Program je počeo molitvom krunice koju je predmolila muška molitvena zajednica. Uslijedio je križni put čije su postaje čitali mladi iz župe. Euharistijsko slavlje predvodio je župnik vlč. Antonio-Mario Čirko, a suslavio je pastoralni pomoćnik vlč. Dario Kral. Pjevanje su predvodili župni zbor i zbor mladih Hilarus.

Župnik je u propovijedi istaknuo snagu i važnost molitve, posebice onu svete krunice, koja je u ratno vrijeme imala, a i danas još uvijek ima bitnu ulogu očuvanja zajedništva čija je poveznica upravo Bog. „Molitva i vjera“, nastavlja vlč. Čirko, „daju nam snagu spoznaje da sve žrtve i patnje nisu bile uzaludne, a odnos s Isusom je taj koji ozdravlja ranjene nutrine u kojima često vlada osjećaj straha i očaja.“

U nastavku je naglasio važnost svjedočenja o događanjima tijekom Domovinskog rata, posebice mlađim generacijama, kojima je potrebno prenijeti osjećaje jedinstva, vjere i ljubavi koji su bili prisutni u hrvatskom narodu tih turbulentnih godina.

Nakon slavlja, umirovljeni general zbora Josip Lucić podijelio je s okupljenom župnom zajednicom svoje osobno svjedočanstvo u kojem je istaknuo ljubav prema Bogu i domovini kao ključne faktore u stvaranju neovisne hrvatske države. „Snaga koju je stvorio hrvatski narod“, nastavlja general, „zasnivala se na snazi obitelji, kao i na vjeri i nadi baka, djedova, očeva i majki koji su tu nadu kroz stoljeća ulijevali u svoju djecu. Ista vjera i nada rasplamsale su se 90-ih godina kada su sile zla pokušale na sve moguće načine zatrti ideju o hrvatskom identitetu.“

General Lucić napomenuo je da duhovno jedinstvo cjelokupnog hrvatskog naroda, kao i liječenje rana nastalih u Drugom svjetskom ratu, nije bila laka zadaća, ali da su pritom dvojica ključnih figura odigrali iznimno važno ulogu. To su bili dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, te kardinal Franjo Kuharić koji je u svojim propovijedima vjerno hrabrio hrvatski narod.

„Iako često blizu poraza, hrvatski su branitelji čvrsto vjerovali u pobjedu, čemu je pridonijela i velika žrtva Vukovara koja je u tim trenutcima osigurala vrijeme da se podigne, u povijesti najsnažnija hrvatska vojska s više od 200 tisuća vojnika, organiziranih u 65 brigada iz svih dijelova Lijepe Naše, Bosne i Hercegovine te inozemstva. Tako će datum 18. studenoga 1991. ostati upamćen kao dan kada se Vukovar slomio, ali se Hrvatska uspravila“, naglasio je general.

Na kraju svjedočanstva, general Lucić zaključio je da snaga hrvatskog naroda leži u zajedništvu koje nismo imali stoljećima, a sanjale su ga i iščekivale tisuće i tisuće naših predaka, kao i u snazi hrvatske vojske, naše katoličke vjere u Boga i ljubavi prema hrvatskome narodu. Kao što je tada vjerovao u pobjedu, dodao je general, tako i danas vjeruje u budućnost novih generacija kojima savjetuje da ne budu suviše okrutni prema svojoj domovini koja je krvavo stvorena uz ogromnu žrtvu i stoljetno iščekivanje. Iako nije savršena, ona je naša i bit će onakva kakvu ćemo ju mi izgraditi.