Nakon susreta s nekim svećenicima nadbiskupije u Bogoti, rekao je kardinal, odlučili smo da možemo brzo djelovati kako bismo pružili prvu duhovnu pomoć. Ideja je bila biti uz one koji pate, upravo kao što su se spasilačke službe, liječnici i medicinske sestre mobilizirali kako bi pružili pomoć u slučaju hitnih tjelesnih i zdravstvenih stanja. Tako je pet biskupa i osamdeset svećenika krenulo na četrnaestosatno putovanje, u misiju koja ih je najprije odvela u Pereiru, a potom u različite crkvene jurisdikcije u Valle del Cauca, gdje su se redovnici podijelili kako bi pratili pojedine zajednice. Neki su ostali u Caliju, dok su drugi poslani u Palmiru, Cartago i Bugu.

Kardinal Rueda Aparicio s još je nekima otišao u Buenaventuru na pacifičkoj obali, jednu od regija u kojima se tragedija potresa nadovezala na rane i patnje iz prošlosti. Silina potresa dodatno je pogoršala stvarnost u kojoj se isprepliću siromaštvo, zapostavljenost i nasilje oružanih skupina. Nadbiskup Bogote je istaknuo da se taj grad  s oko 350 tisuća stanovnika, premda je glavna kolumbijska luka na Pacifiku, i dalje suočava s velikim teškoćama u osiguravanju nekih osnovnih potreba svojega stanovništva. Riječ je o situaciji, dodao je, u kojoj se isprepliću zanemarenost od strane države s nasiljem oružanih skupina.

Primas Kolumbije zatim se osvrnuo na radost djece i mladih usred naizgled nepodnošljivih okolnosti. Dotaknulo me, rekao je, kada sam vidio djecu i mlade koji se smiješe, ispunjeni srećom i vjerom unatoč svijesti o onome što ih okružuje. Mnogi od njih rođeni su i odrasli u sredinama obilježenima sukobima i napuštenosti, a sada je potres nova kušnja u povijesti teškoća koje su dio njihova svakodnevnog života. U tom se kontekstu ističe i blizina svećenika njihovim zajednicama. Hodaju po četvrtima, pozdravljaju ljude i zastaju kako bi im uputili riječ ohrabrenja. Ta blizina,  zaključio je kardinal, svjedoči o Crkvi duboko ukorijenjenoj u svakodnevnom životu ljudi.

Uništenje brojnih crkava prisilit će mnoge zajednice da mjesecima, a možda i godinama, slave mise u improviziranim prostorima. Postavit ćemo šator, improvizirat ćemo crkvu na nekom sigurnom mjestu, istaknule su već neke od njih. Kardinal je to povezao sa slikom izraelskoga naroda koji je tijekom putovanja kroz pustinju imao šator sastanka, a tako će i mnoge kolumbijske zajednice sada morati živjeti svoju vjeru pod šatorom: šatorom susreta, okupljanja i liturgije. Ta će liturgija biti sjedinjena s patnjom, a istodobno otvorena nadi. Dok se obnavljaju kuće, a potom i crkve, vjerski život se nastavlja, istaknuo je, među ostalim, nadbiskup Bogote. Cijeli intervju dostupan je na mrežnoj stranici portala Vatican News.