„Antonio Barluzzi je bio talijanski arhitekt koji se obratio na kršćanstvo. Otišao je u Svetu Zemlju i tamo je proveo jedan vremenski period svoga života. Meditirajući nad tekstovima Svetog pisma izgradio je crkve koje imaju duboko teološko značenje. Plod njegove meditacije na Gori blaženstava je crkva koja ima oblik osmerokuta. Svaka strana te crkve simbolizira jedno blaženstvo te na razini ljudskog oka ima prozor. Gledajući kroz te prozore, čovjek dobiva novi pogled na stvarnost. Duboka je simbolika te crkve, jer samo čovjek koji proživi blaženstva koja smo čuli u evanđeoskom tekstu može na životnu stvarnost gledati u novom svjetlu“, rekao je mons. Barišić u uvodnom dijelu homilije.

Pojasnio je kako nas blaženstva i danas pozivaju na promjenu degradirajuće stvarnosti. „Nažalost, danas puno puta u društvu glavnu riječ vode moćnici koji stvaraju potlačene i siromašne, razarajući na taj način čovjeka i društvo u cjelini. Gospodin Isus Krist ne prihvaća takvu stvarnost. Zato je i izrekao svoj Govor na gori. Svatko tko dublje uđe u sadržaj i duh blaženstava postaje radosni glasnik radosne vijest. Koraci takvog čovjeka najavljuju radost Gospodinova dolaska u njegovu stvarnost“, naglasio je Nadbiskup.

U nastavku homilije, mons. Barišić je protumačio blaženstvo ‘blago siromašnima’ rekavši kako socijalna kategorija siromaštva ne predstavlja blago nego bijedu i poniženje ljudskog dostojanstva te se zbog toga i danas borimo protiv nje. „Izrečeno Kristovo blaženstvo nas upućuje na nešto drugo. Isus nam želi reći kako su blagoslovljeni oni koji nisu svoj život vezali uz bogatstvo, jer nisu svoje srce ispunili idolom prolaznih vrijednosti. Ukoliko je materijalno bogatstvo na prvom mjestu u našem životu, naše srce postaje zatvoreno i za čovjeka i za Boga. Iako je Kristova logika danas puno puta ismijana u očima ovoga svijeta, mi kršćani znamo da ona ima svoje značenje u našem prostoru i vremenu“, dodao je Nadbiskup.

„Riječi blaženstava su srce evanđelja, a ljudsko lice dobivaju u Isusu Kristu i svima onima koji ga slijede. Jedan od takvih svetih ljudi bio je i Vinko Paulski. Znamo za različite faze njegova života. Sveti Vinko je poput svih nas imao faze udaljavanja i lutanja. I njega su zavodile ‘ludosti’ ovoga svijeta. No, nakon što je povjerovao ovim riječima i pustio ih u svoje srce, one počinju oblikovati njegov život putem istinske radosti, sreće i zadovoljstva“, istaknuo je mons. Barišić dodavši kako i pred nama stoji izazov iskrenog predanja Kristovim riječima. „Ne možemo shvatiti Govor na gori gledajući na Gospodina s udaljenosti. Potrebno je pristupiti Kristu, otvoriti svoje srce i svoj život kako bi istinitost i snaga ovih riječi mijenjala i naše živote“, nastavio je Nadbiskup.

Objašnjavajući razliku između sreće koja je prolazni emotivni trenutak i radosti koja je trajna, rekao je kako „radost u životu ostvarujemo ukoliko imamo čvrsti cilj utemeljen na odnosu s Bogom“. „Konačnu radost nam daruje Gospodin, ona je plod naše suradnje s Njegovom milošću. Govor na gori jedan je od puteva milosti na koji nas Krist poziva kako bismo ispunili svoj život trajnom radošću. Neka nam zagovor sv. Vinka koji je ostvario suradnju s Kristom na ovom svijetu pomogne u prihvaćanju dara Kristove milosti“, zaključio je mons. Barišić čestitajući sestrama Milosrdnicama svetkovinu nebeskog zaštitnika.