Na panelu Demografija III. o demografskim trendovima i obiteljskom pastoralu u Hrvatskoj

Panelom je moderirao izv. prof. dr. sc. Marijo Volarević, pročelnik Katedre moralnog bogoslovlja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.

Prvo predavanje „Put crkvenog djelovanja za demografski oporavak Hrvatske“ održao je prof. emeritus dr. sc. Pero Aračić iz Đakova.

U svom predavanju dr. Aračić je govorio o tome kako crkveno djelovanje prosječno pristupa braku i obitelji, i to kroz četiri pristupa: funkcionalistički, zatim demografski i nacionalni, defetistički i pesimistički te teološko-ekleziološki. Isto tako je želio pokazati hrvatsku vjersku situaciju ponekim istraživanjima, prema kojima zreli kršćani čine 20-25 %; praktični vjernici 20-25 %; 3) vjernici po nasljeđu 20-25 %; nominalni katolici 10-15 %; vjernici drugih kršćanskih konfesija i religija 5-7 % te oni koji nisu vjernici (10-15 %).

Primijetio je pritom da „ako smo iskreni prema samima sebi ova tipologija ne vrijedi, jer nema čistog vjernika, nego smo mi svi skupa i ne vjernici, a onda se često uhvatimo da ne vjerujemo, da ne shvaćamo dovoljno ozbiljno Isusove zapovijedi“. Riječ je stoga o trendovima, a ne egzaktnim podacima na koje ćemo morati dugo čekati, upozorio je dr. Aračić.

Govoreći o defetističkom i pesimističkom pristupu rekao je kako se stječe dojam da u društvu nema uspjelog braka te je kao primjer naveo kako se u medijima gotovo ne može vidjeti primjer uspjelog braka, uspjele obitelji. „Drugim riječima mi svaki dan hoćemo da nam društvo napreduje, ali uništavamo srčiku toga društva, a to je brak i obitelj“, istaknuo je.

„Kad je riječ o praktičnim vjernicima oni često dosta dobro prakticiraju svoju vjeru, međutim oni su često puta oni koji imaju svoje ideje o Bogu, o vječnosti, o zapovijedima, drugim riječima tu moramo biti jako pažljivi pa reći – da se naši župnici ne uvrijede – ti su im vjernici često puta izborni vjernici, odnosno oni koji biraju ono što njima odgovara, a nikako cjelovito kršćanstvo“, primijetio je predavač.

Dr. Aračić je rekao da je vjernika po nasljeđu veliki broj i da „moramo računati s time da je kod nas tradicija jaka, ona i jest jaka, međutim u vjerskom području mi se ne smijemo toliko poistovjetiti s tradicijom, nego iz tradicije valja prijeći u uosobljenu vjeru, a to mi ne činimo, nažalost na našim župama nego se zadovoljavamo time da su oni liturgijski prisutni“.

Polazeći od Isusovih riječi: „Istina će vas osloboditi“ predavač je rekao kako je potrebno da se koliko je više moguće oslobodimo i počnemo govoriti istinu i pogledamo stvarnosti u oči. Upozorio je na manjak nacionalne svijesti u Hrvata, te da treba razmišljati o tome kako ljudi žive kvalitetu svog života i braka.

„Utjecaj biskupijskog i župnog (obiteljskog) pastorala na demografske trendove“ bilo je sljedeće predavanje koje je održao povjerenik za pastoral obitelji u Šibenskoj biskupiji, mr. sc. Roko Glasnović.

U svom je izlaganju predavač nastojao pokazati kako obiteljski pastoral ima utjecaj na demografske trendove. Život i čovjek su najveće vrijednosti. Taj čovjek pripada obitelji, narodu, čovječanstvu. Njime se bave mnoge znanosti pa tako i demografija (znanost o stanovništvu) i teologija (čovjek je put Crkve, obitelj je put Crkve). Prvi izvor teologije je Sveto pismo, gdje u prvim redcima piše: „I blagoslovi ih Bog i reče im: plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! (Post 1,28)“. Potom brojni dokumenti govore o čovjeku i rađanju novog života: Gaudim et spes, Humana vitae, Familiaris consortio, Evangelium vitae i dr.¸

„Obitelj nema oslonac u društvu“, istaknuo je predavač, „život nije na cijeni, kao da brak više troši život nego što ga podržava. Broj stanovnika u svijetu raste, a Europa i Hrvatska doživljavaju demografski slom. Demografi i teolozi proročki upozoravaju na stanje i posljedice“. „U Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina slušamo kako je prema statistikama neplodno oko 80.000 do 100.000 parova što je više od polovine parova u reproduktivnoj dobi, a to je od 15 – 17 % od ukupnog broja. Razlozi tome su mnogi, a jedan od njih je kasnije odlučivanje za trudnoću“, rekao je predavač.

U proteklih pedesetak godina prošlog stoljeća broj stanovnika se udvostručio, a prema brojnim demografskim pokazateljima Hrvatska je na začelju, karakterizira je nizak fertilitet, demografsko starenje i iseljavanje rekao je predavač te iznio sliku u obitelji u Europi prema kojoj je na Starome kontinentu obitelji bez djece 41%, s jednim djetetom 27%, s dvoje djece 24%, s troje djece 6%, s više od troje 2% od kojih obitelji s jednim roditeljem više od 35%.

Rekao je kako su osnovani brojni uredi za pastoral braka i obitelji, Vijeće za život i obitelj HBK, biskupijska obiteljska savjetovališta, vrtići, osnovne i srednje škole s produljenim boravcima, obiteljske škole, priprava za brak, održani brojni simpoziji, biskupijski i župni obiteljski susreti, kateheze, obiteljske radionice, propovijedi i drugo, a spomenuo je i kako su pokrenute brojne inicijative te kao primjer naveo kampanju 40 dana za život, te u Italiji osnivanje brojnih zajednica obitelji.

Treće predavanje na temu „Demografska obnova u kontekstu (ne)provođenja pastoralnih smjernica Crkve“ održao je Petar Krešimir Hodžić, dr. med.

Organizirani pastoral braka i obitelji relativno je novija stvarnost u Katoličkoj Crkvi proizašla iz Drugoga vatikanskog sabora, a uvjetovana društvenim i kulturnim gibanjima protivnima Božjem naumu za ljudski život, brak i obitelji te rađanje, rekao je dr. Hodžić. Uočavajući ta gibanja i predviđajući njihove posljedice, Crkva je tijekom 20. stoljeća u svome učiteljstvu počela stavljati sve veći naglasak na obitelj kao osnovnu stanicu društva i kućnu Crkvu (Lumen gentium 11). Osobito velik doprinos tome dao je sveti papa Ivan Pavao II. tijekom svojega 26 godina dugoga pontifikata. Tako, definiranjem etapa, struktura, djelatnika i prilika u obiteljskom pastoralu kao i davanjem smjernica za pastoralno djelovanje u pobudnici Familiaris consortio iz 1981. godine, Papa je želio ponuditi odgovore na probleme i izazove suvremene obitelji zahvaćajući i njezinu prokreativnu dimenziju koja se neminovno očituje u demografskim pokazateljima.

Na istome tragu, u svojim govorima i tekstovima nastavio je i papa Benedikt XVI., da bi papa Franjo o temi obitelji u suvremenom svijetu 2014. i 2015. godine sazvao dvije uzastopne sinode biskupa i potom objavio postsinodalnu pobudnicu Amoris laetitia u kojoj su pastoralne smjernice Crkve dodatno razrađene i posadašnjene.

Crkva u Hrvatskoj, prepoznajući da je »obitelj put Crkve i naroda« i uviđajući »hitnost pastoralnog posredovanja Crkve da dade podršku obitelji […] s uvjerenjem da evangelizacija u budućnosti uvelike ovisi o kućnoj Crkvi« (FC 65), još 2002. godine donosi Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj dajući tako uporište i smjernice za sustavan razvoj toga vitalnog pastorala.

Uvažavajući pozive demografskih stručnjaka, Hrvatska biskupska konferencija u više je navrata upozoravala na opasnost od pada nataliteta i prirodnoga prirasta te posljedično prijetećeg demografskog sloma, potičući sve društvene čimbenike na združene napore oko demografske obnove Hrvatske i nastojeći dati svoj konkretan doprinos putem Vijeća/Ureda za život i obitelj.

U tome kontekstu u izlaganju je sažeto raščlanjeno u kojoj su mjeri u Crkvi u Hrvatskoj provedene, odnosno nisu provedene, otprije postojeće smjernice za pastoral braka i obitelji te mogu li se očekivati kakvi pozitivni demografski pomaci od provođenja najnovijih smjernica sadržanih u pobudnici Amoris laetitia.

Dr. Hodžić je citirao br. 42 pobudnice gdje se progovara o „demografskom padu“ koji se duguje „protunatalističkom mentalitetu i kojem pridonose politike reproduktivnog zdravlja koje se provode na svjetskoj razini, ne samo da dovodi do situacije u kojoj izmjena naraštajâ nije više zajamčena, već prijeti da vremenom dovede do ekonomskog osiromašenja i gubljenja nade u budućnost“. U susjednom broju 43 navodi se pak da „demografska kriza je uvjetovana i time što se obitelji osjećaju napuštenima zbog nezainteresiranosti i slabe pažnje od strane institucijâ. Na taj osjećaj napuštenosti i neispunjavanja na pravi način onoga što čovjek očekuje da na adekvatan način pruži pomoć to je ono s čim se moramo suočiti“, primijetio je dr. Hodžić u svom predavanju te je još jednom citirao pobudnicu u kojoj se kaže kako su „velike obitelji radost za Crkvu i izraz plodnosti ljubavi.“

Ključnim, međutim, smatra br. 222 gdje se kaže da u „pastoralnom radu s mladim bračnim parovima treba ih ohrabrivati da budu velikodušni u prenošenju života. Sukladno osobnom i ljudski cjelovitom značaju bračne ljubavi, pravi je put obiteljskog planiranja skladni dijalog među supruzima, poštivanje prirodnih ciklusa i dostojanstva bračnog druga. U tom smislu treba ponovo izučiti encikliku Humanae vitae (usp. 10-14) i apostolsku pobudnicu Familiaris consortio (usp. 14; 28-35) da se iznova potakne pripravnost na rađanje, nasuprot stavu koji je često neprijateljski nastrojen prema životu.“

U nastavku je predavač govorio o smjernicama Hrvatske biskupske konferencije, obiteljskom pastoralu i problemima na koje se nalazi u njegovoj provedbi i realizaciji.

Panel Demografija III. održan je u sklopu Šestog hrvatskog socijalnog tjedna u organizaciji Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve u Zagrebu u subotu 23. listopada u zgradi Hrvatske biskupske konferencije.