Homiliju je biskup Ćurić započeo poticajnim riječima božićne pjesme: „Hajdmo, hajdmo svi Betlemu“ koja se, prema kazivanju starijih, rado i s oduševljenjem pjevala na Misama polnoćkama u đakovačkoj katedrali. „To je poziv – nastavio je biskup – da u svoja srca najprije duboko ucijepimo događaj Isusova rođenja, da u doživljaj svoga Božića ugradimo upravo ono što je u njemu najdragocjenije, a to je istina da je Bog postao čovjekom. Bog – neizmjeran i vječan, potpuna punina života, čisto i savršeno postojanje, bez ikakvoga nedostatka uzima na sebe ljudsku narav, rađa se omeđen granicama vremena i povijesti. Božji Sin, u krilu Djevice Marije, postaje „Sin čovječji“. U tome vjerom prihvaćamo istinu da se sâm Božji život spustio u našu stvarnost, da nam je Bog htio stati uz nas, objaviti se i očitovati na najbliskiji način. Bliže nije mogao – postao je jedan od nas, sa svim dostojanstvom, ljepotom i ljupkošću ljudskoga bića.“ Navodeći riječi suvremenog mislitelja E. Mouniera: „Vječnost je prodrla u naše vrijeme ‘kroz ranu Utjelovljenja’“, naznačio je istinu da je „Bog, prigrlivši u potpunosti ljudski život, u Isusu Kristu na sebe preuzeo iskustvo naše ljudske krhkosti, ranjivosti, prolaznosti, patnje i smrtnosti te se bezgrješan ‘umiješao’ među grješnike, da odagna moć Sotone i zla.“

„I ovogodišnji doživljaj slavlja Božića želi nas – naglasio je biskup – učvrstiti u vjeri koja je duboko natopljena istinom o Bogu i istinom o čovjeku.“  Bog je očitovao svoje čovjekoljublje da bi takav isti put čovjekoljublja mogli postati zadaćom nama ljudima. „Tek onda možemo posvjedočiti razumijevanje Božje ljubavi prema nama, kad dopustimo da nas u potpunosti prožme životna logika te ljubavi, jer je očitovana Božja ljubav postala istinski poziv nama ljudima i put našega očovječenja.“ Imajući na umu vrijeme pandemijske bolesti u kojoj se čovječanstvo trenutno nalazi, biskup je naglasio da je Kristovo rođenje izazov svakom ljudskom strahu, jer nam je „u Kristu posvjedočena Božja ljubav koja spašava, blizina Onoga koji nam je postao suputnikom i supatnikom, onaj koji je u nas posadio klicu uskrsnuća“.

Mons. Ćurić osvrnuo se i na izazove i poteškoće u istinskom prihvaćanju Božića, naznačujući problem drevnoga mesijanskoga očekivanja da će Mesija odmah iskorijeniti sva zla, sva neprijateljstva i nepravde, patnje, bolesti i smrt. Posluživši se riječima pape Benedikta XI. naglasio je da nam je Isus donio Boga, a time i istinu o našem životu, o našim najdubljim izvorima i najdaljim dosezima.

U zaključku propovijedi biskup Ivan je s posebnom srdačnošću kao poticaj vjernicima naveo nekoliko misli iz božićnih homilija nazočnoga nadbiskupa u miru mons. Srakića: „Prihvaćati Božić znači prihvaćanje Krista, Sina Božjega, znači slijediti njegove misli, upoznati njegove ukuse, dijeliti s njim njegove osjećaje, diviti se i nasljedovati njegov stil života, provoditi vrijeme s njim u molitvi i otvoriti mu svoje srce“ (M. Srakić, Božić 2006.). „Hajdemo do Betlehema! Primimo na dar novorođenoga Spasitelja i ponesimo ga u svoje „radosti i nade, žalosti i tjeskobe“, u sva svoja zajedništva, da nas grije i rasvjetljuje divna istina: vječni je Bog doista Emanuel – Bog s nama.“ – potaknuo je sve nazočne na kraju svoje homilije mons. Ćurić.

Mons. Ćurić i mons. Srakić misu suslavili uz ravnatelja Hrvatskog Caritasa i Hrvatske katoličke mreže mons. Fabijana Svalinu, domaćeg župnika i dekana Tomislava Ćorluku te još devetoricu svećenika.

Slavlje je pjevanjem je pratio Mješoviti katedralni zbor, uz voditelja mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. Evanđeoski navještaj otpjevao je vlč. Dario Hrga, domaći sin. Kako bi se do kraja ispoštovale epidemiološke mjere, Jaslice su postavljene podno oltara, na stepeništu, gdje su se poslije mise vjernici zadržali u molitvi.