Prof. dr. Tonči Matulić zahvalio je nadbiskupu Puljiću „za prijateljske osjećaje i dobrodošlicu koju iskazuje“ sudionicima toga susreta, što je mons. Puljić potvrdio i na prvom prošlogodišnjem susretu moralnih teologa na Školjiću. „Božanska institucija Crkva svojim učiteljskim poslanjem želi pomagati Božjoj instituciji obitelji kako se zaštititi od vlastitih slaboća“, istaknuo je mons. Puljić u kontekstu teme susreta „Pratiti, razlučivati i integrirati slabosti: Osmo poglavlje posinodalne apostolske pobudnice o ljubavi u obitelji Amoris laetitia pape Franje“.

„Svaka prijetnja obitelji ujedno je prijetnja samom društvu. Ako želimo zdravo društvo, onda se moramo posvetiti brizi za obitelj i kako pomoći obitelji da budu ono što im je odvijeka određeno i zamišljeno“, poručio je nadbiskup Puljić. Istaknuo je tri karakteristična pojma koja se odnose na obitelj: savez, bezuvjetna vjernost i stabilnost saveza te hod. „Bog sklapa savez s čovjekom. U tekstovima Starog zavjeta puno se spominje  riječ savez. Savez je temelj odnosa s Bogom“, rekao je mons. Puljić.

U kontekstu odlike braka „bezuvjetna vjernost i stabilnost saveza“, nadbiskup je rekao da Bog sklapa savez s čovjekom, želi da bude stabilan i da čovjek bude vjeran Bogu. Brak i obitelj opisuje i stvarnost hoda. „Brak i obitelj su u hodu, poput ‘sinodalnog hoda’. Brak je hod u dvoje, dvoje koji postaju jedno, ali ostaju i dalje dvoje, različiti, ali idu zajedno, u hodu su. Brak je stabilni savez vjernosti u hodu kojeg se živi svakodnevno i u svakom trenutku“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

No, povijest pokazuje kako su „zavodnici imali jako mnogo uspjeha“, upozorio je nadbiskup, istaknuvši važnost da čovjek ne podlegne požudama iznutra i razarajućim ideologijama izvana koje ometaju normalan rast braka i obitelji, poput genderizma. Istaknuvši važnost poznavanja i uvida u širi društveni kontekst čije devijantne pojave narušavaju sklad zajednice braka, obitelji, pa i Crkve, mons. Puljić je, govoreći o potrebi generalnog razumijevanja konteksta u cijelom društvu suvremenog svijeta, podsjetio na vatikanski susret pape Franje s biskupima o temi pedofilije.

„Papa je govorio o zavjerama u svijetu, spomenuo je pornografiju i što sve treba uzeti u obzir kad se proučava pedofilija. Puno toga uokolo treba shvatiti i protiv toga se boriti. Papa je tada jasno rekao: ‘Ne želim više nijedan slučaj pedofilije u Crkvi’. Crkva nije pedofilska organizacija. Papa je tada spomenuo i seksualni turizam i naveo mnoge situacije u društvu koje narušavaju dostojanstvo čovjeka. Netko je bio rekao da time Papa želi svratiti pozornost od pedofilije u Crkvi. Papi to nije bio cilj, nego mu je cilj bio šire shvatiti tu stvarnost protiv života“, naglasio je nadbiskup Puljić.

Govoreći o teologiji i crkvenom učiteljstvu u kontekstu otajstva povijesti spasenja, nadbiskup je rekao da je „poslanje crkvenog učiteljstva štititi ljude od mogućih zastranjenja i osobnih slaboća. Katekizam Katoličke Crkve navodi neke uzroke zastranjenja u moralnom vladanju. To su nepoznavanje Krista i evanđelja. Zato je potrebno naviještati, propovijedati, tumačiti, kako ljude ne bi poveli loši primjeri drugih, po načelu ‘svi čine tako, zašto ne bih i ja’. Zatim, robovanje strastima, odbacivanje autoriteta Crkve i njenog nauka te manjak obraćenja i ljubavi“.

„Pred zavodljivim idejama i ideologijama treba budno paziti da Božji narod ostane u istini koja oslobađa. Pri tome se koristi Svetim pismom, crkvenim ocima, molitvom, liturgijom i usavršavanjem moralne teologije. Ideologije su opasni vjetrovi koji ruše i ometaju normalan razvoj obitelji“, rekao je mons. Puljić, biblijski protumačivši kako Bog ne ruši silovito, nego zacjeljujuće podiže i stvara.

„Kada se Ilija sklanja, najavljuje se prolazak Gospodnji. Bog nije bio u velikom vihoru, potresu i požaru. Gospodin se javio u tihom prolazu. Zašto je najlakše rušiti, a graditi teško? Na to pitanje koje je puno misterija nalazimo odgovor u tri rane i strasti koje su izvor svih etičkih zala povijesti, a sveti Ivan ih u svojoj Prvoj poslanici opisuje kao „požudu tijela, požudu očiju i oholost života (1. Iv 2,15-16)“, rekao je mons. Puljić.

S tim trima ranama i strastima „nam se u životu boriti i hrvati. Njih ne može objasniti nijedna znanost. Njih možemo spoznati samo u okviru Objave“, rekao je mons. Puljić. Podsjetio je da apostol Pavao u Ef 5, 21-33 savjetuje muževima da „ljube svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu“, a žena „neka poštuje muža“. I zaključuje Pavao, „otajstvo je to veliko“. „Otajstvo znači, razumom ne možemo shvatiti, ali vjerom možemo prihvatiti i razumjeti. Ženidba je otajstvo, kao Crkva i euharistija. Sakramenti su otajstva. Ženidba nije samo ljudska tvorevina i neka udruga, nego Božja institucija koja nadilazi samo zemaljsko“, naglasio je mons. Puljić.

Istaknuvši da je „Crkva subjekt povijesnih zbivanja“, nadbiskup je rekao: „Biti u Crkvi, bio dio Crkve, znači da si dobro odabrao. Crkva je zajedništvo molitve, nauka, dobara i euharistije. Crkva je zajedništvo služenja, bratstva, evanđelja, slobode i liturgije. No, ako bismo morali odrediti prioritete, onda bismo služenju i zajedništvu (diakonia i koinonia) dali prednost. Crkva se određuje više po onome što čini i što jest, nego po onome što naučava, govori i slavi“, istaknuo je mons. Puljić.

Potaknuvši kako je „važno budno paziti da Božji puk ostane poslušan u istini koja oslobađa“, nadbiskup je naveo primjer Abrahama i Marije. „Nijedno od njih dvoje nije shvatilo što Gospodin želi s njima. Kad je Jahve Abrahamu rekao ‘Ustani, pođi kamo te ja šaljem’, nije pitao kako će ići, nego je krenuo, sa sviješću – Jahve koji me pozvao, on me ostaviti neće. S povjerenjem. To znači biti poslušan u istini koja oslobađa. Marijino pitanje je bilo ‘Kako će to biti, ja muža nemam’. Kad joj je Anđeo rekao ‘Ne brini, Bog će se pobrinuti’, Marija kaže, ‘Kad je tako, neka mi bude’. To je ta poslušnost u istini“ ohrabrio je mons. Puljić.

Nadbiskup Puljić zahvalio je sudionicima ljetnog susreta moralnih teologa na doprinosu u osvjetljavanju osmog poglavlja enciklike Amoris laetitia.  Promatrajući taj susret u kontekstu trajnog usavršavanja u moralnoj teologiji, osobnim sudjelovanjem na njemu mons. Puljić želio je podržati nastojanje doktoranada s modula ‘Etičko-moralna i društvena relevantnost teologije’ zagrebačkog KBF-a da odgovorno doprinose službi Crkve koja „Božjom riječju, liturgijom, tradicijom, molitvom i sakramentima pomaže ljudima pratiti, mudro razlučivati i odgovorno integrirati sve ljuske slabosti“.