Nakon pobožnosti svetom Josipu koju je predvodio, rektor mons. Antun Sente je na početku mise izrazio radost što su hodočasnici opet ispunili svetište. Pozdravio je okupljene te se spomenuo zaštitnika Rijeke i Riječke nadbiskupije, svetog Vida čiji se spomendan slavi 15. lipnja. Misu je suslavio i karlovački mladomisnik vlč. Patrik Paulić.

U homiliji fra Ivan je promišljao kako ostvariti skrovitost o kojoj govori naviješteno Evanđelje. Kao odgovor ponudio je iskrenost.

Čovjek može živjeti u skrovitosti iz straha da drugi ljudi ne saznaju za njegova djela, jer se boji posljedica, boji se istine, laži, ravna se po ljudskom srcu. Bog ne traži takvu skrovitost. To bi bila skrovitost koja zarobljava čovjeka, čini ga nesretnim te mu uništava dostojanstvo. Zato Bog gleda u čovječju dubinu, u ljudsko srce. Čovjeka se može prevariti, ali Bog ne. Sva čovječja djela, bila ona skrivena ili ne prosuđuje Bog, stoga ne trebamo imati nikakav strah hoće li se ona otkriti ili ne jer sva su čovječja djela Bogu poznata. To je istinska skrovitost, ne po ljudskim već po Božjim mjerilima. Čovjek koji ima takvu skrovitost željet će u svom životu provoditi Božju volju. Zato je važno živjeti iskreno, to je i Bogu milo, a takav stil života rastjeruje strah – kazao je fra Ivan.

Dodao je da se takvu skrovitost može prepoznati kod svetog Josipa koji je živio i djelovao skrovito, iščitavajući Božju volju u anđeoskim objavama. Tako Bog i vjernicima na različite načine pokazuje svoju volju služeći se osobama i situacijama iz njihovog života.

Stoga, ne bojmo se skrovitosti. Isus nas na to potiče, primjer Josipova života nas u tome ohrabruje – zaključio je fra Ivan.

Pri kraju slavlja predstavio se je okupljenim vjernicima. Đakonski praktikum završio je u Župi Presvetog Trojstva u Karlovcu gdje je trenutno na službi. Rođen je u Našicama, gdje je prije osam godina odlučio postati redovnik. Svoj franjevački život započeo je u franjevačkom samostanu u Samoboru. Diplomirao je filozofiju i teologiju u Zagrebu, te je postao svećenik.

Prije odlaska u fratre fra Ivan je svršio studij prava i godinu dana radio kao pripravnik u odvjetničkom uredu. U dvadeset i petoj godini života ostavio je odvjetništvo i prihvatio franjevaštvo.

Odvjetnička i svećenička služba mogu se donekle usporediti, odvjetnički posao jest zastupanje ljudi pred sudom, a svećenički poziv je jest zastupanje ljudi pred Bogom. U prvih nekoliko dana svećeničke službe proveo sam u pripremi mlade mise. Svoje svećeništvo na poseban način doživljavam u posluživanju sakramenta euharistije i pomirenja, ispovijedi. U tome služenju vidim potrebu osobnog rasta i približavanja Bogu. Svećenička služba nije samo za svećenika već je to služba uvijek za narod Božji – kazao je u svom svjedočenju fra Ivan.

Sveti Josip je, naravno uz svetog Franje i Antuna, važan u životu franjevaca. Josipov život dobar je primjer svakom muškarcu i ženi. On je svetac koji je živio u svojoj skrovitosti, a upravo bi nam to trebao biti putokaz u životu. Meni osobno kao franjevcu i svećeniku primjer svetog Josipa veoma je bitan jer me uči skrovitosti o čemu sam govorio u svojoj homiliji – zaključio je o. Ivanković. Nakon izrečenog svjedočanstva podijelio je vjernicima mladomisnički blagoslov.

Nakon proslave spomendana svetog Josipa zaštitnika Hrvatske u petak 10. lipnja, vjernici i dalje hodočaste u Josipovo svetište.

U subotu 11. lipnja u karlovačko svetište hodočastili su župljani Župe svetih Petra i Pavla iz zagrebačkog naselja Bešići predvođeni svojim župnikom Mladenom Škvorcom i župljani Župe Majke Božje Lurdske predvođeni župnikom fra Tinom Labrovićem, OFM. U utorak 14. lipnja Josipovo svetište u Karlovcu posjetili su umirovljenici s Krka, a u srijedu 15. lipnja u umirovljenici iz Garešnice. U narednim danima do nedjelje hodočašće su najavili hodočasnici iz Osijeka, Županje, Mostara i Lanišća.