Molitva za novog požeškog biskupa u Voćinu

Na hodočašću su bili štićenici i djelatnici iz slijedećih 11 ustanovâ: Dom za starije i nemoćne osobe, Velika; Dom za starije i nemoćne osobe, Požega; Dom za odrasle osobe, Ljeskovica; Dom za odrasle osobe, Borova; Dom za starije i nemoćne „Vedrana“, Pitomača; Matica umirovljenika, Daruvar; Dom za starije i nemoćne „Vianey“, Daruvar; Dom za starije „Ljudevit pl. Janković“ – Daruvar; Obiteljski dom za starije „Jasmina“ – Daruvar; Obiteljski dom za starije „Marijanović“ – Daruvar i Dom za starije i nemoćne „Baketarić“ – Resnik.

Euharistijskom slavlju prethodilo je slavlje sakramenta pomirenja te marijanska pobožnost. Na početku misnog slavlja biskup Škvorčević je u ime sudionika Isusovoj Majci uputio hvalbene zazive a nazočni su odgovarali pjevanim poklikom „Blažena ti što povjerova“. Jedna štićenica iz Doma „Borova“ u ime svih hodočasnika pozdravila je biskupa i predala mu cvijeće. Zahvalila mu je na svakom danu njegova služenja u Požeškoj biskupiji i na svakom njegovu dolasku u njihovu ustanovu te za ljubav koju im je ondje svjedočio i utjehu koju im je pružio.

Pozdravljajući hodočasnike, biskup je kazao da je sasvim poseban dan kad oni dođu u Voćin, jer su oni ljudi velikog životnog iskustva, patnji i nevolja, bolesti i nemoći, nalaze se u posebnim okolnostima. Rekao je da nas ovdje dočekuje Isusova Majka svojom srdačnošću i majčinskom ljubavlju, želeći ući ne samo u njihove rane i bolesti, nego i u njihovo srce. Istaknuo je da zajedno s Marijom danas štujemo srce njezina Sina Isusa Krista, u kojem prepoznajemo njegovu pobjedničku ljubav i nad samom smrću, ostvarenu za nas u njegovoj muci i smrti na križu.

Polazeći u homiliji od naviještenih svetih čitanja, biskup je ustvrdio da nam je Marija uzor slušateljice Božje riječi, po kojoj je u svom srcu bila puna Božjeg dara. Gospođi iz Borove koja ga je pozdravila na početku slavlja, zahvalio je za lijepu i srdačnu riječ. Izrazio je radost što su sudionici ovog slavlja došli iz jedanaest različitih ustanova. Pozdravio je voditelje i djelatnike spomenutih ustanova sa zahvalnošću za sve što u poštovanju i dostojanstvu nastoje činiti za svoje korisnike. Sve pak sudionike slavlja pozvao je da u svojim srcima stvore takvo raspoloženje, da Riječ Božja u njima odjekne što snažnije i zahvati ih što dublje, da budu ljudi čija su srca puna Božje blizine. Kazao je da nas svetkovina Presvetog Srca Isusova podsjeća tko je i kakav je Bog u Isusu Kristu kojemu vjerujemo i u kojega polažemo sve svoje nade.

Tumačeći prvo naviješteno čitanje u kojem prorok Hošea uvjerava da Bog nije neko bezosjećajno i bezdušno biće, nego nadvit nad nas kao što je majka nadvita nad svoje dijete, biskup je ustvrdio da je ljubav Božje polazište odnosa prema nama ljudima. Kazao je da u tu istinu uvjeravaju i sv. Pavao u drugom čitanju iz poslanice Efežanima, kao i sv. Ivan u evanđeoskom ulomku. Pojasnio je da se „ekonomija“ o kojoj govori sv. Pavao ne odnosi na gospodarsku djelatnost kojom ljudi nastoje ostvariti neki materijalni probitak, nego na Božje spasonosne djelovanje za nas ljude. Napomenuvši da je gospodarska djelatnost važna za nas ljude, naglasio je kako nas u konačnici naše životno iskustvo uvjerava da naši najveći životni problemi nisu gospodarske naravi, nego se odnose na našu ranjenost zlom, krhkošću, bolešću i smrću. Božja ekonomija, koju je u Isusu Kristu ostvario za nas na križu jest ekonomija ljubavi, jer je utemeljena i izvire iz Boga, i ona dopire do najdubljih izgubljenosti našeg postojanja, pobjeđuje sve naše granice, pa i samu smrt, ustvrdio je biskup. Istaknuo je da sv. Pavao radi navedene Božje ekonomije koja pobjeđuje zlo i smrt, u vjeri i povjerenju u Boga „prigiba svoje koljeno“, hvali i slavi to njegovo božansko djelo. Po vjeri, naime, Krist prebiva u nama i želi svojim Duhom ojačati našeg nutarnjeg čovjeka, kako bismo po to Božjoj prisutnosti u nama bili što dublje ukorijenjeni u njegovoj ljubavi, da nam srce bude puno, svijetlo, suosjećajno sa svakim čovjekom poput Božjeg srca.

Biskup Škvorčević je podsjetio sudionike slavlja da je sv. Ivan Pavao II., nadahnut tom ekonomijom Božje ljubavi, često govorio o važnosti promicanju u svijetu „civilizacije ljubavi“. Naglasio je kako je to važno osobito u suvremenom svijetu u kojem susrećemo razne „civilizacije“ koje nisu u službi čovjeka, nego nekih osobnih ili kolektivnih interesa određenih skupina ljudi. Kazao je da se civilizacija ljubavi promiče kad ljudi grade društvo polazeći od međusobnog povjerenja i vjere u Boga, jer se na taj način ostvaruje nutarnja čovjekova preobrazba, pobjeda života nad smrću. Pozvao je sudionike slavlja da zajedno s utemeljiteljem Požeške biskupije sv. Ivanom Pavlom II., sjedinjeni s Isusovom Majkom koju je on toliko volio, budu molitelji da svatko od nas bude dionik i promicatelj spomenute civilizacije ljubavi, a osobito da domovi u kojima prebivaju budu ustanove navedene civilizacije, gdje se vjeruje Bogu koji nas voli u Isusu Kristu, te da se jedni prema drugima otvorimo u povjerenju i ljubavi, da među nama ne vlada ljudska sebičnost i zloća, nego da živimo od ljepote, nježnosti, od dobrote i plemenitosti srca punog Božje blizine. Naglasivši kako toj ekonomiji srca služi Isusova Crkva, osobito po svojim biskupima i svećenicima, biskup Škvorčević je podsjetio sudionike slavlja da će idućeg dana u požeškoj katedrali biti zaređen novi požeški biskup Ivo Martinović te ih je pozvao da se kao posebna skupina molitelja pridruže danas svim drugim vjernicima Požeške biskupije u molitvi da on može izvršiti svoje poslanje služenja Božjem djelu u Isusu Kristu, te da se po njem ostvaruje ono što je poželio Ivan Pavao II. kad je osnivao Požešku biskupiju: da se „preslavno djelo evangelizacije“ – a to je upravo naviještanje civilizacije ljubavi – događa na ovim prostorima novom snagom. Novoga pak biskupa Ivu povjerio je brižnom srcu Isusove Majke.

Na svršetku slavlja biskup Škvorčević je izmolio čin povjere Mariji Isusovoj Majci. Potom je arhiđakon Slavonsko-podravskog arhiđakonata Vladimir Škrinjarić biskupu izrekao riječ zahvalnosti za sve što je učinio u suradnji s Božjom milošću u vrijeme svoje biskupske službe, a napose za ono što je učinio za Voćinsko svetište, podižući iz pepela nakon što je razoreno u Domovinskom ratu. Biskup je zahvalio arhiđakonu za riječ koju mu je uputio, napomenuvši da današnjim danom prestaje njegova upravna služba u Požeškoj biskupiji koju će sutra predati novom biskupu Ivi Martinoviću, ali da on kao biskup i dalje nastavlja biti članom zbora apostolskih nasljednika. Kazao je nazočnima kako je znakovito da službu upravljanja Požeške biskupije završava upravo ovdje u Voćinu i da se od sada kao umirovljeni biskup na svoj način svrstava među njih. Zahvalio je svima, osobito štićenicima i vodstvu Doma za starije i nemoćne u Velikoj koji je redovito od početka Biskupije posjećivao za Božić i Uskrs, a oni su za njega molili te se na taj je način rodilo određeno duhovno rodbinstvo među njima. Zamolio je Isusovu Majku da prati svojim zagovorom svakoga od njih, te je na sve zazvao Božji blagoslov.