Mons. Dražen Kutleša zaredio četvoricu novih svećenika u Puli

Koncelebrirali su generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac, rektor pulskog sjemeništa preč. Alejandro Castillo Jimenez, koordinator neokatekumenskog puta u Hrvatskoj i okolnom zemljana Piergiorgio De Angelis te drugi svećenici iz istre i drugih biskupija.

Rafael Villergas Castaño, Mateus Babinski de Almeida su formaciju stekli u pulskom Biksupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“. Jurica Vekić i Stipe Breko bogoslovsku formaciju su stekli u kolegiju sv. Josipa na Jordanovcu te su pohađali Filozofsko-teološki studij Družbe Isusove u Zagrebu.

Kada dođu teški trenutci važno je znati pokazati odanost prema Isusu Kristu

Biskup Kutleša je u prigodnoj homiliji, razmatrajući ulomak iz Druge poslanice Timoteju, s okupljenima podijelio razmatranje o vjeri i predaji vjere, o pologu depositum fidei.
“U perspektivi života sv. Pavla, na pitanje što je najvažnija stvar na svijetu, on bi vjerojatno odgovorio da je to vjera“, rekao je nadbiskup. „Na pitanje što je važno u kršćanskom životu, kako bi čovjek trebao živjeti, što je bit, on bi opet rekao da je to vjera. Ako bi ga pitali što je važno za život vječni, vjerojatno bi među prvim odgovorima bila vjera. I mi se možemo zapitati nad jednom Pavlovom rečenicom Znam kome sam povjerovao.”

Kao dodatnu poruku s te mise ređenja propovjednik je istaknuo da vjera u Pavlovskom smislu znači imati povjerenje u nekoga. “Pavao kaže znam kome sam povjerovao”, citirao je nadbiskup. „Važno je znati kome sam povjerovao, Isusu Kristu. Za tom sam osobom krenuo i toj sam osobi povjerovao. Kada dođu teški trenutci, u raznim problemima, važno je znati pokazati odanost prema Isusu Kristu. Ne smijemo se stidjeti onoga kojemu vjerujemo. Ta se odanost pokazuje braneći Isusa Krista unatoč svemu. No, nadasve, svećenik vjeru treba prenijeti svojim vjernicima koji će mu biti povjereni“, rekao je mons. Kutleša.

Svećenik mora biti uvjeren u ono što vjeruje

Vjera uključuje i jednu sigurnost u ono što je Krist rekao, u ono što vjerujemo. Svećenik mora biti uvjeren u ono što vjeruje. Bit je da mi kao svećenici znamo kome smo povjerovali. Sigurnost sv. Pavla dolazi iz propitivanja, a zadržavao je ono bitno. Tako i mladi teolog treba propitivati, ali znati što je bitno i važno te to zadržati i prenositi u svome životu. Propovjednik je naveo primjer metalurgije u kojoj se metali prije praktične primjene ispituju, na raznim razinama i razna njihova svojstva, „jednako tako i vi ređenici trebali  ste tijekom studija teologije ne samo propitati svoju vjeru nego i iskušati koliko ona može izdržati u teškim trenutcima.“
„Druga stvar koju sv. Pavao naglašava je da je on povjerovao zato jer je susreo Isusa Krista, i vi ređenici ga trebate susresti u svome srcu i prenijeti ga onima koji su vam povjereni. Pavlova vjera podrazumijeva i rizik, on riskira sve za Krista, a u tome mu je uzor Abraham. Imati vjeru znači biti spremni prihvatiti rizik za Boga, predati se u njegove ruke s potpunim povjerenjem. Vi ste krenuli ovim životnim putem jer ste osjetili poziv, s povjerenjem u Boga budite spremni riskirati predajući mu se“, pozvao je nadbiskup.

„Vjera je i predanje u Božje ruke, mi ne možemo sve svojim silama. I sv. Pavao je shvatio da ne može svojim silama učiniti ono što može ljubavlju. Svećenik se uvijek treba pouzdavati u milost Božju. I sv. Pavao je s tim saznanjem lakše prihvatio realnost života.

Pavlova vjera uključuje i frazu „u Kristu“, Krist je u njemu i on je u Kristu, kao što mi živimo u kisiku, ali je i on je u nama. Tako i vi, dragi svećenici morate biti u Krstu, ali i Krist mora biti u vama i to je jedini način da možete izvršiti misiju koju Vam povjerava Krist i Crkva.“
Govoreći o prenošenju vjere nadbiskup je, obraćajući se ređenicima, istaknuo da je to jedan od glavnih dužnosti svećenika. Sv. Pavao za depozit koristi riječ parateke. To je bio vrijedan polog koji je čovjek u staroj Grčkoj nosio u hram na čuvanje, nešto vrijedno što se je čuvalo za nasljednike. No parateke se je koristilo i za djecu koja će nastaviti ono što je čovjeku sveto i najvažnije, pojasnio je propovjednik. Sveti Pavao misli na dvije vrste pologa kada govori da on svoj život polaže u Boga. On sve što ima daje Bogu i vjeruje kada dođe na onaj svijet da će Bog prihvatiti ono što je on najbolje činio i što je najbolje znao u svom žvotu. I mi smo odgovorni i zaduženi da stvaramo taj svoj polog dobrim djelima i svime onime što Bog od nas traži na različitim poslovima.

Biskup je pozvao vjernike da se mole Srcu Isusovu i Srcu Marijinu za nove svećenike

„Dragi ređenici, od vas će se daleko više tražiti, da taj polog i depozit bude velik kako bi mogli doći pred lice Gospodnje. No, drugo značenje pologa je da Bog polaže u čovjeka očekivanje da čuva i da širi njegovu vjeru. Ne sam da mi predajemo Bogu nego i Bog stavlja u nas onaj depozit i ono što je vrijedno jer smo mi zaduženi nastaviti širiti taj polog onako kako nam je predan. Taj polog vam je predan, to nije vaš nauk, nego nauk Crkve, kojega trebate cjelovito predavati i prenositi drugim generacijama, kako jedan sveti Otac reče, ‘zlato si primio i zlato trebaš predati’. Ono što je vrijedno trebate predati kako jest, ne smijete iskriviti nauk, popustiti u moralu, sniziti kriterije, to ne samo da će koštati nas nego daleko više generacije koje dolaze iza nas“, istaknuo je propovjednik.
“Zato trebamo držati visoke standarde, one koje je postavio Isus Krist jer jedino tako vi dragi svećenici možete dovesti povjereni vam narod u Kraljevstvo nebesko. Zato je na vama velika odgovornost da ga usmjeravate i vodite pravim putem, neovisno o kritikama i olujama, jer trebate vodit narod u prvom redu svojim primjerom i privoditi ga Bogu. Zato vam se predaje taj polog u raznim mesnim Crkvama i za to će te biti odgovorni.”

Biskup je na kraju pozvao vjernike da se mole Srcu Isusovu i Srcu Marijinu za nove svećenike da ustraju u teškim vremenima i da znaju svojim vjernicima pokazati kako doći u Kraljevstvo Nebesko. Pozvao ih je i da pomognu svojim svećenicima, te je pozvao sve na molitvu da nam Bog dadne dobrih i svetih svećenika.
O mladomisnicima

Rafael Villergas Castaño, rođen je 19. srpnja 1993. u Setenil de las Bodegas (Španjolska), od oca Rafaela i majke Marie, a odrastao u Setenilu. Sakrament krštenja primio je 03. travnja 1994. u župi Nuestra Señora de la Encarnación gdje je i krizman 04. srpnja 2009.

Osnovno školsko obrazovanje stekao je u Setenilu, gdje upisuje igimnaziju. Za vrijeme srednje škole sluša kateheze Neokatekumenskog puta u Setenilu, te započinje itinerarij kršćanske inicijacije u neokatekumenskoj zajednici.

Po svršetku srednjoškolskog obrazovanja odgovara na Kristov poziv za novu evangelizaciju. Ohrabren Božjim pozivom 2012. godine ulazi u Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater u Puli gdje je započeo filozofske i teološke studije. Red đakonata primio je 28. studenog 2020. u pulskoj katedrali po rukama nadbiskupa mons. dr. Dražena Kutleše.

Mladu misu proslaviti će 27. lipnja 2021. u Premanturi.

Mateus Babinski de Almeida, rođen je 03. svibnja 1994. u Brasiliji (Brazil), od oca Eduarcia i majke Marie, a odrastao je u Brasiliji. Sakrament krštenja primio je 16. travnja 1995. u Katedrali Nossa Senhora de Aparecida, a sakrament potvrde primio je 06. studenog 2010. u župi São João Evangelista u Brasiliji.

Osnovno školsko obrazovanje stekao je u Brasilijiji, nakon koje upisuje gimnaziju. Za vrijeme srednje škole sluša kateheze Neokatekumenskog puta, te započinje itinerarij kršćanske inicijacije u neokatekumenskoj zajednici.

Nakon mature odgovara na Kristov poziv na svećeništvo dajući svoju raspoloživost Crkvi da bude poslan bilo gdje za potrebe nove evangelizacije i Božjom providnošću biva dodijeljen 2012. godine Biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris Mater u Puli gdje započinje filozofske i teološke studije. Red đakonata primio je 28. studenog 2020. u pulskoj katedrali po rukama nadbiskupa mons. dr. Dražena Kutleše.

Mladu misu proslaviti će u pulskoj župi Gospe od Mora 13. lipnja 2021.

Jurica Vekić, rođen je 7. studenoga 1982. u Osijeku od oca Zdenka i majke Marije. Sakrament kršćanske inicijacije primio je u župi sv. Josipa Radnika.

Pohađao je osnovnu školu u Osijeku nakon koje upisuje gimnaziju. Maturiravši 2001. godine, upisuje Elektrotehnički fakultet u Osijeku na kojem diplomira 2008. godine. Zapošljava se u Zagrebu, te od 2012. godine pohađa zajednicu Omnia Deo, u kojoj otkriva svoje svećeničko zvanje.

U kolovozu 2013. godine odlučuje se pridružiti braći Euharistijske zajednice Srca Isusova i Marijina. Bogoslov postaje 2015. godine ulazeći u kolegij sv. Josipa na Jordanovcu (Zagreb), te započinje Filozofsko-teološki studij Družbe Isusove u Zagrebu, na kojem diplomira 2020. godine. Red đakonata primio je 28. studenog 2020. u pulskoj katedrali po rukama nadbiskupa mons. dr. Dražena Kutleše.

Mladu misu proslaviti će 3. Srpnja 2021. u Vrbovskom.

Stipe Breko, rođen je 23. travnja 1984. godine u Zadru od oca Ivice i majke Jelice. Kršten je u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pagu 17. prosinca 1985. godine, a krizman 18. travnja. 1999. godine.

Osnovnu školu pohađa u Pagu, a srednju Tehničku školu u Zadru. Studij  elektrotehnike upisuje2002. godine u Splitu na kojem je diplomirao 2011. godine. Nakon diplome radio je u osnovnoj školi u Pagu.

Međutim, 2013. godine postaje član zajednice Omnia Deo i prolazi dvogodišnju formaciju zajednice.

Osjetivši poziv na prezbiterat, 2015. godine ulazi u kolegij sv. Josipa na Jordanovcu (Zagreb), gdje prolazi bogoslovsku formaciju. Iste godine upisuje Filozofsko-teološki studij Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je diplomirao 2020. godine. Red đakonata primio je 28. studenog 2020. u pulskoj katedrali po rukama nadbiskupa mons. dr. Dražena Kutleše.

Mladu misu proslavit će 22. kolovoza 2021. na Pagu.