Odrastanje uz nadbiskupa Stepinca

Mons. Jezerinac rođen je 23. travnja 1939. godine u Jezerinama. U njegovoj dječačkoj dobi, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac došao je na izdržavanje kazne kućnog pritvora u Krašić. Stoga se u razgovoru s urednicom Svjetlanom Đuran prisjetio njihove povezanosti.

„Ja sam inače rođen u župi Gornje Prekrižje, a budući da je tih godina neko vrijeme mojom župom upravljao krašićki župnik preč. Vraneković, to je bila ta veza koja nas je međusobno povezivala i ja sam više puta razgovarao s kardinalom“, rekao je.

Prisjetio se i jednog trenutka kada su razgovarali nasamo. „Rekao mi je: ‚Kako je meni teško! Ja sam zagrebački nadbiskup, a ne mogu vršiti svoju službu.‘ U jednom trenutku je stao i rekao: ‚Neka je hvala dragom Bogu i na tome.‘ U tom trenutku ja sam kao dijete shvatio i razumio smisao njegove patnje, ali i smisao njegove žrtve i da ta žrtva neće biti uzaludna.“

Da bi opisao kako je u to vrijeme bilo živjeti u Krašiću i njegovoj okolici, mons. Jezerinac prisjetio se slavlja mlade mise preč. Matije Burje. „S jedne strane bilo je ljudskoga straha, ali taj strah je još više izazvao ljubav prema Crkvi. Dobro se sjećam kad je bila mlada misa preč. Burje – nije se smjelo ići u Krašić. Bilo je mnogo milicajaca po svim brdima, a na ulazu u crkvu bili su domaći milicajci. Nas je išlo 20-ak mladića, djevojaka i djece. Jedan milicajac stajao je vani i nije nas pustio, nego je stalno mahao s pendrekom. Ja sam se odvojio od te grupe i uputio se naprijed prema crkvi. Nakon par dana taj milicajac, jer je bio iz susjednog sela, bio je kod svojih pa su ga napali dečki i cure: ‚Zašto nas nisi pustio, zašto si nas tjerao?‘ On je rekao: To je moja dužnost. Morate me shvatiti. A vi ste svi bili zajedno, a mogli ste napraviti kao mali Jezerinac – odvojiti se i lijepo bih ja i dalje mahao, a vi ste mogli proći.‘ Dakle, strah je s jedne strane postojao, ali i veliki zanos: ‚Ne mogu nam ništa!‘ Jer, ako čovjek pred sobom ima određeni cilj onda treba proći sve žrtve na koje nailazi.“

Prisjetio se biskup i Stepinčevih propovijedi u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Krašiću. „U to vrijeme često sam slušao njegove propovijedi i mogu reći da ako je netko svet – on je svet. On je poseban. Njegova veličina bila je u tome što se znao približiti malom čovjeku, ali je bio i neustrašiv. Dakle, kroz cijeli njegov nastup, govor, ja sam osjetio da to govori jedan Božji čovjek, čovjek principa i načela. Jer, postoje neke istine od kojih se ne može odstupiti. Upravo je on bio takav. U tom je njegova veličina – prije svega, u njegovoj ljubavi prema Crkvi, prema Kristu.“

Put prema svećeništvu

Nadbiskup Stepinac imao je ključnu ulogu pri ulasku Jurja Jezerinca u sjemenište. Tada je bilo dječaka koji nisu bili primljeni, među njima i mali Juraj. Iduće godine ponovno je išao na upis. Kardinal Stepinac ga je jednom prilikom upitao želi li biti svećenik, na što mu je odgovorio da bi. „On je tada rekao župniku: ‚Idite župniče sutra s malim u Zagreb i recite rektoru neka maloga prime.‘ Tako je počelo moje školovanje“, kazao je.

U razgovoru se osvrnuo i na primanje u sjemenište i na svećeničko ređenje. „Za svećenika me je zaredio kardinal Franjo Šeper. Bilo nas je 8 – 9 kolega. Bio sam jako sretan u tom trenutku jer sam stvarno imao želju biti svećenik. (…) Bio sam ustrajan u toj nakani. Teško je to opisati. Kad me je rektor u Sjemeništu na Šalati pitao što me je motiviralo da krenem prema svećeništvu, odgovorio sam da bih volio propovijedati. Nosio sam u sebi žilu koju je kardinal Stepinac imao duboko u sebi, a to je navijestiti Riječ Božju, da ljudi budu bolji i plemenitiji, da prihvaćamo jedni druge, da svi budu kao jedna obitelj, a to se može postići ako čovjek gleda brata u drugome“, rekao je mons. Jezerinac.

Biskupska služba – prvi vojni biskup u RH

Imenovanje zagrebačkim pomoćnim biskupom zateklo ga je na službi župnika u Oakvilleu u Kanadi. Kako je rekao, nikada nije razmišljao o tome da bi jednom bio biskup. „Nazvao me je nuncij iz Ottawe da bi me posjetio. Razmišljao sam što sam napravio. Prvo pitanje koje mi je uputio nuncij bilo je: ‚Znate li zašto sam vas zvao?‘ Odgovorio sam: ‚Koliko znam, ja nisam ništa napravio da bih išao na odgovornost.‘ Posljednje pitanje koje mi je postavio bilo je: ‚Hoćete li reći Papi neću?‘ Sjetio sam se one vojničke: ‚Ako kažeš neću, ideš u zatvor‘, pa sam rekao da ne bih mogao. Naveo sam mu razloge. To mu se svidjelo i rekao mi je da će za me za nekoliko dana Papa proglasiti biskupom. To me je jako iznenadilo. Kad sam došao u Zagreb dočekali su me kardinal Franjo Kuharić i biskup Đuro Kokša. Novinari su mi postavili nekoliko pitanja. Pitali su me i kako se osjećam. Rekao sam da je svugdje lijepo, a kod kuće najljepše sunce sja“, ispričao je biskup.

Mons. Jezerinac 25. travnja 1997. imenovan je prvim vojnim biskupom u Republici Hrvatskoj. U razgovoru se osvrnuo na pastoral branitelja u vrijeme rata. „U vrijeme Domovinskog rata Biskupska konferencija imenovala me je ravnateljem dušobrižništva za Hrvatsku vojsku, policiju i branitelje. Tih dana izabrao sam geslo ‚Bog je mir i radost naša‘. U teškoj situaciji agresije našli smo se kao David prema Golijatu. U duhu izabranog gesla upućivao sam poruke našim braniteljima da se ne boje jer mi smo samo branitelji, nismo agresori. I to je bila veličina naših branitelja od kojih su mnogi poginuli“, posvjedočio je.

Također je ispripovjedio kako je došlo do osnivanja Klape „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice. U početku svoje biskupske službe, s mons. Josipom Šantićem uvidio je da bi bilo dobro da u vojsci postoji pjevački zbor. Na tu ideju došao je na međunarodnim simpozijima koji su, da ne bi bili suhi – samo predavanja bez drugih sadržaja, „uvijek bili popraćeni s radošću i pjesmom“. Dodao je da je Klapa svojim nastupima proslavila Hrvatsku u svijetu.

Mons. Jezerinac službu vojnog biskupa predao je mons. Juri Bogdanu 2. ožujka 2016.

Umirovljenički dani

U Aktualnom se osvrnuo i na svoje umirovljeničke dane. „Stalno sam aktivan. Bavim se nekim drugim stvarima. Bavim se slikanjem. Pohodim župe gdje me pozovu, posjećujem hrvatske katoličke misije u Europi. Posebno su mi dragi naši ljudi u misijama u Kanadi koji u sebi nose zdravo rodoljublje, čovjekoljublje i zdravu vjeru u srcu i duši. Tamo sam naišao na ljude koji su ostali vjerni Crkvi u Hrvata, vjerni vjeri“, rekao je mons. Jezerinac i izrazio nadu da ovo neće biti posljednja proslava jubileja, nego da će ih u budućnosti biti još.

Proslava obljetnica

Svoju obljetničku misu predslavit će u nedjelju 18. srpnja kraj župne crkve Presvetoga Trojstva u Krašiću. Rekao je da nije mislio posebno svečano obilježiti svoje obljetnice, ali je duboko razmišljajući odlučio da ipak treba dati hvalu prvenstveno Bogu na daru svećeništva i biskupstva te bl. Alojziju Stepincu koji ga je preporučio za sjemenište. Propovijedat će vojni biskup u RH Jure Bogdan. Pjevanje će predvoditi Klapa „Sveti Juraj“ HRM-a koja će nakon mise održati kratki prigodni koncert.