Uz domaćeg gvardijana fra Slavka Milića suslavili su fra Ivan Crnković, vlč. Nikola Klemen tajnik nadbiskupije i o. Aleksandar Hmilj, brodski grkokatolički svećenik.

Promišljajući nad evanđeljem toga dana u kojem Isus ozdravlja gubavca, nadbiskup je u homiliji ustvrdio da je to bio izraz Isusova milosrđa i ljubavi, njegove humanosti, solidarnosti i pomoći.

„Gubavca, koji je bio osuđen na život bez minimalne solidarnosti i ikakve pomoći, u teškoj bolesti, osuđivan kao veliki grešnik, nije smio približiti se Isusu, nego je izdaleka kleknuo i vikao ‘Ako hoćeš možeš me očistiti’. Isus ga je mogao očistiti izdaleka, ali nije tako učinio, nego mu je prišao, pružio mu ruku, dotaknuo je njega okuženoga i tada mu rekao ‘Hoću, budi čist!’ Tim svojim postupkom Isus nama poručuje da se međusobno ne optužujemo, ne odbacujemo, nego prihvatimo i budemo braća…“, rekao je nadbiskup Hranić.

Nadalje je ustvrdio da svatko od vjernika može postupati „tako da se međusobno osjećamo čisti, da se ne stidimo jedni drugih, budemo veći od tuđih slabosti, prevladavamo međusobna optuživanja, da tražimo način kako da se međusobno razumijemo, prevladavamo podjele, gradimo mostove“.

„Vjernik mora uvijek biti donositelj ljubavi, novog temelja zajedništva i mira. Mora biti donositelj uzajamnog prihvaćanja, kako bi se svatko pred Bogom osjećao prihvaćen i voljen. Možda u svakodnevnim životnim okolnostima imamo ‘svoje gubavce’, možda smo neke proglasili ‘nečistima’. Znamo ih po imenu, ali smo od njih otklonili svoje srce, ne želimo se s njima družiti, razgovarati, okrećemo glavu, izbjegavamo ih. No, odavde ne možemo otići kući, a da ne razmislimo kako da ih primimo natrag u svoje zajedništvo, kako da im pomognemo očistiti se. Umjesto da ih otpišemo, odbacimo i izoliramo, dužnost nam je tražiti put njihove rehabilitacije. Treba im prići, pružiti im ruku i pridići ih. Želimo li biti Isusovi učenici, onda za nas nitko ne smije biti ‘gubav’. Pozvani smo svima posvjedočiti da smo svi milošću očišćeni. Iskustvo voljenosti daje osobama koje trpe snagu za prihvaćanje križa. Tako nam trpljenje i križ otvaraju vrata, pokazuju što je u životu bitno i najvažnije“, rekao je uz ostalo nadbiskup Hranić.

Dodao je kako je na tom tragu i papa Franjo napisao svoju poruku za taj dana kada Crkva slavi i  Dan bolesnika naslovivši je „Nije dobro da čovjek bude sam“ (Post 2,18).

Zaključio je kako je prvi i temeljni kršćanski pristup bolesti i bolesniku blizina puna suosjećanja i nježnosti koja se pretače u solidarnost i u brigu za bolesnu osobu i njezine odnose s Bogom, s drugima – s članovima obitelji, prijateljima, liječnicima, sa stvorenim svijetom i sa samim sobom.

Svoju je homiliji zaključio tvrdnjom: „Na ovaj svijet smo došli jer nas je netko prigrlio, stvoreni smo za ljubav, pozvani smo na zajedništvo i bratstvo. To je poruka koja nam dolazi od Blažene Djevice Marije, koja se u Lurdu ukazala kao Bezgrješno začeće“.

Na kraju mise bila je tradicionalna procesija uz rijeku Savu s Gospinim kipom, koji su nosili članovi HKUD-a Tamburica Koraće odjeveni u narodnu nošnju svoga kraja. Poslije mise nadbiskup se kratko družio s članovima HKUD-a te im zahvalio što čuvaju tradiciju svoga kraja kako kroz narodnu nošnju tako i kroz vjeru. U znak sjećanja na taj dan darovao im je krunice.

Kako je već tradicija za taj spomendan misno slavlje s početkom u 10 sati predvodio je vlč. Anđelko Cindori, župnik Župe Gospe Brze Pomoći, kojoj samostan pripada.

Spomendanu je prethodila devetnica. Misna slavlja su predvodili fra Venancije Mihaljević, gvardijan samostana u Tvrđi u Osijeku, fra Matija Marijić, provincijski promicatelj duhovnih zvanja i fra Mislav Lukačević, župni vikar u Župi Svetoga. Tijekom misnoga slavlja u predvečerje svetkovine, u subotu, 10. veljače, brojni su vjernici su primili sakrament bolesničkog pomazanja.