Uz pratnju ravnateljice s. Leopolde Ivković, nadbiskup koadjutor posjetio je korisnike u sobama, razgovarao s njima, ohrabrio ih, poklonio im krunicu ili čudotvornu medaljicu i blagoslovio ih. Pozdravio je i ohrabrio i medicinsko osoblje prisutno u smjeni, a zatim slavio misu za sve pokojne preminule u Hospiciju, a osobito za one u posljednja dva mjeseca. Misu je prikazao i za sve one koji se sada nalaze u toj ustanovi te za sve djelatnike koji skrbe o korisnicima, ohrabrivši ih u vjeri da Isus Krist koji je obnovio čovjeka i ponovno ga stvorio na svoju sliku, upućuje čovječanstvo na sretan završetak.

U propovijedi je potaknuo okupljene da ne podlegnu utjecaju „kulture odbacivanja“ sveprisutne u današnjem društvu. „Čovjek zbog okorjelosti srca isključuje određene osobe, zaboravljajući na planove koje Bog ima s ljudima, i njima pretpostavlja neke svoje planove potaknute sebičnošću. Danas „kultura odbacivanja“ odbacuje nerođenu djecu, odbacuje i starije i bolesne osobe, a prisutna je i na drugim poljima. Zbog kulture odbacivanja natrpali smo zemlju smećem, a na to se nastavilo i odbacivanje ljudi. Oni vrijede dok su produktivni i čim to prestanu biti mi ih isključujemo“, rekao je nadbiskup.

Vjernike je pozvao da se takvim stavovima odupru svjedočenjem Božje ljubavi, obraćenjem srca i promjenom mentaliteta. „Potrebno je ono što se događa ovdje u Hospiciju“, rekao je, ohrabrivši djelatnike u njihovom djelovanju.

„Neka nam i ovaj dan bude poticaj da zagledani u Boga koji nas ljubi vidimo i primjećujemo one najpotrebitije među nama, da naše srce ne bude okorjelo nego postane poput Kristova srca, da bismo na taj način mogli biti Božja prisutnost za druge. Budimo oni koji ne prihvaćaju logiku ovoga svijeta nego već sada žive u potpunosti Božju volju i ono čemu se u konačnici nadamo, a to je zajedništvo s Bogom. Učinimo da ono na taj način bude prisutno već sada i ovdje“, zaključio je mons. Uzinić na kraju propovijedi. Nakon mise zadržao se u razgovoru s djelatnicima.