Nadbiskup Hranić predvodio proslavu Tijelova u Đakovu
Mons. Hranić u mons. Srakića predvodio proslavu svetkovine Tijelova u Đakovu
Proslavu svetkovine Presvetog tijela i Krvi Kristove u Đakovu predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, u zajedništvu s umirovljenim đakovačko-osječkim nadbiskupom Marinom Srakićem.
Velik broj vjernika đakovačke Župe Svih svetih okupio se u predvečerje 3. lipnja, na svetkovinu Tijela i Krvi Kristove, da bi sudjelovali u svečanom slavlju mise u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra i u procesiji s Presvetim Oltarskim Sakramentom na središnjem gradskom trgu.
Nakon što je đakon Bruno Diklić pjevajući navijestio evanđeoski odlomak, nadbiskup Hranić je u homiliji govorio o tri oblika štovanja Isusa Krista. Kao prvi istaknuo je pristupanje svetoj Pričesti – svake nedjelje, po mogućnosti i češće. „Pristupiti svetoj Pričesti ne znači samo primiti posvećene čestice kruha i vina, nego se po Pričesti događa prožimanje osoba, Živi Gospodin se daruje meni, stupa u mene i poziva me da mu se potpuno predam, tako da odsada vrijedi ‚Živim, ali ne živim više ja, nego u meni živi Krist‘“, naglasio je nadbiskup Hranić.
Kao drugi oblik štovanja Isusa Krista i ostvarenja zajedništva s njime nadbiskup je istaknuo euharistijsko klanjanje te je tom prigodom izrazio svoju zahvalnost župniku Tomislavu Ćorluki te radost i ponos zbog više od 350 osoba iz dviju župa Đakova i Đakovštine koji su zdušno podržali njegov prijedlog o trajnom klanjanju, danju i noću, 24 sata na dan, svih 7 dana u tjednu i prihvatili njegov pastirski poziv na pridruživanje obitelji klanjatelja u „maloj crkvi“ Svih Svetih u Đakovu.
„Velikodušno ste, iz ljubavi prema Euharistijskom Isusu i u želji za bliskost s njime, prihvatili i svoj sat tjedne adoracije po danu, u gluho noćno doba i u rane jutarnje sate, a jedan dio vas i obveze povezane s organizacijom koja osigurava da u svakom trenutku, za sada barem po dvije osobe, uvijek budu u društvu s Isusom te dižu svoje ruke i srca pred njim, moleći za ovaj grad i za sve nas građane i za sve članove naše nadbiskupijske zajednice.“ Također, nadbiskup je župniku Ćorluki rekao da je to jedna od najvrjednijih stvari koju je mogao učiniti za župu i nadbiskupiju.
Okupljenim vjernicima nadbiskup je kao treći oblik štovanja Isusa Krista naglasio procesiju kao poziv na izloženost nas kršćana u javnosti. „Isus nas je poslao da idemo po cijelom svijetu, a ne samo da sjedimo u polutami poluprazne crkve i da se osjećamo dobro. Naša je zadaća oformiti procesiju i izaći u javnost. Javnost koja ne dijeli naše mišljenje, ni naše stavove i pogled na život. Javnost koja naš govor o križu smatra glupošću, a poziv na žrtvu s podsmjehom odbacuje. Javnost koja niječe uskrsnuće i život, a promiče kulturu smrti. Javnost koja sve relativizira i izokreće. Javnost u kojoj ima zla i grijeha te koja laže i vrijeđa… Potrebno je biti Isusov nositelj i donositelj u javni život te njegov svjedok“, rekao je nadbiskup.
Procesija nije trijumfalni hod, nego je svjedočanstvo, poziv i poticaj!
Nastavljajući homiliju, nadbiskup je naglasio da procesija nije trijumfalni hod, nego svjedočanstvo, poziv i poticaj. „Procesijom Crkva izlazi u javnost kako bi molila… ona pokazuje ne samo da je cijeli svijet Božji, nego da i Bog pripada ovome svijetu te svakom području ljudskoga života i djelovanja te da se Crkvu i kršćane ne može i ne smije zatvoriti samo u Crkve, nego da Bog, Crkva i kršćani trebaju društvu, da ih se ne može ušutkati, niti da si Crkva i kršćani smiju dopustiti da budu ušutkani ili neprepoznatljivi i nevidljivi u javnosti. Procesija je izlazak Crkve i nas kršćana u javnost“, rekao je među ostalim nadbiskup, dodavši da su danas mediji javnost i javno je ono što se događa u medijima; ono što mediji zabilježe da se dogodilo.
„I zato, ako je procesija izlazak i prisutnost kršćana u javnosti, onda nas današnja Tijelovska procesija poziva na izloženost i na hrabrost izlaganja nas kršćana u sredstvima društvenog priopćavanja; na radiju i na televiziji, na raznim društvenim mrežama. Nas kršćane poziva na izloženost i svjedočanstvo Kristova služenja u udrugama civilnoga društva i u politici. Potiče nas da budemo Kristov glas o dostojanstvu svakoga čovjeka te svjedočka prisutnost i poruka njegove dobrote i ljubavi u odgojnim ustanovama, u čitavom obrazovnom sustavu i u zdravstvu. Izlazak i prisutnost kršćana u javnosti danas se očituje kroz zauzimanje za istinu i pravičnost; za socijalno ugrožene; za obespravljene, ponižene i ušutkane članove društva; kroz odustajanje od rodbinskog i stranačkog pogodovanja te veza pri zapošljavanju i imenovanju na razne službe i dužnosti. Javnost treba nositelje nadahnuća Duha Svetoga u znanosti te Božje ljubavi i ljepote u kulturi i umjetnosti“, zaključio je u propovijedi nadbiskup Hranić.
Po završetku slavlja nadbiskup je u pratnji svećenika, bogoslova, časnih sestara, prvopričesnika obučenih u bijele haljine te velikog broja vjernika iznio Presveti Oltarski Sakrament na Strossmayerov trg pred katedralom. Uslijedila je procesija i molitva kod tri postaje. Prvu su uredili bogoslovi Sjemeništa u Đakovu. Drugu postaju uredile su milosrdne sestre Svetoga Križa, a ondje je molitvu predvodio nadbiskup Srakić. Treću postaju na platou pred katedralom uredili su župljani Župe Svih svetih. Liturgijsko pjevanje tijekom mise i procesije predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom mo. Ivana Andrića.