Mons. Zgrablić na Bdjenju za duhovna zvanja: „Uvijek kada Bog daruje milost, s tom milošću nešto stvara!“

„Važno je da osluškujete na što vas Gospodin zove u vašem životu, da slijedite put na koji vas on poziva, koji je namijenio za vas. Kad se nađemo na putu kamo nas Gospodin zove, naše srce nađe mir, puninu i sreću. Kada sreću tražimo u materijalnome, možemo se zavesti jer naš duh može se zasititi samo duhom. Naš duh moramo hraniti duhovnom hranom“, poručio je mons. Zgrablić u propovijedi liturgije Bdjenja. Upozorio je da će „naš duh djelovati prazninom, nezadovoljstvom, vakuumom i nemirom“ ako ga hranimo samo materijom.

Ako slušamo Božje poticaje koje nam Gospodin upućuje i što više budemo slijedili Božji plan, to ćemo donositi više roda u svom životu – rekao je mons. Zgrablić u kontekstu navještenog Evanđelja po Ivanu u kojemu Isusu kaže da je on trs, a mi loze.

„Svojim dolaskom na ovaj svijet, svojom objavom Očeve ljubavi sa svojom smrću i uskrsnućem, Isus je donio novi, drugačiji život na ovom svijetu. Kao što je Bog stvorio život na početku stvaranja i na početku našeg života u začeću, Krist je svojim uskrsnućem donio novi, drugačiji, uskrsli život. Taj život primamo po sakramentima i nakalemljujemo se na Krista, kao što se loza nakalemljuje na trs. Postajemo Božji rod“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je da nas Bog zove da uđemo u puninu života koju on daruje, da bismo donijeli rod.

„Bog ima veličanstveni plan sa svakim od nas. Svatko od nas mora tražiti plan kojega Bog za njega stvara. Gospodin za svakoga od nas ima jedinstveni i neponovljivi plan, jer svaka osoba je jedinstvena. I taj plan nije stran našem srcu i životu, nego to je najintimnije tvoje. Ono što ti želiš u najdubljim dubinama svoga bića i srca – to je Božji plan za tebe“, poručio je mons. Zgrablić. Naglasio je da nas Gospodin neprestano zove jer želi da rastemo u njegovoj blizini i dobroti.

„Bog ne govori najboljima i najsvetijima. Ne znamo zbog čega Bog zove neku osobu u duhovno zvanje. One koje hoće, Gospodin na osobiti način zove još bliže k sebi, da budu s njim, da ga dublje upoznaju i imaju prigodu još dublje ući u otajstvo njegovog života. Da onda, riječju i svojim životom, svjedoče i dijele Isusovu ljubav, ali i da čine ono što je Krist činio dok je živio – da budu u službi novog života kojeg je Krist donio na ovaj svijet, da bi Krist svoju blizinu i spasenje dijelio s čovjekom, da bismo doveli čovjeka do punine života. Da vidimo da Krist nas danas liječi. Mi smo taj Petar, Juda, bolesnik, slijepac, Samarijanka… Mi smo osobe kojima Isus želi dati sebe i s nama komunicirati“, poručio je zadarski nadbiskup.

Istaknuo je da priopćenje ljubavi Boga Oca koje nam je Isus dao nije tek neka komunikacija, informacija. „Nego, to je komunikacija života! Bog nam komunicira ono što on u sebi jest – priopćuje nam svoju ljubav i s tom ljubavlju Bog nešto čini! Uvijek kada Bog daruje milost, s tom milošću nešto stvara! Kao što nam je stvorio život, tako i sa svojom milošću Bog nama stvara.“

Nadbiskup je potaknuo da okupljene da slušaju Gospodina, njegov poziv i njegovu trajnu komunikaciju s njima. „Isusov poziv je trajan, kojega obnavlja. To nije časoviti trenutak, nego Gospodin ga trajno čini u našem životu. Gospodin ne daje djelomičnu radost koja traje jednu noć ili tri dana, pa nestane. Ta radost nije emocija, nego je ispunjenje srca, mir u duši. To je plod Duha Svetoga koji je u nama živ. Dotle da su učenici bili radosni što su podnijeli pogrde za Isusovo ime. Ništa nam ne može udaljiti radost, unatoč nevoljama koje doživljavamo, jer Gospodin ispunjava naš život“, kazao je.

Stoga je važno da ostanemo u Kristu, da slušamo Božju riječ u Svetom pismu jer ta Riječ otkriva što Bog čini u našoj duši. „U Božjoj riječi kao u ogledalu možemo spoznati sebe i Božje tajne koje nam Gospodin otkriva i bitne su za mene. U Božjoj riječi možemo vidjeti sebe, našu nutrinu – tada ostajemo u Gospodinu. U toj riječi događa se promjena života“, istaknuo je propovjednik. Rekao je vjernicima da su i oni, poput Marije, pozvani događaje i okolnosti iz svoga života prebirati i pohranjivati u svoje srce.

„Tako ostajemo u Gospodinu i sigurno će doći trenutak kad će nam Gospodin otvoriti oči, kad će nam se ukazati, kao što je Isus učinio učenicima u Emausu, da su ga prepoznali kao živog, uskrslog Gospodina“, ohrabrio ih je mons. Zgrablić.

„Koliko nas Bog ljubi, do Isusa Krista mogli smo samo slutiti, ali nismo mogli znati. U Kristu to smo do kraja otkrili. Krist, punina života i istine, ljubi nas do smrti na križu. Isus je prihvatio toliko poniženje da bi nam pokazao koliko nas ljubi. Znamo kako nas Otac ljubi po Isusovoj ljubavi koja je posvjedočena Isusovom smrću na križu i njegovim uskrsnućem“, naglasio je zadarski nadbiskup.

„Ono što Bog daruje od sebe, uvijek je veliko!“

Nadbiskup je potaknuo da najprije izraze zahvalnost Bogu za poziv koji je svima uputio, a to je poziv na život.

„Naš život nije slučajnost ili neki kaotični slijed događaja, nego je najveća dragocjenost koju imamo. Jedina veća dragocjenost od zemaljskog života je Ljubav – Bog, do kojega treba doći. U zemaljskim kategorijama, nema veće dragocjenosti i vrijednosti od našeg života“, poručio je mons. Zgrablić. Rekao je da je život tako složen, čovjek ima toliko posebnosti, da je nemoguće da je život slučajno nastao.

Nadbiskup je potaknuo sudionike da prihvate sebe kao neizmjeran Božji dar koji im je Gospodin darovao. „Primili smo život kao dar, milost, pozvani smo u postojanje. Život nismo sami sebi dali. Bog je Život, on je uzeo dio sebe i darovao nama i rekao: Pozivam te u postojanje, evo ti dio mene. Ono što ja jesam, to ti darujem. Za to trebamo Gospodinu zahvaliti – da nam je Bog darovao nešto tako veliko i dragocjeno – pozvao nas je u postojanje! Jer, kad Gospodin nešto čini, daruje, onda je to uvijek milost, haris“, poručio je nadbiskup, rekavši da grčka riječ haris znači milost.

„To je uvijek neki veliki dar. Bog nam ne može dati ništa drugo nego nešto veliko, jer Bog je velik. Prema tome, ono što Bog daruje od sebe, uvijek je veliko! Bog nas poziva uvijek na nešto veliko. A haris označava i nešto radosno, lijepo, bogatstvo. Uvijek je to veliki dar zbog radosti. Gospodin nam je darovao život, dio sebe, da bismo živjeli u njegovoj milosti i radosti. Da bismo živjeli u načinu života kojim on živi, u punini života koju on živi u sebi. Budući da mi to našim silama i snagama zbog naše ljudske slabosti i grijeha ne možemo ostvariti, Bog je poslao na ovaj svijet svoga sina Isusa Krista, jer toliko smo dragocjeni u njegovim očima.“

„Gospodin poziva svakoga od nas da donesemo rod, da čujemo Gospodina i da se odazovemo kamo nas on poziva – zove li te u brak, u duhovni poziv… Kada slijediš Gospodina, čuješ ga i onda donosiš rod – da naš život bude ljubav u svijetu i Crkvi. Ljubav ne znači emociju, strast – to je prolazno, isprazno i ne može dugo trajati. Svaka emocija ima svoj početak, vrhunac i kraj. Emocije nas nemaju snage ispuniti. Ovozemaljske strasti ne daju nam ono što nam daje Bog u svojoj radosti. Nego, ljubav je stav naše volje, našeg prihvaćanja – ja hoću svakome činiti bezuvjetno dobro kao što je to Krist činio, pa i kada su mu se rugali na križu, kada su ga izazivali i proklinjali“, rekao je mons. Zgrablić.

Duhovna zvanja su bitni dio naše stvarnosti jer bez svećenika i duhovnih zvanja ne bi bilo Crkve, sakramenata – rekao je nadbiskup.

„Gospodin obilno zove. To je radost – pronađi to i slijedi! Ne boj se Gospodinu reći Da! Ne boj se odgovoriti Gospodinu! Ne možeš darovati Gospodinu neku sitnicu, a da ti on to tisuću puta ne uzvrati svojim milostima. I u nevoljama, tvoje srce će biti ispunjeno najvećim mirom i srećom, kao što su to proživljavali Isusovi učenici“, poručio je, moleći za sve da nađu svoj put i da otkriju kamo ih Gospodin poziva.

„Gospodin poziva, a mi pozivamo da razmisliš, da se otvoriš Gospodinu; da nađeš svoju radost i mir. Želimo te usmjeriti da o tome promišljaš, to živiš, da budete ispunjeni Božjom blizinom i radošću“, poručio je nadbiskup Zgrablić u propovijedi.

„Probudi u našim srcima hrabrost reći Da!“

Uslijedila su svjedočanstva o razvoju dva poziva koja su konkretno potvrdila činjeničnost nadbiskupovih poruka u propovijedi. Don Ante Dražina, povjerenik za duhovna zvanja Zadarske nadbiskupije, rekao je da su svjedočanstva „prilika da vidimo Božju milost koja djeluje u nekom čovjeku. Ujedno su poticaj onome tko sluša da u svom životu može prepoznati razne milosti i prilike koje mu Bog daje. Molimo Gospodina da nam pomogne u otkrivanju vlastitog poziva, da nas učvrsti u pozivu kojeg već živimo i molimo za nova svećenička i redovnička zvanja.“

Đakon Marko Majić, budući svećenik salezijanac, rekao je da ga, dok se nije odazvao Gospodinu, ništa izvanjsko i materijalno nije zadovoljavalo: putovanja, sport, glazba, veza s djevojkom. Naizvan, sve je imao, ali nije bio ispunjen do kraja, do punine života koja ga dira i duboko zahvaća. Majiću je u traženju sebe i odazivu Bogu pomogao molitveni odnos s Gospom pohodom u Međugorje. „Važno je da smo otvoreni i da tražimo. Ali, na kraju ćete sigurno naći Boga. Vjerujem da će Gospodin otvoriti, kako tražimo“, poručio je Majić.

S. Danijela Kovačević iz Zajednice školskih sestara franjevki radi kao vjeroučiteljica u srednjoj Medicinskoj i Pomorskoj školi u Zadru. Odrasla je u Austriji iz koje je kao mlada djevojka došla u Hrvatsku i samostan. Njeno redovničko geslo je „Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti“. Ni srce s. Danijele nije ispunjavalo ništa materijalno.

„Ne zove redovnica, ni župnik, Bog zove! A osoba se treba odlučiti. Cijelo vrijeme sam sretna i nisam još doživjela krizne godine. Svoje roditelje nisam obradovala izborom duhovnog zvanja. Na mojim prvim zavjetima svi su bili uplakani, a ja sam sjala i sretna sam“, rekla je s. Danijela, istaknuvši ljepotu i ljubavi sestara u njihovom redovničkom zajedništvu. „Upustite se u avanturu s Gospodinom i ne bojte se“, ohrabrila je s. Danijela.

Potom je održano klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Nadbiskup Zgrablić molio je za pronalazak pravog usmjerenja na životnim putovima. „Često nam je teško slijediti svoje srce i žar koji u njemu zapaljuješ. Nezdrava klima svijeta sputava nas da izlazimo iz sebe. Sputani smo i često ostajemo zakopani, nigdje se ne pomičući. Željeli bismo ići naprijed, ali za tobom, jer samo ti daješ mir i pravo usmjerenje. Usmjeri nas na prave puteve, da djelujemo u ovom svijetu kao oni koji će ga posvećivati i sve ostaviti da bi pošli za tobom“, molio je nadbiskup pred Presvetim.

Molio je za snagu za nasljedovanje Isusa, da sve stave pred Gospodina, da u svakoj svojoj odluci traže ono što se njemu sviđa i da probudi u njihovim srcima hrabrost reći Isusu: Da!

Isusa, dobrog pastira, molio je da budu sposobni drugima naviještati puninu života. „Da osobe koje su posvećene službi Crkve budu radosne u svom darivanju, neumorne u svom služenju i velikodušne u svojoj žrtvi. Njihov primjer neka otvara druga srca da poslušaju i slijede Isusov poziv“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Molilo se i da kršćanske obitelji pospješe razvoj duhovnih zvanja te da Isus daruje puninu života mladićima i djevojkama koje poziva u svoju službu: da ih prosvijetli kod izbora i podrži u vjernosti; neka učini da budu hrabri i sretni darovati svoj život po njegovom primjeru, da bi drugi imali život.

Na kraju dvosatnog Bdjenja pod geslom „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“ (Iv 15, 16), mons. Zgrablić sve je blagoslovio s Presvetim. Bdjenje je organiziralo Povjerenstvo za duhovna zvanja i ministrante Zadarske nadbiskupije. Pjevanje su predvodili članovi zborova mladih Zadarske nadbiskupije.