Na početku je istaknuo da planiraju otvoriti dio staklene stijene koja prekriva cijelo prizemlje svetišta, preurediti je da se dvije plohe otvaraju, „kao harmonika“, kako bi se omogućilo da neki vjernici mogu biti na slavlju u samom svetištu a drugi biti pod trijemom i imati pogled na glavni oltar. Jedan je razlog poštivanje epidemioloških mjera, a drugi sve veći broj hodočasnika sv. Josipu.

Duhovna priprema je kroz devet srijeda, a upravo je posljednji dan devetnice sv. Josipu, dobro poznate Josipovim štovateljima. Ove godine su uveli svaki dan intenzivno jednu pobožnost koja završava misnim slavljem, a na „koju se odazvao lijepi broj hodočasnika”, napomenuo je rektor Josipova svetišta.

Najavio je da prvo misno slavlje na svetkovinu sv. Josipa u 7 sati predvode franjevci, koji otkako je nastalo svetište tradicionalno predvode prvu misu na Josipovo. Naime, kada je ta župa bila bez svećenika njome su upravljali upravo franjevci. Misno slavlje u 9 sati predvodit će vojni kapelan iz Đakova Vlado Mandura, koji je mnogo godina bio vojni kapelan u Karlovcu, u kojem se nalazi zapovjedništvo kopnene vojske. Središnje misno slavlje Godine sv. Josipa u 11 sati predvodi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

U 14 sati već tradicionalno je euharistijsko klanjanje koje predvodi domaći đakon Patrik Paulić, u 17.45 sati je tradicionalna pobožnost sv. Josipu, a misno slavlje u 18.30 sati predvodi provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko, predsjednik Unije OFM u Europi (UFME).

„Tako smo kroz same misnike i njihove službe, a vjerujem i hodočasnike koji će doći sv. Josipu, na neki način objedinili cijelu Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu“, rekao je mons. Sente. Istaknuo je da će Hrvatski katolički radio izravno prenositi središnju misu na Josipovo, sva misna slavlja mogu se pratiti na televiziji Nacionalnoga svetišta sv. Josipa preko Facebooka, a i neke druge medijske kuće će ih preuzimati tako da svi koji ne mogu fizički doći u Karlovac imaju mogućnosti pratiti ih putem društvenih mreža, televizije, radija…

Mons. Sente također je najavio je da će na blagdan sv. Josipa Radnika, 1. svibnja, u godini koju nam je darovao papa Franjo euharistijsko slavlje u svetištu predvoditi apostolski nuncij u RH nadbiskup Giorgio Lingua.

Rektor Josipova svetišta pojasnio je i njihov običaj da je euharistijsko klanjanje dio slavlja svetkovine (a ne pripreme za nju, kako je uobičajeno) jer hodočasnici koji sudjeluju na misnom slavlju u 11 sati te se poslije zadrže u svetištu u okrepi ili odmoru, rado zatim sudjeluju u toj pobožnosti. Tako je euharistijsko klanjanje postalo i nastavak onoga što svakodnevno čine u Josipovu svetištu jer imaju jako iskustvo korone u župi pa od rujna prošle godine svakoga dana između 17 i 18 sati imaju Uru klanjanja za što skoriji prestanak pandemije koronavirusa, kao i za sve druge potrebe. Time su na tragu onoga što je graditelj svetišta mons. Marijan Radanović zamislio da svaki dan barem jedan župljanin jedan sat kleči pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. I tako se sada u ponedjeljak, utorak, četvrtak i petak okupi i pedesetak molitelja.

Predstavljajući projekt izrade zavjetnoga kaleža Nacionalnoga svetišta sv. Josipa mons. Sente ispričao je kako je jedne srijede u veljači prošle godine za vrijeme pobožnosti pozvao vjernike da daruju nešto od svoga staroga, već istrošenoga zlata, od čega će se onda napraviti zavjetni kalež. I sam je bio iznenađen kada su kroz godinu dana imali više od tisuću darovatelja.

Oko četiri stotine njih poslalo je i popratna pisma koja su ga vrlo dojmila. Prvo koje je primio bilo je: „Ovu ogrlicu kupio mi je moj suprug za deset godina naše bračne vjernosti. Sada, kada slavimo 40. obljetnicu braka, želim tu ogrlicu dati u taj plemeniti predmet (kalež) kao znak zahvale za 40 godina vjernosti mene i mog supruga“. Mons. Sente naveo je i drugi primjer: „Ovaj lančić darovali su mi moji učenici na kraju mog učiteljskoga poslanja, kada sam odlazila u mirovinu… Želim kroz njega u zavjetni kalež uključiti u molitvu sve darivatelje toga lančića kao i sve one kojima sam bila učiteljica i odgojiteljica.“

Mons. Sente pročitao je i njemu posebno dragu poruku uz komadić zlata: „Ovaj prsten dobila sam od moje bake i nosila sam ga kao zaručnički i vjenčani prsten, moja kćer htjela je baš od toga prstena napraviti svoj vjenčani prsten, i ovaj djelić ostao je od onoga koji je meni baka dala, pa darujući taj komadić zlata u kalež želim da u mise koje će se slaviti u svetištu glave Svete obitelji bude protkana i moja obitelj koja je već u nebu i ova koja tek nastaje zahvaljujući mojoj kćeri.“

Kalež je sada izrađen, posao su povjerili akademskim kiparima bračnom paru Tomislavu i Lindi Kršnjavi, izrađen je u zlatarnici Rodić i večeras će na misi na kojoj će biti rektor Međubiskupijskog sjemeništa preč. Matija Pavlaković zajedno sa sjemeništarcima, blagosloviti kalež i ciborij, a sutra će kardinal prvi puta slaviti euharistijsko slavlje iz toga kaleža u koji su utkani svi ovi darovi, molitva kroz sve te darivatelje. Mons. Sente posebno je istaknuo zahvalnost svih njih što su dobili mogućnost na taj način posvetiti svoje živote Bogu.

Neki su ga kritizirali što „skuplja zlato a ljudi su u teškoj situaciji“, a čitajući sva ta pisma vidljivo je da ljudi silno nešto žele dati Bogu. Mons. Sente rekao je kako je s velikim strahopoštovanjem pristupao svakom tom predmetu, koji su zatim rastalili, pročistili ga i ugradili u zavjetni kalež. „Time se zapravo događa da je sveti Josip snažnije prisutan u njihovu životu te da su se kroz predmete koji su jako važni u njihovu životu, puno vrjednije od same njihove materijalne vrijednosti, na neki način povezali s Josipovim svetištem i sa samim sv. Josipom“, smatra mons. Sente.

U samom kaležu predstavljeno je svih pet nakana koje redovito spominju – za uspješan završetak školovanja djece i mladih, za pronalaženje radnog mjesta i pravednu plaću, za dar bračnog partnera i brak blagoslovljen ljubavlju i djecom, za duhovna zvanja u Domovini i odgovorno vršenje povjerenih dužnosti u obitelji, zajednici i Domovini, za blagu i svetu smrt – u kojima se prepoznaje pet Josipovih kvaliteta; ima i neke hrvatske karakteristike na sebi. Posebno znakovitim smatra sliku na vrhu, poklopcu ciborija – sv. Josip kako spava a anđeo mu šapće da se „ne boji uzeti Mariju, ženu svoju“, koja je u utrobi već nosila Isusa. A pod poklopcem štiti Tijelo Kristovo koje se čuva u tom ciboriju kao što je Josip zaštitio Mariju koja je pod svojim srcem već nosila živoga Boga, Isusa Krista.

Mons. Sente kazao je da ne zna koliko je to koštalo, smatra da je neprocjenjivo, ne zbog materijalne vrijednosti, niti umjetničke već zbog očitovanja, ugrađivanja žive vjere u taj sveti predmet. Napomenuo je da to snaži i njegovu vjeru te je svakom darovatelju poslao zahvalno pismo. Najavio je da će u svetištu često služiti misu iz toga kaleža koji ima veliku umjetničku vrijednost, ali puno više tu vjerničku, pobožnu, svetu vrijednost koju prikazuje. Ljudima su potrebni takvi znakovi žive Božje prisutnosti među nama, istaknuo je mons. Sente.

Prije pandemije u svetište su na Josipovo stizali brojni autobusi hodočasnika, no sada je riječ više o pojedinačnim vjernicima, koje mons. Sente također svakodnevno osobno dočekuje. Mise se slave cijeloga dana. Prema epidemiološkim propisima samo svetište može primiti 150 vjernika, no otvaranjem staklene stijene omogućit će se sudjelovanje znatno više njih, a mnogi će vjernici pratiti slavlje putem medija.

Na kraju razgovora mons. Sente istaknuo je važnost Josipove poniznosti, njegova stalnoga osluškivanja Božje riječi zbog čega dobiva nadahnuće što činiti. To je snaga Josipove vjere iz čega možemo puno naučiti. Ako budemo ponizni poput Josipa, Bog će nam uvijek dati prave smjernice, što nam je osobito potrebno u ovo doba pandemije, zaključio je.

Razgovor je vodila Diana Tikvić.