Na početku mise biskupu je donesena figura “Bambina”, djeteta Isusa, koju je on položio u jaslice ispred oltara i potom izmolio molitvu koja se moli pred jaslicama.

Započinjući euharistijsko slavlje, nadbiskup Uzinić je čestitao Božić okupljenim vjernicima i onima koji su bili prisutni preko prijenosa uživo, uz poticaj na promišljanje da iako su okolnosti proslave Božića drukčije nego uobičajene, ipak je to proslava trenutka u kojem je Bog došao da nam bude blizu i fizički, da bude među nama i jedan od nas. Poručio je kako ove godine slavimo Božić fizički odijeljeni jedni od drugih, no to ne treba i ne smije izazvati duhovnu odijeljenost među nama te pozvao da se u molitvi približimo, osobito u molitvi za one koji su bolesni i za one koji brinu o bolesnicima, a to su zdravstveni radnici, liječnici i medicinsko osoblje.

Obraćajući se okupljenim vjernicima nadbiskup Uzinić započeo je svoju homiliju pitanjem može li se doista u ovoj situaciji, u pandemiji, radosno slaviti Božić. Odgovor se može pronaći u liturgijskim čitanjima ove Božićne noći. “Sva ova čitanja ispunjena su pozivom na radost. Sam prorok Izaija govori o radosti iz situacije koja je bila puno gora nego ova naša: asirsko osvajanje Samarije i Galileje, a znamo iz iskustva što sve to sa sobom nosi, no ipak on govori o radosti. Osobito je važno primijetiti radost o kojoj govori evanđeoski ulomak. Čemu je razlog za toliku radost? Koji se preokret dogodio? Svakako razlog ne leži u onome što mi možemo učiniti,” istaknuo je nadbiskup Uzinić.

Kao primjer istaknuo je naše ljudsko djelovanje u borbi protiv pandemije. Mjerama pokušavamo ograničiti širenje zaraze, ali ne možemo reći da smo stavili pandemiju pod kontrolu. Također, cijepljenje je jedan od načina suočavanja s pandemijom. Podsjetio je kako je u dubrovačkoj katedrali, u trenucima potpune zatvorenosti, također bila molitva za znanstvenike da što prije pronađu lijek ili cjepivo kako bismo se lakše nosili s ovom pandemijom. “No, ni to nije pravi razlog za radost”, istaknuo je nadbiskup Uzinić,  “osobito onda kad vidimo da u svijetu to izaziva podjele. I da je sve u redu i da smo svi složni, opet ni to nije razlog za radost, jer ovo nije prvi put, a ni posljednji, da se suočavamo s pandemijom, a ni ona nije jedini problem ljudskog društva jer ima problema koje smo sada stavili na margine i ne suočavamo se s njima, a koji će ponovno izaći i njih treba rješavati.”

Ono što mi možemo napraviti i ono što mi činimo, nije razlog za onu radost o kojoj govori današnja liturgija, niti je to ono što nam može omogućiti da mi doista radosno slavimo i ovaj Božić 2020. godine, kazao je mons. Uzinić te potaknuo na promišljanje o tome u čemu je razlog za istinsku radost. Nadbiskup je pojasnio da to jasno progovara ova liturgija u sva tri čitanja: “Razlog nije u onome što mi ljudi možemo učiniti, nego je razlog  u onome što za nas ljude Bog čini. Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan. Nismo ga mi rodili, nama se rodio i zato možemo biti radosni.” Pojašnjavajući liturgijska čitanja, nadbiskup je istaknuo riječ sv. Pavla iz drugog čitanja i riječi anđela iz pročitanog evanđelja. Sv. Pavao u drugom čitanju kaže da se pojavila milost Božja. To je biblijski pojam za čovjekoljublje, za Božju ljubav prema nama, za Božju dobrohotnost. Ta se Božja milost pojavila u Isusu, u betlehemskom djetetu, u Božiću. Sv. Pavao za nju kaže: “ona koja je spasiteljica svih ljudi”. Također, na svoj način anđeo progovora o blagovijesti, evanđelju, velikoj radosti za sav narod: u gradu Davidovu vam se rodio Spasitelj, Krist Gospodin.

Prema tome, poručio je nadbiskup Uzinić, Božić je ono što Bog čini, Božić je znak da je Bogu stalo do nas, Božić je Božji odgovor na pitanje čovjeka. Bog je u Božiću postao jedan od nas da nam ponovno da razlog za radost, istinsku radost koja se održava u svemu.

Smisao je u otajstvu onoga što Bog čini, kazao je nadbiskup te pozvao vjernike da i u ovom Božiću prihvate to otajstvo. Istaknuo je nadalje kako nam „sve ovo što se događa može pomoći da dublje uđemo u to otajstvo“, da nam se dogodi Božić jer Božić je sam Isus i potrebno je da se začme u nama i da ga rodimo u sebi i drugima, kako je govorio sv. Karlo Boromejski.

Kao odgovor na pitanje kako  ga možemo začeti i rađati u sebi nadbiskup je zaključio: “Nije potrebno ništa spektakularno, najvažnije je prihvatiti utjelovljenje, prihvatiti njegovu želju da bude jedan od nas i staviti mu se na raspolaganje, služeći u ljubavi, u velikim i malim svakodnevnim stvarima: prihvatiti druge, saslušati, osušiti suzu, utješiti, imati razumijevanja, biti strpljivi, ohrabriti, pružiti dobar primjer, dati savjet, ispraviti, potaknuti, sve su to male geste u kojima činimo ljubav djelotvornom, i Boga prisutnim u našim životima. S nadom da ćemo o ovom Božiću 2020. dopustiti Isusu da se našim djelima ljubavi i služenja začme i rodi u nama, a po nama onda i drugima, od srca svima vama i vašima želim sretan i blagoslovljen Božić!”

U molitvi vjernika, nadbiskup Uzinić potaknuo je vjernike da mole za izbor novog dijecezanskog biskupa za Dubrovačku biskupiju.

Voditeljica katedralnog zbora Maja Marušić pjesmom je uveličala euharistijsko slavlje, a uz nadbiskupa Uzinića, koncelebrirao je don Josip Lebo, ravnatelj Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića. Svetom misnom slavlju nazočio je i dubrovački paroh Vladan Perišić.

Polnoćku su pratili i mnogi vjernici iz svojih domova putem interneta ili televizijskog i radijskog prijenosa.