Za ovu proslavu štovatelji sv. Antuna su se pripremali najprije kroz pobožnost 13 utoraka pred blagdan, a neposredna i svečanija priprema bila je kroz trodnevnicu koju je ove godine, kroz sva tri dana predvodio i propovijedao dr. sc. fra Đuro Hontić, župnik župe sv. Ivana Krstitelja u Puli i gvardijan samostana sv. Franje u Puli. Upravo taj samostan je 1229. osnovao sv. Antun Padovanski.

Na samu svetkovinu u svetištu je slavljeno deset misa počevši od 5 ujutro do 19 sati, koje su uglavnom slavili franjevci konventualci i svećenici iz dekanata. Nakon misa u 12 i 17.30 bio je i blagoslov djece i ljiljana.

Za vrijeme cijelog dana bila je organizirana i ispovijed s početkom od 4.30 do kraja zadnje večernje sv. mise. Na raspolaganju je bilo desetak svećenika. Posljednju misu kao završetak proslave slavio je i propovijedao đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić.

Nadbiskup se u svojoj homiliji posebno osvrnuo na Evanđelje jedanaeste nedjelje, s kojim je povezao malenost i neznatnost sjemena s malenošću i neznatnošću sv. Antuna, koji je dopustio da se preko te malenosti očituje ona izvanredna Božja snaga i ljubav. Tim primjerom pozvao je i sve mnoštvo prisutnih vjernika na prepoznavanje Božjeg milosnog djelovanja u vlastitom životu, na prepoznavanje te otajstvene stvarne Božje snage u srcima koju smo primili kao sjeme u krštenju. „… s Božjim kraljevstvom je kao i sa sjemenom: ono je ljudski gledano neznatna stvarnost; čine ga oni koji su skromni u srcu, oni koji se ne uzdaju u vlastitu snagu, već u snagu Božje ljubavi; oni koji su nevažni u očima svijeta; no upravo po njima Kristova snaga nezadrživo prodire u svijet i preobražava ga”.

„Bog nas – i nastavio je nadbiskup Hranić – nije poslao u svijet da s pompom pravimo spektakularne prevrate, nismo nikakva revolucionarna ni borbena društvena snaga, nego mi kršćani smo sjeme bolje budućnosti… to sjeme bolje budućnosti ste Vi i svi mi – i to snagom svoje vjere… Neka se to i ostvari po zagovoru sv. Ante!“

Kroz svetište je toga dana prošlo i ispovijedalo se više tisuća štovatelja sv. Antuna iz Vinkovaca, okolice i cijele istočne Slavonije.