Nadbiskup Hranić na proslavi 100 godina prisutnosti sestara kćeri Milosrđa u Subotici

Slavlju je prethodio simpozij u subotu 1. srpnja. o značenju i djelovanju sestara na prostorima Subotice i okolice. Subotica je bila prva otvorena filijala Družbe kćeri Milosrđa nakon osnutka 1920.

U uvodu u misno slavlje nadbiskup Hranić je rekao: „Poštovane i drage sestre kćeri Milosrđa Trećega reda sv. Franje, u ime svih nas koji smo u ovaj nedjeljni dan okupljeni snagom Kristova Svetoga Duha u zahvaljivanju dragom Bogu za 100 godina prisutnosti i djelovanja vaše redovničke zajednice u ovoj župi, u ovom gradu i biskupiji, čestitam vam taj visoki jubilej i sve vas od srca pozdravljam: članice aktualne zajednice i sve sestre koje su prošle kroz nju i poklonile vam određeni dio svojega života, dio svoga zdravlja, snage, vjere i svoga entuzijazma. Ponosni smo na vas”.

Zatim je mons. Hranić pozdravio časnu majku provincijalnu poglavaricu Provincije Krista Kralja s. Mirjam Gadža, članice Provincijskog vodstava i sve sestre Družbe, dijecezanskoga upravitelja Subotičke biskupije mons. Ferenza Fazekaša, domaćega župnika preč. Andriju Anišića i svu ostalu prisutnu braću svećenike i redovnike, sve prisutne sestre redovnice iz drugih redovničkih zajednica, župljane, sve uzvanike i goste, predstavnike hrvatske nacionalne manjine uvaženu gđu Jasnu Vojnić, predsjednicu Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji i sve ostale predstavnike istoga Vijeća, predstavnike hrvatskih i bunjevačkih udruga te kulturnog, političkog i društvenog života grada Subotice.

Također je zahvalio za poziv da bude predsjedatelj svečane molitve hvale i zahvaljivanja za stogodišnju prisutnost i djelovanje sestara u Župi sv. Roka i u Subotičkoj biskupiji te u obilježavanju 20. obljetnice proglašenja blaženom bl. Marije Propetog Isusa Petković, majke i utemeljiteljice Družbe sestara kćeri Milosrđa.

Nadbiskup Hranić je homiliju započeo riječima Marije Propetog Petković O ljubavi sveta, kako si velika i moćna. Ti si kćer Nebeskoga Oca, kojoj je žarište u Srcu Krista, te je rekao da zahvaćenost Božjom ljubavlju govori da vrijednost i dostojanstvo čovjeku ne dolazi izvana, izvan njega, iz mjerila i kriterija ovoga svijeta, iz toga u kakvim je odnosima taj čovjek s drugima nego da svaki čovjek ima vrijednost i neotuđivo dostojanstvo već samim tim što je čovjek.

„To je samo središte duhovnosti bl. Marije Propetog Isusa Petković, osnivateljice Družbe destara kćeri milosrđa, koja je nepune tri godine nakon što je u Blatu na otoku Korčuli 1920. godine osnovala novu redovničku zajednicu, već 1923. godine ovamo u Suboticu dovela svoje prve sestre, koje kroz čitavo stoljeće ovdje svjedoče milosrdnu i raspetu Kristovu ljubav, Isusa Krista koji se iz ljubavi prema nama daruje do kraja, do smrti na križu. Sestre su kroz 100 godina ovdje svojom pojavom i svojim djelovanjem i životnim svjedočanstvom uprisutnjenje i svjedoci Kristova milosrđa i njegove milosrdne raspete ljubavi za sve nas“.

Zatim se propovjednik osvrnuo na evanđeoski odlomak: „Ljubiti Boga i posljedično ljubiti milosrdnom ljubavlju znači umrijeti sebi, svojoj sklonosti da tražimo sebe, umrijeti plemenskom i klanskom mentalitetu gdje pristrano tražimo svoja prava i prava svojih i pritom istodobno pristupamo selektivno te zaboravljamo na prava drugih. Isus, zato, svoje prethodne tvrdnje zaključuje riječima: ‘Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život (sebe i svoja prava) poradi mene, naći će ga’. Obraćenja nema i ne može ga biti ondje gdje nema Boga, gdje ga se selektivno pripušta samo u pojedine sfere života ili ga se koristi kao adut za ostvarenje svojih prava i računa”.

Osvrnuo se mons. Hranić i na stogodišnju prisutnost sestara kćeri Milosrđa u Subotici i njihovo redovničko svjedočanstvo ljubavi. „Svaki krštenik snagom sakramenta krštenja živi i svjedoči za Krista, a jedna časna sestra po krštenju, a onda i po novom zrelom slobodnom opredjeljenju i redovničkim zavjetima, obećava da će na izričit način živjeti samo za Krista i svjedočiti njegovu slobodu od sebe za milosrdnu ljubav prema svakome koga susreće u svome životu. Kao takve, sestre su među Vama svjedok i glas da se za Krista ne može živjeti polovično, od vremena do vremena, nego uvijek i potpuno. Živeći zajedno i obdržavajući stegu redovničkih zavjeta poslušnosti, osobnog siromaštva i čistoće, odnosno djevičanstva, pozvane pripadati potpuno i nepodijeljeno Bogu, za vas ljude s kojima žive i kojima služe, sestre su svojom pojavom proročki glas i znak među vama da svaki čovjek pripada Bogu, da smisao svojega života može naći samo u Bogu: i da se najbolje ostvaruje i potvrđuje kao čovjek svjedočenjem Božje milosrdne ljubavi do kraja drugim ljudima”.

„Drage sestre, danas vam čestitamo i zahvaljujemo. Čestitamo vam stotu obljetnicu vaše prisutnosti djelovanja u ovoj Župi i u ovome gradu i biskupiji. Zahvaljujemo vam za svaku pojedinu sestru te svakoj pojedinoj sestri koja se ugradila u život i poslanje ove zajednice zahvaljujemo da darivanje i svjedočenje Milosrdne Propete Ljubavi. Hvala vam, drage sestre, za odgoj u vjeri, za katehezu i pripravu na sakramente, za sviranje i pjevanje na našim euharistijskim i molitvenim okupljanjima, za molitvu za nas vjernike i sve građane ove župe i ovoga grada, i za vašu molitvu s nama, za vaš odgoj za molitvu i za pouku kako moliti, za vaš odgoj naše djece i karitativno djelovanje među nama, za vaš velik i dragocjen doprinos očuvanju hrvatske bunjevačke kulturne baštine i sveukupnog vjerskog, kulturnog, jezičnog i nacionalnog identiteta Bunjevaca Hrvata i za podršku što boljoj integraciji Hrvata u crkveni i društveni život u Subotici, u Bačkoj i u Vojvodini, odnosno u Republici Srbiji. Dok vam upućujemo iskrene čestitke i zahvalnost za 100 godina vašega služenja i svjedočenja Milosrdne Ljubavi, istodobno Vam želimo i molimo nova redovnička zvanja i iz ovoga kraja te još mnoge godine plodnog redovničkog života i služenja na dobrobit ove Župe, ovoga Grada i Biskupije te svih ovih vjernika“, zaključio je nadbiskup Hranić.