Nakon uvodne pjesme u izvedbi đakovačkih bogoslova, okupljene je pozdravio jedan od članova Organizacijskog odbora ovoga događaja, dekan KBF-a u Đakovu, prof. dr. Vladimir Dugalić. „U izloženim skulpturama otkrivamo vjeru kao način razmišljanja, pogled na sam život, na nas same i svijet oko nas. Naime, uronjen u Kristovo otajstvo i Božju logiku ljubavi, vjernik sve promatra očima vjere. Razum, prosvijetljen vjerom, vidi i promišlja svijet i samoga sebe na način koji nadilazi našu ovozemnost i otvara se onomu nadiskustvenom, transcendentalnom. U svjetlu osobnog iskustva vjere, nadilazimo našu ograničenost osjetila koja je uvjetovana našom tjelesnošću i otvaramo se djelovanju Božje misli“, rekao je, među ostalim, prof. Dugalić, dodajući kako Crkva stoga od samih početaka cijeni umjetnost kao izričaj osobnog iskustva vjere, ali i kao način prenošenja vjere u kulturi.

„Ne treba stoga čuditi da je i biskup Strossmayer umjetnosti posvećivao posebnu pozornost“, kazao je dekan Dugalić, ustvrdivši kako je i ovaj projekt stoga naslovljen Strossmayerovim putom, a prva u tom smislu je ova izložba jer akademik Kovačić upravo spaja oba Strossmayerova cilja: religioznu tematiku i odgaja narod, a istovremeno postavlja i nove standarde hrvatskoj umjetnosti, o čemu svjedoče i mnoge nagrade i priznanja. „On svjedoči da vjera oplemenjuje umjetnost i daje snagu za nove izričaje. Pred izloženim skulpturama moramo zastati jer mnoge su apstraktne, ali upravo u toj apstrakciji dotičemo transcendentalno. On zahtjeva od posjetitelja razmišljanje da se uživi u umjetnikov doživljaj, da kroz formu apstrakcije, ali i jednostavnost izričaja, dotakne ono nevidljivo, nebesko, nadnaravno“, rekao je prof. Dugalić, dodavši kako su autor izložbe Milan Bešlić, kao i akademik Kovačić, članovi Družbe „Braća hrvatskog zmaja“, koja upravo ima poslanje promicati kršćanske vrijednosti u hrvatskoj kulturi i društvu. Svoj uvodni govor završio je zahvalnom svima koji su pridonijeli da se ova izložba otvori, napose autoru izložbe Bešliću, akademiku Kovačiću te Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, kao i Galeriji umjetnina u Splitu, koji su posudili djela za izložbu.

Đakovački gradonačelnik Marin Mandarić izrazio je radost činjenicom da je u Đakovu otvorena izložba umjetnika takvog opusa i ugleda kao što je Kuzma Kovačić. Uputio je čestitke svim organizatorima i priređivačima, rekavši kako je ona prigoda sugrađanima da u zanimljivom prostoru pogledaju zanimljivu izložbu. Podsjetio je kako su Crkva i umjetnost neraskidivo povezani i da je Crkva uvijek podupirala umjetničke projekte. Također je naglasio kako će Grad uvijek biti na raspolaganju za ovakve i slične projekte.

O kiparevu djelu govorio je autor izložbe, povjesničar umjetnosti Milan Bešlić, rekavši kako je ova izložba dio projekta koji će zaživjeti na nacionalnoj razini pod nazivom „Strossmayerovim putom“, povezujući dva prostora: Đakovačko-osječku i Splitsko-makarsku nadbiskupiju. „Povezuju se u jedan smisao – da je hrvatski narod povezan snažnom vjerom i duhovnošću. Ovime smo htjeli apostrofirati da je vjera živa u hrvatskoj umjetnosti“, rekao je autor izložbe Milan Bešlić. Za Kuzmu Kovačića rekao je kako je uvijek jednostavan, konkretan, govornik svoje vjere.

Na izložbi se kršćansko nadahnuće vidi u stvaralačkom bogatstvu koje je počelo svjetlucati u najranijim skicama i manjim formama već za Kovačićevih studenskih dana na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, i u djelima koje upravo oblikuje u svojem atelijeru, pa sam stoga smatrao potrebnim sagledati tu činjenicu na jednom mjestu pregledno postavljenu u izložbenom prostoru. Mogu svjedočiti, prateći svojim perom kiparski put Kuzme Kovačića od studenskih dana, da je tad, kao i sad, s jednakim stvaralačkim zanosom oblikovao djela iz biti svojega bića, bez razlike na motive, tvoriva, oblike, godinu stvaranja djela i postavljanja u javnom ili sakralnom prostoru, naveo je autor Bešlić, dodajući kako je akademik Kovačić uvijek istim stvaralačkim žarom oblikovao forme kojima je u likovnom jeziku jasno izražavao svoje ljudsko postojanje ispunjeno vjerom u Boga.

„Velika mi je radost i čast, kao kiparu i kao vjerniku, što mogu s vama podijeliti ovaj lijepi trenutak otvaranje moje izložbe u kripti Katedrale sv. Petra u Đakovu na svetkovinu Spasova, izložbe kojom također iskazujemo zahvalnost velikom promicatelju hrvatske kulture i umjetnosti, đakovačkom biskupu J. J. Strossmayeru. U svojoj uvodnoj riječi u katalogu izložbe rekao sam da je moje kiparstvo niknulo i izraslo iz kršćanske katoličke vjere i daj kiparstvo po svojoj naravi umjetnost najbliža stvarnosti utjelovljenske tajne, po tome naročito blisko čovjeku. Dar vjere koji sam u djetinjstvu primio otvorio mi je oči za Nevidljivo, za pogled u Nebo kojim umjetnost gleda svijet. Naučivši, zatim, drevni kiparski jezik, nastojao sam kiparstvom svjedočiti za ‘Ljubav što je sazdala svu zemlju, more, zvjezdan svod…‘, kako pjeva stari himan, i pokazati da to i umjetnost našega doba može dostojno činiti. Zato sam „kiparskim pjesmama“ ovdje izloženima, kao i sakralnim djelima po našim crkvama, ovdje prikazanim na fotografijama, nastavio putem kojim su išli i oni prije nas, tragajući za Svjetlom, braneći kiparsku umjetnost nastojeći joj obnoviti lice – da ‘svijetli u tami i odagna tminu’“, rekao je akademik Kovačić, zahvaljujući svima koji su pridonijeli ovom događaju, na poseban način nadbiskupu Hraniću jer je omogućio i „primio ovu izložbu i nas u krilo đakovačke katedrale te tako njome potvrdio gotovo polustoljetno moje nastojanje“.

Izložbu je otvorio nadbiskup Đuro Hranić, koji je u svom govoru rekao kako kulturna i umjetnička baština izriče najdublje ljudsko stremljenje i traženje ljudskog duha. Odnos između čovjeka i kulture je zato dvojak i dijalektičan: čovjek stvara kulturu, ali i kultura oblikuje čovjeka te društvo u kojemu on živi. Čovjek je, s jedne strane, tvorac kulture, a s druge strane, kultura ga oblikuje kao osobu i kao društveno biće. Kultura i umjetničko stvaralaštvo su zato lakmus papir vjere i religioznosti jednog naroda i jedne sredine, a na osobit način samog umjetnika; pokazatelj su prožetosti evanđeoskim vrednotama i idealima te kršćanskom vjerom i nadom samog umjetnika i sredine u kojoj živi, promišlja, stvara i ostavlja tragove svoga promišljanja i svoga identiteta.

Spomenuo je potom biskupa Strossmayera, koji je umjetnost prepoznao kao “porod Božji” i univerzalni jezik za propovijedanje evanđelja na areopagu vremena u kojemu je živio i ostvarivao svoju biskupsku pastirsku službu. Trudio se evangelizirati kulturnom i umjetničkom baštinom te je posebno poticao i podržavao umjetničko stvaralaštvo evanđeoskog i kršćanskog nadahnuća. „Velika mi je radost što uz grob biskupa Strossmayera, u kripti njegove katedrale sv. Petra u Đakovu, koja je simbol njegova života, djela, pastirske službe i svih njegovih nastojanja, započinje niz povremenih izložbi kiparskog i drugog umjetničkog stvaralaštva, po kojima izričemo sebe i svoj kršćanski identitet, gdje po primjeru biskupa Strossmayera mi idemo ususret drugima i ulazimo u dijalog s njima, dopuštajući da oni prošire naše horizonte, da nas obogate, ali i gdje mi obogaćujemo druge svojim kršćanskim identitetom i evanđeoskim vrednotama, te tako stvaramo novo društveno ozračje u kojemu smo svi braća te sinovi i kćeri istog nebeskog Oca“, rekao je nadbiskup.

Zahvalio je gosp. Milanu Bešliću „na njegovu prijedlogu da pođemo Strossmayerovim putom, i što je predložio da prostor ove prostrane kripte, uz grob biskupa Strossmayera, po postavljanju izložbe skulptura jednog od najeminentnijih živućih hrvatskih kipara, akademika Kuzme Kovačića pretvorimo u Kiparovo svjedočenje vjere te areopag na kojemu kao u hramskom predvorju slobodno iznosimo svoja traženja i pitanja te ulazimo u dijalog i gdje po umjetničkim kanonima lijepog, dobrog, istinitog, plemenitog i pravičnog postajemo jedno te u zajedništvu bivamo uzdignuti do neba i dosežemo predokus Boga – našeg zajedničkog Oca“. Nadbiskup je zahvalu uputio i akademiku Kuzmi Kovačiću koji je spremno prihvatio prijedlog da po svojim radovima „posvjedoči svoju kršćansku vjeru i identitet te da se izbori za priznanje mogućnosti i istodobno posvjedoči vrhunsku umjetničku kvalitetu svoga kulturnog stvaralaštva kršćanske inspiracije“, kao i svima ostalima koji su se spremno i velikodušno svojim doprinosom uključili u realizaciju ove izložbe.

Otvaranje izložbe moderirala je Irena Ivkić, kustosica Spomen-muzeja biskupa J. J. Strossmayera. Izložbu, koja će biti otvorena do 11. rujna, prati prigodni, bogato ilustriran katalog u nakladi Đakovačko-osječke nadbiskupije, kojega su uredili Milan Bešlić i Vladimir Dugalić, a grafički oblikovao Mirko Mihaljević u Glasu Slavonije d.d. Osijek.