Na početku slavlja biskup Škvorčević je pred likom Gospe Voćinske uputio pozdrav Isusovoj Majci. Uvodeći u slavlje, pozdravljajući nazočne svećenike, časne sestre i brojne hodočasnike čestitao je blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije. Izrazio je radost što blagdan mogu slaviti zajedničkim slavonskim, hrvatskim srcem u Voćinu, i Mariji na njezin rođendan očitovati svoju odanost i zahvalnost što ih prati na našim životnim putovima, te joj povjeriti sve ono što nose kao osobne, obiteljske i narodne tuge i nevolje. Kazao je da na ovom hodočašću na poseban način misle na svoje obitelji, te je osobito pozdravio one koji su stigli u Voćin sa svojom djecom i mladima. Sudionicima slavlja poželio je da po njihovoj molitvi i pjesmi, radosti srca i zahvalnosti Marija osjeti kako ju vole, a da ona njima očituje koliko im je majka.

Započinjući homiliju, biskup Škvorčević spomenuo je da su ga novinari prije slavlja pitali zašto vjernici u velikom broju dolaze na hodočašća u Voćin. Kazao je da ono što vjernike pokreće na hodočašće nije tek nešto ljudsko, nego svjetlo, snaga i poticaj odozgor, te se stoga tom Božjemu treba diviti i za to zahvaljivati.

Naša hodočašća u Voćin, nastavio je biskup, svjedočanstvo su da Bog zaista djeluje u nama ljudima i u našoj povijesti, i treba imati oči koje to vide, a još više srce koje to osjeća. Ustvrdio je da nas upravo tako uče naviještena misna čitanja. Razlažući ulomak prvog čitanja u kojem prorok Mihej tumači svojima da je Bog aktivno biće koje djeluje i u stanjima njihove ljudske nemoći u politici, gospodarstvu i na drugim razinama, te ih poziva da očima vjere prepoznaju što im Bog poručuje kroz događaje i situacije koja se po ljudskim prosudbama smatraju neuspjelima. Uvjerava ih da će Bog u tim na prvi pogled gubitničkim stanjima izvesti svoju pobjedu kad „rodi ona koja ima roditi“ i kad se ostatak braće vrati sinovima Izraelovima, a Bog na svoj božanski način uspostavi mir nad svojim narodom.

Ustvrdivši kako i sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima slično veli da Bog nije biće mirovanja, nego akcije, koji djeluje kao ljubav, jer on u konačnici jest ljubav, biskup je pozvao sudionike slavlja da svoje misli usredotoče na akciju koju je Bog pokrenuo na korist njegova naroda. Kazao je da se Bog u svojoj ljubavi nikad neće odreći svog naroda niti ijednog njegova pripadnika, jer on u svakome od njih želi ostvariti svoj naum. Ljubav nikad ne djeluje napamet, nego smišljeno, osjetljivo i ciljano, i zato ona uvijek uspješno djeluje, ustvrdio je biskup.

Bog je akciju svoje ljubavi ostvario u Isusu Kristu, služenjem i suradnjom jednostavne, ponizne djevojke Marije iz Nazareta. Isus Krist je zahvat Božje ljubavi u našu sebičnost, nemoć i promašaje, smrtnu ranjenost. Stoga naša povijest nije prepuštena nama samima, i oni koji svaki dan u Hrvatskoj pripovijedaju da kod nas ništa ne valja, kako se ništa ne isplati i ništa ne može nemaju pravo, jer ne znaju dobro čitati cjelovitost događanja u kojima je prisutan Bog, istaknuo je biskup.

Spomenuo je da u povijesti Božjih zahvata u naš svijet, zapisanih u Svetom Pismu možemo uočiti da Bog djeluje osobito u teškim trenutcima i kroz teške ljudske situacije. Podsjetio je da mi upravo u takvim stanjima najprije pomislimo da je sve izgubljeno. Još je rekao da nam je to Bog osobito posvjedočio patnjom i smrću svoga Sina Isusa Krista, kojom je za nas ostvario pobjedu nad smrću. Naglasio je da je Marija to razumjela svojom vjerom, i da trebamo od nje učiti vjerom promatrati kako Bog ostvaruje svoje djelo kroz naše osobne, obiteljske i narodne patnje i trpljenja, da ne bismo bili žrtve defetizma koji se širi oko nas. Izrazio je uvjerenje da su nazočni hodočasnici takvi vjernici koji u svojim životnim nevoljama i trpljenjima vide kušnju kojom ih Bog poziva da mu još čvršće povjeruju i još se vjernije oslone na njega, prihvaćajući da se vrši njegova sveta volja u uvjerenju da „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“, kako veli sv. Pavao u spomenutoj Poslanici.

Pozvao ih je da s Bogom nikada ne prave neki svoj ljudski račun, nego po Marijinu primjeru ljube Boga svim srcem i s njime surađuju. Marija se u ni jednoj životnoj situaciji nije dala smesti ljudskim djelovanjima, u njima je tražila i prepoznavala Boga na djelu. Zato je imala hrabrosti Bogu reći: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj volji“, ustvrdio je biskup. Napomenuo je da se unutar toga božansko ljudskog okvira događaju istinski životni pomaci, naša ljudska rađanja i preporođenja, nastaje novo nebo i nova zemlja.

Razlažući evanđeoski ulomak o Isusovom rodoslovlju, izrazio je uvjerenje da sudionici slavlja iz vlastitog iskustva osjećaju da se novi svijet u konačnici ne može ostvariti ljudskom pameću i marom naših ruku, da on nije neki proizvod ili plod učinkovitosti potrošačkog društva, nego se on može roditi jedino kao Božje djelo. Ustvrdio je da su rađanja najizazovnija događanja, jer se u njima ostvaruju daleko dublje i zamašitije dimenzije života, nego li kad mi proizvodno-potrošački djelujemo.

Podsjetio je da je Marija rođenjem Sina Očeva dala sasvim poseban doprinos rađanju novog neba i nove zemlje, ostvarenih u Isusovoj muci i smrti. Upitavši sudionike slavlja odakle očekuju korijenite promjene koje bi mogle istinski unaprijediti život u Hrvatskoj, biskup je ustvrdio da neće biti dovoljno ako te promjene budu samo gospodarske ili neke druge prolazne i površne naravi, nego da se to može ostvariti samo kroz ona rađanja o kojima je Isus razgovarao s učenim Nikodemom, uvjeravajući ga u nužnost da se čovjek rodi odozgor vodom i Duhom Svetim.

Podsjetivši sudionike slavlja da su započeli svoje rođenje odozgor u sakramentu krštenja, kojim je Isus Krist u snazi svoga Duha u njima pobijedio zlo i smrt, te u njih ugradio počélo vječnosti, ustvrdio je da Bog želi da to ne zakržlja, nego nastavi rasti do mjere onoga što on može ostvariti u njima. Izrazio je radost što su Marijini hodočasnici onaj dio hrvatskog naroda koji željno iščekuje da Bog kroz njihove patnje i nevolje izgradi svoj novi svijet, i da se u njima rodi ono što je Bog za njih naumio kad im je podario život. Pozvao je sudionike slavlja da obnove svoju ljubav prema Bogu, da ona bude žarka poput Marijine, i da njezinim primjerom i zagovorom rađanje Božjeg života u njima konačno bude dovršeno Isusovom pobjedom nad smrću.

Zaželio je da nas Isusova Majka, koja se po Božjem naumu rodila kako bi nas njezin Sin Isus Krist mogao roditi za vječnost, u svojoj majčinskoj ljubavi pomaže i ohrabruje osobito u teškim situacijama da se ne bojimo jer nas Bog nikada neće napustiti. Vjerujmo ljubavi i djelujmo surađujući s ljubavlju, jer se iz ljubavi rađa pobjeda života, ustvrdio je biskup. Zamolio je Isusovu Majku da bude hodočasnicima svjetlo, snaga i zagovornica na tom putu vjere, te nikad ne izdaju Boga i njegove nade koje je položio u njih.

Pri svršetku slavlja krenula je kroz vjerničko mnoštvo mala procesija s likom Gospe Voćinske praćena službom svjetla, pohvala i molbenica Isusovoj Majci za obitelji, oblikovane na temelju Apostolske pobudnice pape Franje Amoris laetitia. Zatim je biskup izmolio čin povjere Isusovoj Majci, a nazočni hodočasnici zaključili pjevanim poklikom: „Blažena ti što povjerova“. Poručio je sudionicima slavlja da je snaga ove hodočasničke večeri u tome što nam je Isusova Majka još jedanput ponovila da je s nama svojom majčinskom ljubavlju i da nas prati na našem životnom putu, a mi joj odgovorili da je rado prihvaćamo u svoj život, da nam pomogne živjeti vjernost Isusu Kristu u njegovoj Crkvi i nositi sve radosti i nade, a osobito terete i nevolje života kao prostor u kojem se ostvaruje Božji naum o nama, rađa novi svijet, novo nebo i nova zemlja.

Zahvalio im je za to svjedočanstvo, pozvavši ih da u svoje obitelji ponesu srce ispunjeno Isusovom i Marijinom blizinom. Zahvalio je svećenicima za njihovu požrtvovnost, osobito u ispovjedaonici, pješacima za žrtvu koju su podnijeli, kao i biciklistima koji su u Voćin stigli i iz Aljmaša. Pozvao je hodočasnike da mole za duhovna zvanja, a napose za četvoricu kandidata Požeške biskupije koji će uskoro biti zaređeni za đakone.

Biskup je misu slavio u zajedništvu sa svećenicima Slavonsko-podravskog arhiđakonata na čelu s arhiđakonom Vladimirom Škrinjarićem, slatinskim dekanom Draganom Hrgićem, virovitičkim dekanom Ivicom Šohom, našičkim dekanom Antom Ivićem, te voćinskim župnikom i voditeljem svetišta Ivanom Ereizom.