Na Svjetski dan siromaha biskup Škvorčević krstio tri djevojčice i posjetio dvije siromašne obitelji u Voćinu

Na početku misnog slavlja biskupa je pozdravio voćinski župnik Ivan Ereiz, a djeca su mu uručila cvijeće.

Zahvalivši župniku na izrazima dobrodošlice, biskup je pozdravio sudionike slavlja, izrazivši radost što je ponovno s njima u dragoj i važnoj prigodi krštenja troje novorođene djece, u povodu Dana siromaha. Rekao je da je došao roditeljima koji su na krštenje donijeli svoje osmo, peto i treće dijete zahvaliti za očitovano roditeljsko dostojanstvo, za opredjeljenje za život te se zajedno s njima radovati novom životu, budućnosti domovine Hrvatske i Crkve.

Biskup je u homiliji podsjetio sudionike slavlja da je papa Franjo prije tri godine pretposljednju nedjelju u liturgijskoj godini proglasio Danom siromaha. Naglasio je da je potrebno slaviti Dan siromaha, jer je „to prigoda da se spomenemo naše braće i sestra, koji su zapušteni i napušteni u svojoj materijalnoj bijedi i osami, ali i onih koji su siromašni u duši“. Naime, siromah nije samo čovjek kojem nedostaje nešto materijalno, nego čovjek izgubljena dostojanstva, siromah u srcu, što je mnogo teže od materijalnog siromaštva, ustvrdio je biskup. Istaknuo je kako u Hrvatskoj ima mnogo onih koji materijalno nisu siromašni, ali nemaju osjećaja za život. Imaju sve, ali kod njih nema života, jer se u njihovu braku i obiteljima ne rađaju djeca. Naprotiv, u obiteljima vjernika voćinske župe, koji su materijalno siromašniji od mnogih u Hrvatskoj, ima života jer se roditelji odlučuju primati brojnu djecu. Biskup je ustvrdio kako je očito da nije bolje stanje onih koji imaju materijalno bogatstvo a nemaju poroda, od onih kod kojih ima života. Kazao je kako uvijek rado dolazi k njima u Voćin da im čestita na njihovu opredjeljenju za život, i da im iskaže svoju potporu.

Istaknuo je kako opasnost bogatstva po Isusu leži u tome što ono zarobljava čovjeka te on počne služiti imanju, umjesto da ono služi čovjeku, kako bi onda on mogao služiti životu. Služeći materijalnom bogatstvu, čovjek gubi sebe, a kad služi životu, uzdignut je u dostojanstvu svoga ljudskog postojanja, istaknuo je biskup. Poželio je vjernicima da na ovom slavlju duboko razmisle o Isusovoj riječi iz pročitanog ulomka evanđelja, kako su naše ljudske građevine, pa bio to i sam hram Božji u Jeruzalemu, prolazne i podložne razaranju, a naš ovozemaljski život trajno ugrožen ratovima, nevoljama i katastrofama svake vrste te konačno smrću. Naglasio je da se Isus time nije svrstao među zloguke proroke koji naviještaju crnu budućnost, rasulo postojeće stvarnosti. On nam naviješta radosnu vijest da nas je svojom mukom, smrću i uskrsnućem zauvijek oslobodio od prikovanosti za prolaznost, omogućio da budemo dionicima Božjeg vječnog svijeta, kraljevstva nebeskog, te nas pozvao da na temelju toga živimo smisao svoga postojanja i izgrađujemo ovaj svijet, kazao je biskup. Potaknuo je okupljene vjernike da na ovom slavlju obnove svoju vjeru u vječnost koju im je Isus Krist omogućio, i da u svojoj opredijeljenost za ono što je Božje iščekuju Isusov drugi dolazak u kojem će biti konačno ostvareno novo nebo i nova zemlja.

Iščekivanje drugoga Kristova dolaska ne smije vjernicima biti izgovor za besposličarenje o kojem govori sv. Pavao Solunjanima u ulomku drugog čitanja, nego „poslužiti kao poticaj da si poštenim radom priskrbimo sve što nam je potrebno za život u dostojanstvu ovdje na zemlji, ali uvijek u svijesti da svrha našeg postojanja nije rad i ono što ćemo radom proizvesti, nego ono što je Bog u Isusovoj ljubavi na križu za nas ostvario“. Još je kazao da kršćani svojim radom surađuju s Bogom stvoriteljem koji, vođen svojom ljubavlju, nastavlja izgrađivati stvoreni svijet i održavati ga u postojanju. Svaki rad koji nije utemeljen u ljubavi za druge, nego u vlastitoj sebičnosti, nije stvarateljski i ne oplemenjuje čovjeka niti pridonosi izgradnji svijeta, već njegovu razaranju, upozorio je biskup.

Primijenivši to načelo na život u braku i obitelji, biskup je ustvrdio: Kad se iz ljubavi supružnika u braku rodi novi čovjek, ostvaruje se Božja stvarateljska moć, a roditelji s Bogom postaju sustvoritelji novog ljudskog bića i time djeluju na ostvarivanju njegove vječnosti. A kad se netko počne ponašati po mjerilima lažne slobode, komotnosti i sebičnosti, ostaje izvan života, jer je isključio kreativnost Božje ljubavi, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja na molitvu da u Hrvatskoj bude što više mladih obitelji koje će prvo mjesto na vrijednosnoj ljestvici života dodijeliti Božjoj i ljudskoj kreativnoj ljubavi, onako kako su to odavna činili njihovi preci na Kosovu kad su se opredijelili za brojnu djecu i zbog toga se nikada nisu pokajali. Rekao je da je ponosan na vjernike voćinske župe, jer su postali čuveni u Hrvatskoj i šire, ne samo po marijanskom svetištu, nego i kao mjesto života, kao Općina s najvećim prirodnim priraštajem u našoj domovini. Poručio je kako su im oni koji ozbiljno razmišljaju o životu u Hrvatskoj, o njezinoj sadašnjosti i budućnosti, zahvalni što prednjače u svom opredjeljenju za život. Kazao je roditeljima novokrštene djece, i svim drugim roditeljima koji su na misno slavlje donijeli svoju djecu, kako drže na svojim rukama najljepši Božji dar i da budu zbog toga ponosni, poželjevši da ih ništa ne pomuti u njihovoj roditeljskoj radosti i smislu.

Na kraju misnog slavlja biskup je rekao da ono što sebičnost stvori kratko traje, a ono što ljubav rodi traje vječno. Čestitao je roditeljima Tunić, Đorđević i Jaković na roditeljskoj ljubavi, kojom su u suradnji s Bogom svojoj djeci podarili život te na Isusovoj ljubavi s križa, koja je po krštenju ušla u živote njihove djece kao njihova sudbina. Kazao je da će na Dan siromaha posjetiti dvije siromašne obitelji u voćinskoj župi, te je pozvao sudionike slavlja da i oni siromašnima i osamljenima u svom susjedstvu očituju blizinu i iskažu poštovanje. Poručio im je da će time učiniti dobro ne samo siromasima, nego i sebi samima, i da će ih to dobročinstvo u njihovoj nutrini ispuniti božanskim osjećajima. Svima njima, a osobito roditeljima novokrštene djece zaželio je radostan dan te je na njih zazvao Božji blagoslov. Poslije mise biskup se zadržao u razgovoru s članovima spomenutih obitelji, uručio djeci darove, a roditeljima novčani prilog.

U popodnevnim satima biskup je u pratnji župnika Ivana Ereiza, đakona Mateja Silukovića i akolita Marka Milakovića pohodio u Voćinu samohrana majku Ines Tunić, koja je nakon smrti muža 2017. ostala sama s dvojicom sinova i živi u kući koja je u vlasništvu pokojnikova brata. Majka je biskupu predstavila svoje sinove, Marsela koji ide u četvrti razred i Samuela koji pohađa drugi razred osnovne škole. Dječaci su s biskupom razgovarali o školskim obvezama, istaknuvši da ih svladavaju s izvrsnim uspjehom. Biskup se zanimao za materijalno i duhovno stanje obitelji, ohrabrio je majku i sinove u zajedničkom životu i međusobnoj potpori. Obitelji je uručen paket kućanskih potrepština i novčani prilog, a djeci darovi.

Nakon toga biskup Škvorčević se uputio u Bokane gdje je posjetio staricu Mariju Đurić. Ona ga je dočekala s osobitom radošću, jer posljednjih trinaest godina nakon muževe smrti živi sama u trošnoj kućici. U razgovoru se požalila biskupu kako je usamljena, kako joj molitva pomaže da prebrodi to stanje. Biskup je obećao snažniju molitvenu povezanost s njome, te joj uručio krunicu kako bi se i ona u svojim molitvama sjetila biskupa i Požeške biskupije. I njoj su darovane kućne potrepštine te novčani prilog.