U klanjanju pred Presvetim molilo se za zdravlje ozlijeđene djece i za blagoslov svih naših obitelji. U molitvi Duhu Svetom da zacijeli tjelesne i duhovne rane stradale djece kao i za odgovorno roditeljstvo, župljani su molili i Litanije Presvetom Srcu Isusovu. „Kada zlo u obitelji uhvati korijen, razum i ljudske vrijednosti potpisuju kapitulaciju. Kada je Bog uklonjen iz obitelji, Zli je tamo nastanjen“, rekao je don Gašpar. Pozvao je vjernike na molitvu za tu djecu koja su doživjela tragediju u vlastitoj obitelji gdje je bešćutno pogažena plemenitost roditeljstva kao i za poštovanje dostojanstva te djece.

„Božja riječ ove nedjelje podsjeća na ono što iskustveno znamo, ali nažalost, ne primjenjujemo u životu. A to je da je svatko od nas za nešto i za nekoga odgovoran, a ponašamo se kao da nas ništa i nitko ne zanima, ni ljudi, ni okruženje“, upozorio je don Gašpar.

Tri evanđeoske poruke: ne može slijepac slijepca voditi, trn u oku bratovu te dobro i nevaljalo stablo značile su Lukinoj vjerničkoj zajednici kojoj on to piše. „A što nama znače i koliko ih koristimo u međuljudskim odnosima u obitelji, društvenoj zajednici? Kako mi danas po njima uređujemo međuljudske odnose i ponašanje u zajednici i šire“, upitao je don Gašpar u propovijedi.

„Paziti na brata uključuje brigu za njegovo duhovno dobro. Danas općenito ljudi su vrlo osjetljivi na govor o skrbi i ljubavi za fizičko i materijalno dobro drugih, ali se gotovo posve šuti o duhovnoj odgovornosti prema braći. U prvoj Crkvi i u istinski zrelim zajednicama u vjeri, brine se ne samo za tjelesno zdravlje brata, nego i za njegovu dušu, za njegovu konačnu sudbinu“, istaknuo je don Gašpar, podsjetivši da i Sveto pismo govori „o potrebi da korimo i poučimo onoga tko je toga potreban“.

„Sam Krist zahtjeva odvratiti brata koji čini grijeh: ‘Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo’ (Mt 18,15). Glagol koji se koristi za definiranje bratske korekcije, elenchein, isti je onaj koji upućuje i na proročku misiju kojom sv. Pavao opominje kršćane koji se odaju zlu: ‘A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte’ (Ef 5,11). Tradicija Crkve uključila je među djela duhovne milosti ‘opomenuti grešnika’. Važno je obnoviti tu dimenziju kršćanske ljubavi. Ne smijemo šutjeti pred zlom. Ovdje mislim na stav onih kršćana koji se, iz ljudskog obzira (poštovanja) ili jednostavne udobnosti, prilagode zajedničkom mentalitetu, umjesto da upozore svoju braću na razmišljanja i djelovanja koji proturječe istini i ne slijede put dobrote. Međutim, kršćanski prijekor nikada nije potaknut duhom osude ili optuživanja, mržnje, već ga uvijek pokreće ljubav, milost i izvire iz istinske brige za dobro svoga brata“, poručio je don Gašpar, podsjetivši na misao apostola Pavla: “Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi duhovni koji imate Duha, ispravite ga u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti”(Gal 6,1).

„U našem svijetu zaraženom individualizmom, potrebno je ponovno otkriti važnost bratskog ispravljanja kako bismo zajedno hodili prema svetosti. ‘Jer padne li pravednik i sedam puta on ustaje, a opaki propadaju u nesreći’ (Mudr 24,16). Uvijek postoji potreba za pogledom koji voli i ispravlja, koji zna i prepoznaje“, rekao je don Gašpar, istaknuvši da je velika služba pomoći i sebe prosuđivati po istini, kako bismo poboljšali vlastiti život i hodili pravednije na Gospodinovom putu.

Inače je u paškoj župi četvrtkom nakon večernje mise redovito klanjanje pred Presvetim kada Pažani mole za očeve i majke, djecu i mlade. Ususret korizmi, don Gašpar je potaknuo puk da im i korizma bude povlašteno vrijeme molitve i posta, kada će intenzivnije živjeti odnos s Gospodinom i pozorno slušati Božju riječ, da to bude „razmišljanje o nama samima, traženje odgovora na pitanje kako što bolje i uspješnije biti čovjek među ljudima“.

„Otkrijmo i trijezno prepoznajmo koliko je još toga što možemo popraviti i u čemu možemo biti bolji ljudi. Premda slabi i grešni ljudi, možemo učiniti nešto dobro. Pepeljenje na početku korizme podsjeća nas da smo stvoreni od praha zemaljskog i Duha Božjeg. To je trenutak osviještenja i dolaska k pravom sebi nasuprot ‘slavi’ koju nam nudi publika svijeta. Pepeo na našim čelima podsjeća nas da smo bez Boga prah, ali da smo s Bogom pravi ljudi“, poručio je don Gašpar Dodić.