Istina je prava novost.

Misno slavlje na blagdan sv. Ilije, proroka – zaštitnika Đakovačko-osječke nadbiskupije

Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio je na blagdan sv. Ilije, proroka, zaštitnika Đakovačko-osječke nadbiskupije u subotu 20. srpnja u đakovačkoj katedrali svečano misno slavlje.

„Svetog zaštitnika naše današnje Nadbiskupije donio nam je bosanski biskup Ponsa, koji je ubrzo nakon što je 1239. godine darovnicom hrvatskog hercega Kolomana dobio na dar posjede Đakovo i Breznu, iz Bosne preselio u Đakovo te tu i ostao. Ovdje je nastavio častiti i nebeskoga zaštitnika svoje Biskupije sv. Iliju, proroka, te ju preporučivati njegovu zagovoru“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, uvodeći u đakovačkoj katedrali u misno slavlje na blagdan sv. Ilije, proroka – zaštitnika Đakovačko-osječke nadbiskupije.

U svojoj propovijedi nadbiskup je govorio o sv. Iliji, njegovom sukobu sa svećenicima kulta boga Baala te njegova progona od kraljice Izabele i bijega u pustinju. „Da mu je odmah oduzela život, Ilija bi postao mučenik i simbol otpora, a ovako – svojim bijegom – Ilija se pokazuje kao kukavica, koji svojim bijegom poništava ono što je bio postigao. Svima koje je prethodno oduševio, Ilija svojim bijegom pokazuje da je i on običan čovjek, nepouzdan i nemoćan“, podsjetio je nadbiskup Hranić, dodavši kako se Ilija uplašio i pobjegao da spasi život. Ilija se pokazuje slabim: Obuzeo ga je strah pred kojim se osjetio bespomoćan, ostavljen od sviju – izdan, uplašen.

„U takvoj situaciji potpune bespomoćnosti, u iskustvu uzaludnosti i gorkoga razočaranja, kad je Ilija spreman dići i ruku na sebe, Bog mu šalje gavrana s vodom i kruhom. Krijepi ga i 40 dana ga kroz pustinju vodi do ‘Božje gore’ Horeba“, rekao je nadbiskup te posvijestio: U stvari, Bog kroz samoću pustinje Iliju vodi k njemu samome, do njega samoga i do njegove savjesti da tu progovori njegovu srcu. A progovorio je Iliji po njegovoj savjesti. Kroz iskustvo na gori Horebu Iliji je poručio da Bog nije u nasilju, u žestini i moći, nije u potresu, niti u olujnom vihoru, niti u ognju nego u šaptu laganoga i blagoga lahora, da je pokolj Baalovih svećenika zlo kojim ništa nije postigao, nego da Bog i njegovi proroci idu drugim putem, putem milosrđa i ljubavi.

Zaključujući homiliju, nadbiskup Hranić okupljenima je naglasio: I to je, draga braćo i sestre, snažna poruka i za sve nas: Kad se osjećamo bespomoćni i sami, kad ne vidimo izlaza, kad poželimo umrijeti i nestati, Bog nas ne napušta nego nas odgaja i vodi do toga, čak nas ako je potrebno i lomi, kako bismo svoju životnu situaciju sagledali drugačije – iz njegove perspektive. Molimo tako divnog i tako ljudskog nebeskog zaštitnika, kakav je naš sv. Ilija, koji je i sam bio potreban obraćenja, da nam izmoli spremnost da budemo glina u Božjim rukama.

Uz nadbiskupa Hranića koncelebrirali su pomoćni biskup Ivan Ćurić, mons. Luka Marijanović, kanonik te župnik đakovačke župe Svih svetih Tomislav Ćorluka. Prije završnog blagoslova, svi okupljeni pošli su pred oltar sv. Ilije, gdje je pjevane litanije zaštitniku nadbiskupije predmolio pomoćni biskup Ćurić, a brojni su se vjernici zadržali u molitvi pred likom sv. Ilije.