Suslavio je umirovljeni vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Juraj Jezerinac, domaći župnik Ivan Vučak i više svećenika.

Na početku homilije, podsjetivši kako se danas u Sisku u isto vrijeme slave partizani, ti isti koji su na Jazovki počinili zločine, biskup se zapitao, zašto se u društvu uvijek sili podjela i ne prihvaća da je svaki zločin, zločin. Dodao je da je masovna grobnica Jazovka duboka 34 metra i nalik zdencu te da su 2020. godine iz nje ekshumirani ostatci 814 žrtava koje su ondje ubili partizani nakon zauzimanja Krašića u siječnju 1943. godine te potom vojnici Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945. godine.

Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske narodne armije prisilno odveli iz zagrebačkih bolnica 1945. godine. „Povjesničarka Blanka Matković izvješćuje 2011. godine o 447 žrtava čiji su podaci pobrojani prigodom speleološkog pregleda jame 1999. godine, koje je predvodio patolog prof. dr. Žarko Danilović. Matković iznosi da se prema popisima sačuvanima u zagrebačkim bolnicama mogu identificirati osobni podaci za čak 4791 bolesnika zagrebačkih bolnica (te u svojem znanstvenom radu objavljuje ime, prezime, godinu i mjesto rođenja, bračno stanje, vjersku pripadnost, vojni čin i dan prijama u bolnicu za svih njih 4791), – vojnih osoba poraženih vojski koje je Jugoslavenska armija pogubila 1945. godine, uz upozorenje da se intervjuiranjem preživjelih nalaze poimenični podatci o bolesnicima koji se ne nalaze u dostupnim popisima te se mora zaključiti da u bolničkim arhivima nedostaje dio podataka. Jazovka je samo jedno od mjesta gdje su bacani pobijeni ratni zarobljenici – pacijenti zagrebačkih bolnica. Radi prikrivanja dokaza, pobijen je i dio osoblja bolnica koji je svjedočio zločinu. Protiv zločinaca do danas još nije započeo ni jedan sudski postupak, makar su imena nekih počinitelja javno obznanjena. Za tri časne sestre, Liphardu Horvat, Konstantinu Mesar i Geraldu Jakob, inače njegovateljice u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, koje su bačene u jamu, pokrenut je postupak proglašenja blaženima u Katoličkoj Crkvi“, rekao je biskup iznijevši u nastavku još podataka o tom zločinu iz istraživanja Blanke Matković.

Biskup je izrazio zadovoljstvo što je Ministarstvo branitelja sustavno pristupilo ekshumaciji posmrtnih ostataka žrtava te što će ove godine biti završen spomenik i grobnica u koju će ove žrtve biti položene. Međutim, upozorio je i kako Država još uvijek ne vrednuje te žrtve na pravi način. „Jer ako ratni zločin nikada ne zastarijeva, zašto se nije – pa i u odsutnosti, pa i posthumno – poveo nikakav postupak protiv počinitelja, a već je od početka ove države prošlo 30 godina, uskoro će i 35!? I zašto se još uvijek veliča režim i njegova vojska koja je počinila tolike masovne zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima? Rekao sam da je to za mene šizofrena situacija, ja to ne razumijem. Možda sam ja doista učio povijest iz nekih drugih udžbenika negoli oni koji ju još i danas tumače na našim fakultetima i u medijima, ali što je najgore nema nikakvih posljedica za one koji su zločine činili u Drugom svjetskom ratu i poraću, a sjetimo se samo koliko smo poslije Domovinskog rata morali poštenih branitelja i časnika izručiti haškom sudu za međunarodne zločine, koliko je naših branitelja bilo procesuirano i kažnjavano na našim sudovima i čamilo po hrvatskim zatvorima, a sve po nekoj zapovjednoj odgovornosti i tzv. zločinačkom pothvatu koji su dokazivali nekim čudnim metodama“, rekao je.

U nastavku, povukao je paralelu između Jazovke, zločina na Ovčari 1991. godine te u bolnici u Sisku 1945. godine. „Iz vukovarske bolnice, znamo, izvedeni su bolesnici i ranjeni branitelji i njih preko 250 pobijeni i bačeni u jamu Ovčaru. U mojem Sisku tako su partizani, nakon što su ‘oslobodili grad’, izvukli iz bolnice „Dr. Ivo Pedišić“ ranjenike i bolesnike te ih u više zaprežnih kola odvezli do Crnca i tu pobili i mrtve pobacali u rijeku Savu. Od 116 tih nesretnika dvojica su se uspjela spasiti i o tome svjedočiti. Kakva je to oslobodilačka država, kakvi su to bili progresivni revolucionari koji su tako bezdušno pobili zarobljenike, bolesnike i civile? Moramo se moliti, braćo i sestre, da se, najprije, istina sazna; nadalje, da se osude svi zločini, na bilo kojoj strani bili počinjeni; te da se iz toga izvuku zaključci koji neće dijeliti nego ujediniti narod, u patnji, ali i pokajanju i pokori, da bismo došli što bliže pomirenju i jedinstvu“, zaključio je biskup.
Na kraju je okupljene pozdravio župnik Vučak zahvalivši svima na organizaciji tog 34. spomen-pohoda na Jazovku, posebno udruzi Hrvatski obredni zdrug – Jazovka te biskupu Košiću na predvođenju slavlja, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Sisačke biskupije.