U 19 sati je redovnu svetu misu na hrvatskom jeziku predslavio župnik preč. Stjepan Mostečak. Uvodeći u slavlje rekao je da svakodnevnoj molitvi za mir u cijelom svijetu, a napose u Ukrajini tom svetom misom i molitvom nakon mise, koju će predvoditi prof. Taras Barščevski, žele za mir moliti s novim stanovnicima župe, ukrajinskim izbjeglicama.

U kratkoj homiliji župnik Mostečak razmatrao je nad navještenim evanđeoskim odlomkom o Posljednjoj večeri, u kojem Isus govori učenicima da će ga jedan od njih izdati. Upravo apostol Juda i njegovo pitanje Isusu: „Da nisam ja, učitelju?“ govori nam kako je teško priznati vlastiti grijeh. Juda sam sebi ne želi priznati da je spreman Isusa izdati za novac. Uporan i trajni grijeh dovodi do gubitka osjećaja za grijeh, negiranje i umanjivanje grijeha. Svi smo pozvani napose u ovom Velikom tjednu hrabro i odvažno pogledati naše grijehe, priznati ih u sakramentu ispovijedi i iskusiti slobodu koju nam Gospodin želi – poručio je preč. Mostečak.

Nakon mise, prof. dr. Taras Barščevski i sestra bazilijanka Veronika Galatan predvodili su „moleben za mir u ratno vrijeme“ na ukrajinskom jeziku s ponekim zazivima i na hrvatskom jeziku.

Susret i druženje ukrajinskih izbjeglica i domaćina nastavilo se u župnoj dvorani gdje je profesor Barščevski održao i kratki duhovni nagovor „Ususret Uskrslom“.

Od prvog trenutka dolaska ukrajinskih izbjeglica u prihvatni centar u Varaždinskim Toplicama župnik Stjepan Mostečak i članovi župnog Caritasa nastojali su se uključiti u materijalno pomaganje izbjeglicama, a njihovi tjedni susreti kada oni mogu doći po potrebne stvari u prostore župnog Caritasa stvorio je bliske i prijateljske odnose domaćina i izbjeglica. O tome svjedoči voditeljica župnog Caritasa gospođa Ankica Ivanušec. „Lijepo smo ih prihvatili, oni su nas prihvatili. Svaki petak dolaze da si podignu što im je potrebno. Jednostavno, naša srca su puna. Mi ih razumijemo jer smo mi to sve prošli. Kod nas je bio rat i razumijemo što je to i kako je to. Što su riječi bez djela? Ništa. Znači moramo raditi, moramo pomagati jedni drugima, činiti djela milosrđa“, rekla je.

Osim materijalne pomoći župljani su predvođeni svojim župnikom redoviti i ustrajni u molitvi. „Osjetili smo da osim materijalne pomoći potrebno je u ovim vremenima pred Uskrs, a i inače ljudima pružiti i nekakvo duhovno osvježenje. Pa sam došao na zamisao da pozovem profesora Tarasa da on održi ovaj jedan duhovni susret s njima, na ukrajinskom jeziku tako da se i oni tako duhovno obnove i da osjete da ih nismo ni tako zaboravili“, istaknuo je župnik Mostečak.

Irina Lenčak izbjegla iz Ukrajine sa svojom bakom koja ima 78 godina zadovoljna je smještajem i načinom na koji su prihvaćeni ovdje u Varaždinskim Toplicama. „Sve imamo i sve je u redu, kako treba. Ljudi pomažu u svemu nama Ukrajincima, razgovaraju s nama. Trebamo samo mir i ništa više.“

Na susret sa svojim sunarodnjacima u Varaždinskim Toplicama osvrnuo se profesor Barščevski. „Meni samom je emotivno što čujem ukrajinski jezik u ovako većoj grupi. Mislim da je i za njih emotivno, a možda i malo neočekivano. Mislim da žele to i da im je potrebno. Mi možemo puno pomoći kao Caritas, pomoći materijalno, ali i nekako duhovno, razgovorom, ipak ljudi žele čuti  Riječ Božju na svom jeziku.“

Na susretu je bila i Ukrajinka sestra bazilijanka Veronika Galatan koja je u Hrvatskoj na usluzi izbjeglim sunarodnjacima te svakodnevno svjedoči teškim ratnim iskustvima i pričama. Ističe koliko je važan i takav vid pomoći ukrajinskim izbjeglicama: „Ljudi su stvarno zahvalni zato što smo došli i važno im je da čuju molitvu na svom jeziku u kojoj se govori za prestanak rata, pomoć vojnicima, narodu. Ono što možemo pružiti je da molimo zajedno s njima, da razgovaramo.“

Svi sudionici susreta izrazili su nadu u nastavak takvih druženja i susreta.