Na trgu ispred katedrale biskup je blagoslovio novi oganj, njime zapalio uskrsnu svijeću koju je đakon Robert Medved u procesiji unio u Katedralu. Tri puta je uskliknuo „Svjetlo Kristovo“, nakon čega su najprije svećenici, zatim drugi sudionici slavlja upalili svoje svijeća, a potom su upaljena sva svjetla u katedrali. Otpjevao je zatim svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Uslijedila su biblijska čitanja o čudesnim djelima što ih je Bog tijekom povijesti učinio za spasenje čovjeka, te ulomak iz Evanđelja po Marku o Isusovu uskrsnuću.

U homiliji biskup je podsjetio da Hvalospjev vazmenoj svijeći, između ostalog kaže da je „ovo noć u kojoj se nebesko sa zemaljskim povezuje“. Ustvrdio je da bi stoga ove noći trebalo nastojati obnoviti sliku svijeta i svoju vlastitu. Kazao je da nas sveti pisac u prvom čitanju iz Knjige postanka uvjerava kako je postojeća stvarnost odsjaj Božje stvoriteljske svemoći. Kad joj pristupamo znanstvenim putem, dohvaćamo je u  njezinoj mjerljivosti i opipljivosti, svjesni da je na taj način ne možemo u potpunosti razumjeti. No, i ovog proljeća u buđenju života u prirodi svojim duhom dohvaćamo dublju, poetičnu razinu stvorenja, koju nazivamo ljepotom.

I večeras, spomenuo je biskup, stojimo pred izazovom svjetla, za koje sveti pisac kaže da ga je Bog prvo stvorio, susrećemo se s njegovom dimenzijom neuhvatljivosti, moći po kojoj ono pobjeđuje tamu, pitajući se što je svjetlost na kraju. Što je zapravo voda koju ćemo večeras blagosloviti i otkud joj moć pokrenuti život? Stvoreni svijet je otajstvena stvarnost, ima dubinu i snagu, poetičnost i ljepotu koju dohvaćamo budnim vjerničkim duhom, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako sveti pisac pred stvorenom stvarnošću pet puta ponavlja „i vidje Bog da je dobro“, a šesti puta, nakon što je stvorio čovjeka kaže „i vidje Bog da je veoma dobro“. Pozvao je sudionike slavlja neka i oni sve postojeće promatraju onako kako gleda Bog, da mu se dive, otkrivajući ono što je u svijetu i svemiru više od opipljivog, vidljivog i mjerljivog, te da u stvorenoj stvarnosti na svoj način otkrivaju sastavnice preobrazbe, koja se u punini očitovala u Isusovu uskrsnuću.

Istaknuo je potom da drugo čitanje iz Knjige izlaska podsjeća da se Bog, osim u stvaranju, objavio u povijesnim događajima, koje pokreće Božja i ljudska sloboda. Izlazak izraelskog naroda iz Egipta, Božji poziv ljudima da krenu putem slobode ima takvu zamašitost i neuhvatljivost, da zapravo tek u uskrsnuću Isusovu dobiva svoju konačnu razumljivost. I sloboda je otajstvena stvarnost, moć božanskog i čovjekova duha, kazao je biskup. Podsjetio je sudionike slavlja kako je ljudska sloboda ograničena i ranjena sebičnošću, zbog čega naša povijest ima i svoju gubitničku dimenziju. Međutim, Božja riječ koja nam je večeras naviještena uvjerava nas da je Bog oduvijek i zauvijek biće slobode čije je ime ljubav, koja je jača od smrti, ustvrdio je biskup. Istaknuo je da je ta Božja sloboda progovorila u Isusu Kristu, u  njegovoj položenosti sebe za nas, do kraja, do u smrt, da bi pobijedio našu ljudsku ranjenost. Najveća nesloboda je smrt, koju je Bog u Isusu Kristu pobijedio svojom na smrt spremnom slobodom, istaknuo je biskup.

Napomenuvši kako se Bog poslužio prolazom kroz vodu Crvenog mora da svoj izabrani narod oslobodi egipatskog ropstva, ustvrdio je da je voda postala istinsko sredstvo i put ljudske slobode u krštenju, jer je u njemu Božja sloboda ljubavi u nas utisnula svoju moć koja čisti, oslobađa, preobražava, koja nas čini Božjim sinovima i kćerima, dionicima božanskog života. Kazao je sudionicima slavlja da večeras želi s njima zahvaliti Bogu za sve ono što vidimo i opipljivo dokučujemo, ali osobito za ono što je duboko, veliko i neuhvatljivo, za sve ono što pripada Božjem otajstvu i slobodi ljubavi koja pobjeđuje smrt. Poželio je da ova noć u njima probudi svijest najdublje povezanosti između neba i zemlje, između Boga i čovjeka, koja se dogodila u Isusu Kristu. Pozvao je sudionike slavlja da ne dopuste da ih određene površnosti u svakodnevnom životu izvuku iz onih dubokih dimenzija postojanja u koje ih je uvela Božja sloboda ljubavi u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću.

Biskup je još progovorio o ženama koje anđeo na Isusovu grobu poučava kako Isus nije ostao zarobljenik groba, nego je dignut u punu slobodu postojanja, u pobjedu života nad smrću. Naglasio je da anđelov nalog ženama neka idu k Isusovim učenicima i kažu im da će susresti Uskrsloga u Galileji, potiče i nas da idemo putem vjere, budnog srca za ono djelo koje je Bog ostvario u Isusovom uskrsnuću, čiji smo dionici postali u krštenju. Pozvao je sudionike slavlja neka ne stoje na mjestu svojih nemoći i ranjenosti zlom i smrću, nego da idu onim putem na kojem s njima korača živi Isus Krist, pobjednik nad smrću. Izrazio je to riječima sv. Augustina: „Pjevajmo, braćo, ‚Aleluja‘, ne da svoj odmor veselim učinimo, već da naš rad postane radostan. Pjevajte kao što pjevaju putnici koji ne prestaju dalje hodati. Pjevajte da utjehu zadobijete u naporu. No, pazite i nemojte se obeshrabriti. Pjevajte i dalje hodite s njime, uskrslim Gospodinom“, zaključio je biskup homiliju.

Potom je uslijedio blagoslov vode. Biskup je pozvao prisutne da obnove svoja krsna obećanja i sve ih njome poškropio u znak krštenja. Na svršetku slavlja nazočnima u Katedrali, te svima onima koji su ga pratili na internetskom portalu Požeške biskupije i putem Hrvatskoga katoličkog radija poželio je da snaga Isusove pobjede nad smrću ispuni njihova bića te ih obdari radošću i mirom.