Po ulasku procesije koncelebranata iz šire pulske okolice prigodni govor dobrodošlice u ime sestara milosrdnica pročitala je Ana Okmaca Pilepić. Zahvala je izražena biskupu, predvoditeljima trodnevnice, te svim članovima Vinkovske obitelji. Među ostalim, s. Ana je podsjetila na odlike vinkovske karizme, te na činjenicu da sestre milosrdnice u Puli djeluju 55 godina.

Mons. Štironja je u uvodnom obraćanju čestitao sestrama i članovima Udruge sv. Vinka, „koji nastavljaju to divno djelo kršćanske ljubavi na zemlji na temelju evanđelja i Kristova poziva“. Prisjetio se je da su za njegova boravka u sjemeništu ondje posluživale sestre milosrdnice, ali i da je tijekom života kasnije uvijek od sestara milosrdnica imao što naučiti, o Isusu i o služenju.

Isus je glasnik, učitelj i liječnik

Na početku homilije porečki i pulski biskup je podsjetio na tri temeljne Isusove zadaće u širenju kraljevstva nebeskoga: „Isus je, dakle, glasnik, učitelj i liječnik.“ Pojasnio je ulogu glasnika – „Isus je izvorni glas i autentični glasnik svoga nebeskog Oca, utjelovljena riječ Božja“, rekao je. Istaknuo je da „vršenjem riječi Božje čovjek postiže krvnu vezu s Isusom“.

„Isus je učitelj“, rekao je nadalje propovjednik te podsjetio da „ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4, 4). U govoru o Božjoj riječi, nije dovoljno samo imati informaciju, naviještati, nego pristiglu riječ treba pretočiti u svakodnevni život. Tako Riječ Božja postaje okrjepa i utjeha, postaje hrana za život.

„Tvrdnju da je Isus liječnik biskup Štironja je potkrijepio činjenicom da Evanđelja svjedoče da je Isus sve tri godine svoga javnoga djelovanja bio u službi ljudima: propovijedao, poučavao, liječio, ozdravljao, oslobađao od spona zla i grijeha.

Sv. Vinko – istinski misionar Božje ljubavi

Govoreći o sv. Vinku, utemeljitelju Družbe sestara milosrdnica biskup je istaknuo da je u potpunosti „nasljedovao Krista Gospodina, slušao njegov glas, glas Crkve i vršio Očevu volju, bio tješitelj žalosnih, branitelj sirota i zaštitnik udovica. Suobličen Isusu, postao je istinski misionar Božje ljubavi. Služeći braći i sestrama u potrebi živio je kršćanske istine, pretočio ih u kršćanska djela ljubavi i postao živo Evanđelje. Kao što je Isus u središtu Evanđelja tako je sv. Vinko stavio Isusa u središte svoga života, kao i duhovnosti bratovština kršćanske ljubavi, Družbe sestara kćeri kršćanske ljubavi te poslije Družbe sestara milosrdnica. Svoje je suradnike i suvremenike pozivao da rade kao Isus.“

Predslavitelj je podsjetio kako je sv. Vinko osnovao zajednicu lazarista i kćeri kršćanske ljubavi „koje su u ono vrijeme služile u bolnicama, staračkim domovima, sirotištima i župama. Sestre su čak posluživale robove na galijama što za mlade djevojke nije bio nimalo lagan posao. No, ljubav prema Isusu patniku vukla ih je na more, tamo gdje god ljudi pate“, rekao je biskup.

„Blagdan sv. Vinka poziva sve ljude, osobito nas kršćane da si ponovno i ponovno posvijestimo da prvotna zadaća kršćana nije govoriti o kršćanstvu nego živjeti kršćanske vrijednosti“, posvijestio je biskup.

„Naša izvorna zadaća nije razvijati diskusije, izvikivati dokaze o Božjoj opstojnosti i istinitosti kršćanske vjere, iako je i to koji puta potrebno, nego svojim primjernim kršćanskim životom svjedočiti značenje kršćanske ljubavi, milosrđa dobrote i nade“, dodao je.

„Pozvani smo nasljedovati ovoga divnoga sveca čija su djela prepoznatljiva u životu i radu naših sestara milosrdnica koje su zadužile ovaj grad, Istru, Hrvatsku, Europu i još dalje.“

„Danas s našim sestrama Bogu zahvaljujemo i molimo da  novim duhovnim zvanjima obdari njihovu družbu, našu biskupiju Porečku i Pulsku, i cijelu Crkvu, kao i dobročiniteljima i volonterima koji će svjedočiti Kristovu ljubav i milosrđe, te tako cjelokupnom društvu dati dimenziju bratske solidarnosti i služenja. Neka blagoslov Božji, zagovor Marije Majke Crkve i sv. Vinka prati sve naše bolesne, nemoćne, osamljene, ostavljene i sve one koji su potrebni kršćanske ljubavi i milosrđa, kao i sve volontere i ljude dobre volje koji im se stavljaju u službu“, zaključio je mons. Štironja.

Završne zahvale izrekao je župnik domaćin preč. Milan Mužina. Osim zahvale predslavitelju i koncelebrantima, uputio je zahvalu prvom župniku Župe sv. Pavla koji je 1968. godine pozvao sestre milosrdnice u Pulu.

Trodnevna duhovna priprava

Blagdanu je prethodila trodnevnica, od nedjelje 24. do utorka 26. rujna. Prve večeri misu je predvodio župnik pulske Župe Krista Spasitelja vlč. Joel Catary, a nakon mise održana je projekcija dokumentarnog filama režisera Jakova sedlara „Male velike sestre“. Drugoga dana trodnevnice predslavitelj je bio ravnatelj Sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Puli vlč. Alejandro Castillo, a trećega dana župnik pulske Župe sv. Antuna Padovanskog o. Diego Deklić.

55 godina prisustva milosrdnica u Puli

Djelovanje sestara milosrdnica u Župi sv. Pavla vezano je uz osnivanje istoimene župe na području grada Pule koji se zove Veruda i Vidikovac. Čim su stvoreni uvjeti za život i pastoralni rad, župnik dr. Lucijan Ferenčić zatražio je za pomoć časne sestre Družbe sv. Vinka Paulskog. Dana 4. listopada 1968. molbi je udovoljeno i na župu su došle dvije sestre milosrdnice: s. Paulina Samardžić kao kućanica i s. Beata Kuzma kao katehistica.

Narod je od sestara tražio savjet i pomoć. Kapelu i sestre često je posjećivala Marija Demori koja je živjela sama u kućici nedaleko crkve. Premda boležljiva, redovito je dolazila na misu. Sestre su prema njoj bile susretljive. Naime, mnogo je razmišljala komu da ostavi novu kućicu koju joj je općina gradila na Vidikovcu umjesto njezine stare koju, su radi urbanizacije grada, trebali srušiti. Priopćila je svoju želju sestrama i rekla da želi po nadahnuću kuću ostaviti sestrama uz uvjet da se za nju do smrti brinu.

U novosagrađenu kućicu uselila se u rujnu 1970. Uporno je tražila da joj dođu dvije sestre iz Rijeke koje će s njom stanovati. Premda su joj bile na uslugu sestre iz župne kuće sv. Pavla, ona ih je željela imati u svojoj kući. I došle su 18. prosinca 1970. s. Jozua Zavržen i s. Agata Brajković. Iza smrti Marije Demori, sestre su ostale same u kući.

Biskupski ordinarijat Porečke i Pulske biskupije odobrio je osnutak ove zajednice: Samostan sestara milosrdnica – Pula, Rabarova 9. Zajednica se osamostalila i s vremenom povećavala te su u njoj boravile sestre koje su radile u Domu umirovljenika Alfredo Štiglić kao i u Općoj pulskoj bolnici. Godine 1981. sestre iz Župe sv. Pavla, Voltićeva 26, dolaze u sestarsku zajednicu. Sestre na Župi sv. Pavla su se izmjenjivale ovisno o potrebama apostolata. Zbog neprikladnih uvjeta za život 1987. dograđen je kat kuće i kapela koja je posvećena Majci dobrog savjeta S demokratskim promjenama u domovini sestre su započele raditi i u OŠ Veruda.

Danas samostansku zajednicu u Rabarovoj 9 čine tri sestre: s. M. Lidija Turković, s. Milena Kramar i s. M. Mirta Vugdelija.