvom čitanju, i Isus u evanđelju pozivaju da trajno propitujemo kakvi smo zapravo ljudi, i da se trudimo biti drugačiji i bolji, neprestano rastući u svojoj ljudskosti. Kazao je da bi bilo najtužnije da oni u svojim školama steknu određena znanja i upoznaju neke zakonitosti života oko sebe, a da se pritom s njima samima ništa ne događa, da ne rastu na razini srca i duha.

Polazeći od prvog čitanja iz Prve poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima, kojima je apostol Pavao navijestio Gospodina Isusa Krista kao najvažniju osobu s kojom se gradi vlastiti život i s kojom se može izvojevati najveća životna pobjeda, i to ona nad smrću, biskup je izrazio uvjerenje da su se nazočni učenici tijekom minule školske godine, uz učenje, bavljenje sportom i drugim korisnim aktivnostima, oduševljavali za Isusa Krista i za njegove najdugoročnije pobjede. Naime, vrhunac Božje darežljivosti je Isus Krist, koji je postao siromašan, da se mi obogatimo njegovim bogatstvom, veli sv. Pavao. Darežljiv je svaki onaj čovjek koji želi usrećiti svoga bližnjega, po uzoru na Boga koji nam ne prilazi da nas kazni ili učini nešto protiv nas, nego da ostvari ono što je najbolje za svakoga od nas. Ustvrdivši da je ova školska godina bila vrijeme mnogih darežljivosti, ponajprije Božjih, biskup je podsjetio učenike da im je kroz to vrijeme Bog u Isusu Kristu neprestano pristupao onom svojom blizinom i darežljivošću kojoj je ime ljubav, ostvarujući zajedništvo s njima i među njima.

Naglasio je kako je zajedništvo najsnažniji odnos koji postoji među ljudima. Kazao je kako prvi i temeljni oblik zajedništva izgrađujemo u našim obiteljima, a onda ga proširujemo i u škole, koje postaju svojevrsne obitelji. Upozorio je na iskrivljene oblike zajedništva, kada se, primjerice nekoliko učenika u želji za „avanturama“ i „podvizima“ tako međusobno povežu da čine drugima oko sebe nasilje i prave nered u društvu, te na taj način izdaju svoje mladenačko dostojanstvo. Najdublje pak zajedništvo izgrađuje Isus Krist snagom svoga Duha među svojim vjernicima, koje se zove Crkva, čijim smo članovima postali svetim krštenjem, ustvrdio je biskup. Zajedništvu koje obuhvaća obitelj, školu i Crkvu služi katolička škola.

Biskup je upitao sudionike slavlja jesu li se i u kojoj mjeri tijekom ove školske godine trudili izgrađivati zajedništvo u svojoj obitelji, školi i župnoj zajednici. Još je rekao da onaj koji je u srcu ispunjen Božjim bogatstvom ljubavi, milosrđa i praštanja, taj se može ponašati onako kako govori Isus u današnjem evanđeoskom ulomku: ljubiti i svoje neprijatelje. Kazao je da ljubiti neprijatelje ne znači one koji su zločesti utvrđivati u njihovoj zloći, već naprotiv svojom plemenitošću, dobrotom i suosjećajnošću pobijediti zlo u njima.

Pozvao je nazočnu djecu i mlade da na tom slavlju zahvale Isusu Kristu što im je tijekom ove školske godine po služenju Crkve pomagao da, pobjeđujući svoju sebičnost i nemoć, rastu u ljudskosti. Poželio je da ih Gospodin Bog blagoslovi u svakom njihovu plemenitom nastojanju, a osobito da njihovo srce budu prostor kroz koji Bog može u Hrvatskoj djelovati. Zamolio je Isusovu Majku da moli s njima i za njih, te svojim majčinskim zagovorom pomogne da tako bude.

Pri svršetku pričesti sudionici mise otpjevali su himan „Tebe Boga hvalimo”. Biskup je poželio djeci i mladima da im ljeto bude ispunjeno sadržajima koji oplemenjuju njihova mladenačka srca, da se ništa Božjega ne izgubi u njima, nego učvrsti i raste, te da dolaskom na nedjeljnu svetu misu i svakodnevnom molitvom očituju Bogu da mu i u vrijeme praznika žele biti blizu. Svim pak djelatnicima katoličkih škola, na čelu s ravnateljima, zahvalio je za sudjelovanje na slavlju, a novoj ravnateljici Gimnazije u Požegi Aniti Katić čestitao je na izboru, sa željom da Bog blagoslovi njezino djelovanje za dobro mladih naraštaja.