Nakon prostracije pred glavnim oltarom i šutnje praćene molitvom u znak zahvalnosti na Kristovoj smrti, svečano je otpjevana Muka po Ivanu što je predvodio Nikola Martinić Pipica uz sudjelovanje mješovitoga zbora sv. Jeronima kojim je ravnala s. Danijela Mihić.

O. Plenković osvrnuo se na Isusove pretposljednje riječi s križa „Žedan sam“. Razložio je vjernicima značenje Isusove poruke. „Svakoga Velikoga petka čujemo ‚Žedan sam‘ u pjevanju Muke po Ivanu. Na početku Evanđelja po Ivanu Isus na zdencu susreće Samarijanku koja je došla zahvatiti vode. Isus joj kaže: ‚Daj mi piti.‘ Na početku i na završetku Evanđelja po Ivanu Isus traži od nas da mu utažimo žeđ. Kao što je vjerovao Samarijanki, tako vjeruje i nama. Božji odnos prema čovjeku u potpunosti je u znaku darivanja. Bog želi biti naš prijatelj, a prijateljstvo uvijek zahtjeva jednakost“, rekao je dominikanac iz bolskoga Samostana Svete Marije Milosne.

Podsjetio je i na poslovicu: „Ruka koja daje iznad je ruke koja prima“ te je pritom pojasnio da „Bog postaje naše prijatelj, dolazeći nam kao onaj koji prosi za nas ono što mi imamo da mu damo. Ali iznad svega on jednostavno želi nas. Bog nam sam dolazi u susret i prije nego što se mi okrenemo k njemu. Bog čezne za našom ljubavlju, on žeđa nas, mene i tebe. Srce mu se razdire od čežnje za nama.“

Propovjednik je primijetio kako neuzvraćena ljubav čovjeka može povrijediti i raniti. „Može se činiti vrlo nezgodnim priznati svoju čežnju za nekim ako nam ta osoba ne uzvrati istim osjećajem. Tada se osjećamo ranjivo, poniženo, prevareno i izdano. Čim priznajemo riskiramo da budemo odbijeni i poniženi. Upravo se to dogodilo Bogu. Bog je u potpunosti obuzet žeđi za nama i našom ljubavlju, ali često se mora zadovoljiti našim povremenim laskanjem. Znamo reći: ‚Moram u nedjelju na misu.‘ Ponašamo se kao da je Bog neki daleki rođak kojega treba posjetiti barem tri puta na godinu. Kad se nađemo u situaciji da volimo više nego što smo voljeni, nalazimo se ustvari u Božjoj situaciji“, istaknuo je.

Ustvrdio je kako i čovjek svakoga dana žeđa za onim što može ispuniti njegov život. „I mi smo često žedni. Možda još uvijek ne žeđamo pravom žeđi za Bogom. Vjerojatno osjećamo žeđ za običnim stvarima u našem životu; za dobrim crnim vinom kao što je plavac više nego za vinom Kraljevstva nebeskoga, žeđamo za malo više novaca, za prijateljstvom i uspjehom u poslu. Ako su to naše skromne želje onda od njih trebamo krenuti naprijed“, istaknuo je o. Plenković.

Poručio je kako su vjernici u svomu životu pozvani žeđati za Bogom. „Isusova poruka s križa poziv je i nama da žeđamo za Bogom u kojemu ‚stojimo, mičemo se i jesmo‘. Isusova riječ s križa izraz je njegove duboke žeđi prema nama. Tu nam žeđ otkriva i psalmist riječima ‚O Bože, ti si Bog moj, tebe žeđa duša moja.‘ Isus nam s križa večeras poručuje: Žeđam za tobom. Dođi k meni. Ispunit ću tvoje srce i izliječiti tvoje rane“, zaključio je o. Plenković.

Nakon što je predvodio Sveopću molitvu, nadbiskup Eterović otkrio je raspelo, a zatim mu iskazao svoje štovanje. Zbog epidemiološke situacije vjernici ove godine nisu sudjelovali u pojedinačnom ljubljenju križa, već su svoje štovanje prema Isusovu križu iskazali zajedničkim poklonom, dok je župni zbor pjevao „Puče moj” i ostale prijekore.

Bogoslužje Velikoga petka nastavljeno je pričešću vjernika, a liturgija je završila kratkim ophodom s Presvetim koji je ulicama mjesta nosio nadbiskup Eterović. U procesiji je sudjelovala osnovna pratnja i župni zbor, dok su vjernici formirali dva reda kroz koji se je kretala skraćena procesija po obali. Obredi su završili nadbiskupovim blagoslovom s Presvetim, nakon čega je pohranio Presveto u Božji grob.