Predstavio je knjige „Uloga blaženoga Alojzija Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi i njihovo liječenje u zagrebačkim bolnicama od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. godine“ i „Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca“, tiskanu 2017. godine.

Predavač je predočio brigu koju je Crkva u Zagrebačkoj nadbiskupiji predvođena nadbiskupom Stepincem iskazala djeci, ratnoj siročadi, osobito preko Caritasa, dječjih domova, redovničkih zajednica i dobrotvornih ustanova u nadležnosti NDH. Arhivski materijali svjedoče o profesionalnom, stručnom i visoko humanom odnosu tadašnjih liječnika, socijalnih službi i ustanova u liječenju i zbrinjavanju tih malih pacijenata, ratne siročadi.

Naime, tijekom Drugoga svjetskoga rata brigom Hrvatskog Crvenog križa, Caritasa i drugih katoličkih karitativnih ustanova zbrinuto je ili opskrbljeno sveukupno 27.162 djece. Predstavljač je naglasio „da to nisu bila djeca samo srpskih roditelja. U tom su zbroju i djeca hrvatskih roditelja iz Bosne i Hercegovine, ratna siročad hrvatskih roditelja s područja NDH, djeca muslimanskih roditelja i židovska djeca.“ Svoje izlaganje postulator kauze je zorno popratio dokumentiranim slajdovima upućujući na uredno vođene kartoteke, posebno u zagrebačkim bolnicama, s nadnevkom ulaska u bolnicu i danom smrti i mjestom pokopa, ali i sa slučajevima da je ta ista osoba kasnije uvrštena u popis „Spomen-područja Jasenovac“ što vrijeđa dostojanstvo svake nevine žrtve.