Mons. Stjepan Ptiček proslavio zlatnu misu u Beletincu

Mons. Ptiček misu je slavio u zajedništvu sa župljanima rodne župe, svojom braćom, sestrama i rodbinom, vjernicima župa u kojima je pastoralno djelovao i subraćom svećenicima. Nakon što je zlatni jubilej proslavio zajedno sa svećenicima Bjelovarsko-križevačke biskupije i vjernicima župa sv. Terezije Avilske, sv. Ane, Rovišće, Garešnica u bjelovarskoj katedrali 2. srpnja 2023., na dan svoje mlade mise, 29. srpnja proslavio ga je i u rodnoj župi.

Pred župnom crkvom u Beletincu, u prirodnom okružju, okupilo se mnoštvo ljudi koji su došli slaviti Gospodina, zahvaliti za predan život u svećeništvu mons. Ptičeka te moliti za duhovna zvanja.

Domaći župnik vlč. Ivica Horvat sa svojim suradnicima priredio je sjenicu za slavlje sa simbolima sakramenata, euharistijskim darovima te obilježjima koja su ocrtavala kako se slavi zajedničko slavlje okupljenih oko Krista Gospodina koji mole i zahvaljuju te se radosno okupljaju u prijateljstvu s Isusom kao i u kući Marte, Marije i Lazara čiji spomen se tog dana slavio.

Mons. Ptiček je na početku pozdravio sve i izrekao da može ponoviti i prilagoditi Isusove riječi upućene učenicima jer iz svog srca govori da je sretan što će tu misu slaviti s okupljenima. Nakon navještene Riječi Božje prigodnu je propovijed uputio samoborski župnik i dekan preč. Ivica Cik, koji je svojevremeno bio vikar mons. Ptičeku u Župi sv. Nikole u Jastrebarskom.

Preč. Ivica Cik je naglasio da je vrlo lijepo „da se obilježavanjem godišnjica, kojima se podsjeća na velike događaje iz života, proslavlja vjernost. Vjernost koja je u različitim mijenama života ustrajala. Danas slavimo vjernost koja ustraje već 50 godina. Tako se najprije zahvaljujemo Bogu koji je pružao potporu svome svećeniku, svome sluzi. U božanskom podrijetlu svećeništva, te u primljenoj milosti i ničime zasluženu daru, otkrivamo dostojanstvo svećeničke službe. U skladu s Isusovim riječima: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! (Mt 28, 19-20)  uloga i poslanje svećenika jesu: propovijedanje Radosne vijesti spasenja svim ljudima, podjeljivanje sakramenata krštenja obraćenima u ime Presvetoga Trojstva te poučavanja krštenika da čuvaju i vrše ono što je Isus zapovjedio…“

„U vašem svećeničkom služenju, dragi Stjepane, događale su se tolike propovijedi, tolike vjeronaučne pouke, tolike ste vjernike po sakramentu ispovijedi pomirili s Bogom, pripravili toliku djecu i mlade za prvu pričest i krizmu, nazočili tolikim vjenčanjima, krstili mnoštvo djece i odraslih, podijelili sakramente umirućih te ispratili tolike ljude u vječnost. U svojih 50 godina svećeništva, ako ste svakog dana služili samo jednu svetu misu, a imali ste mnoge nedjelje i blagdane po više misa, do sada ste na oltar uzišli barem 18 250 puta. Barem se toliko puta Krist poslužio vama da ga možete dijeliti vjernicima“, poručio je propovjednik zlatomisniku.

Rekao je da „svećenik nije vlasnik Božje ljubavi i njegova milosrđa i spasenja, kao što ni Crkva nije vlasnik i gospodar, već posrednik Božjih sredstava posvećenja i spasenja. Ta svakodnevna blizina Svetoga ono je najljepše u svećenikovoj službi i najteže. Najljepše jer nema ništa ljepšeg od Božje blizine, a najteže jer je i zahtjevna. Stoga svećenik ostaje svjestan da nije primio sveti red samo radi sebe, nego posebice radi spasenja drugih te u tome nalazi svoje ispunjenje. Najveće je svećenikovo dostojanstvo biti posrednikom Božjeg milosrđa. On je zamišljen da bude česma za vodu, koja sama nije ni vrelo ni voda, nego posrednik dotoka vode. Njezina je svrha samo u tome da omogući dotok kako bi žedan pio. Zato mora biti i na pravi način povezana s izvorom.“

„Sve mogu u Onome koji mi daje snagu (koji me jača) zapisao je apostol Pavao u Poslanici Filipljanima. Te su riječi bile svećeničko geslo mons. Stjepana prije 50 godina na mladoj misi, a te iste riječi uzeo je kao misao vodilju i za slavlje svoje zlatne mise. Zato su one večeras i naša molitva i zahvala Bogu. Svećenik je u svojoj službi upućen na druge ljude. Zato svećeničko služenje ide u dva smjera: prijateljstvo i gostoljubivost, djelovanje i razmatranje Božje riječi. Da bi se to konkretno moglo ostvariti potrebno je prijateljevati s Bogom u molitvi i razmatranju njegove Riječi u Svetom pismu“, podsjetio je preč. Cik.

Propovijed je zaključio pjesmom koja govori o zahvalnosti i svećeničkoj radosti kao dva osnovna zlatomisnikova osjećaja:

„Smijeh je stara zapovijed i po njemu ćeš shvatiti smisao života.

Tko kaže da je živjeti trpljenje, zaboravlja na dobrotu Božju, i svjetlost, koja je izvor rađanja.

Zaludu ćeš tražiti rasplakanog anđela. Potoci ne plaču, krošnje sjetno ne šume, cvjetovi ne umiru. Površno idemo svijetom, (ako ne vidimo da) ljepote je u izobilju na svakom koraku, a ne samo u nedostižnom. Tko plače kad sunce izlazi i gora zeleni, ne vrši svoje poslanje. Naše su ruke pune plodova, vjera oči i sjaj budućnosti. Mi smo raspjevana česma u krošnji vodoskoka, u kojoj živi, množi se i rađa svjetlost. (Srećko Karaman)“

Osim domaćeg župnika Horvata i propovjednika Cika, suslavili su zlatomisnik Franjo Biškup, župnik u Bartolovcu Petar Golub, župnik u Vidovcu Branko Švogor, katedralni župnik u Bjelovaru Branko Fresl, i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu preč. Josip Šimunović koji je zlatomisniku uputio zahvalu i predao blagoslov pape Franje.

Župna zajednica je zahvalila i predala dar po rukama i riječima gospodina Marka, koji je i prije 50 godina na mladoj misi pozdravio i izrekao recitaciju.

Mons. Stjepan Ptiček rođen je 9. veljače 1947. Mladu misu slavio je 29. srpnja 1973. u Beletincu. Službu vikara obnašao je pet godina u župama sv. Blaža i sv. Marka u Zagrebu. Nakon službe vikara, devet godina upravljao je župama Vukmanić i Ladvenjak. Godine 1988. imenovan je župnikom u Župi sv. Nikole u Jastrebarskom. Od 2001. do 2004. godine bio je župnik u Petrinji, a od 2004. do 2012. godine župnik u Župi sv. Ane u Bjelovaru. Od 2012. do 2015. godine obnašao je službu župnika u Katedralnoj župi sv. Terezije Avilske u Bjelovaru. Nakon toga bio je na kraće vrijeme upravitelj župa u Garešnici, Gradecu, Ivanovom Selu i Rovišću. Od osnutka Bjelovarsko-križevačke biskupije biskup Vjekoslav Huzjak povjerio mu je i službu generalnog vikara Bjelovarsko-križevačke biskupije. Godine 2020. papa Franjo uvrstio ga je u zbor kapelana Njegove Svetosti s naslovom monsinjora.