Nadbiskup Hranić je koncelebrirao s mons. Lukom Marijanovićem, vlč. Matom Gašparovićem, vlč. Stjepanom Radićem, vlč. Dariom Hrgom, vlč. Davorom Senjanom i vlč. Domagojem Lackovićem.

Slavlje je započelo na trgu ispred Nadbiskupskog doma blagoslovom maslinovih grančica. Đakon je navijestio evanđelje o Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem, a potom se nadbiskup Hranić obratio okupljenim vjernicima. „Bogoslužje započinjemo blagoslovom  grančica i nastavljamo ga povorkom u čast Kristu Kralju. Grančice koje držimo u rukama nisu neka magična  sredstva, nego nas podsjećaju na oduševljenje i radost kojima su Izraelci dočekali Isusa i pratili ga u grad Jeruzalem na slavlje Pashe. Tom istom radošću Isusa prihvaćamo i mi danas. Blagoslovom grančica i procesijom u katedralu u kojoj pjevamo ‘Hosana Davidovu sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje‘ i mi se pridružujemo Jeruzalemcima u njihovu klicanju i pjesmi“, rekao je nadbiskup, dodajući: „Uđimo, dakle, živom vjerom i pobožnošću u slavlje Cvjetnice. Slijedimo Krista Gospodina na njegovu križnom putu. Nadahnimo se snagom i dostojanstvom Isusa gubitnika, osramoćenog i poniženog. Uđimo u njegovu školu ljubavi, poniznosti i postojanog darivanja koje ne pita za cijenu i za žrtvu, kako bismo imali udjela i u njegovu uskrsnuću“. Potom je procesija krenula trgom prema katedrali.

Katedralni zbor s bogoslovima i dvojicom svećenika pjevao je Muku Gospodina našega Isusa Krista po Mateju. Zborom je ravnao mo Ivan Andrić, a za orguljama je bio mo Vinko Sitarić.

U homiliji je nadbiskup Hranić istaknuo tri pojedinosti koje donosi samo Matejevo evanđelje.

„Novi svijet Isusa Krista ne gradi se nasiljem. U novom svijetu nema nasilja, niti oružja, nego se ovaj svijet mijenja snagom ljubavi, poniznosti i obraćenje. Snaga nas kršćana nisu zemaljska moć i utjecaj, nego ljubav Boga Oca u Isusu Kristu predanog za život svih ljudi“.

Nadalje je govorio o hramskoj zavjesi koja se pokidala na dva dijela odozgor do dolje pojasnivši: „Isusovom smrću na križu  zauvijek je razderana razdvojnica između Boga i ljudi. Događa se preokret ljudske povijesti. Čovjeku je Isusovom smrću zauvijek otvoren pristup Bogu Ocu“.

Treća pojedinost koju je nadbiskup istaknuo bila je Judina izdaja Isusa. „Juda se osjetio neizmjerno sam, usamljen i u svojoj se osami suočio s pogrešnom odlukom. Predao je Isusa. No, nije imao hrabrosti ispraviti svoju pogrešnu odluku. Spasio bi život da je nakon svoje pogreške potražio Isusa. No, smatrao je da za njega više nema nade. A evanđelist Matej svjedoči da za svakog čovjeka ima nade i da je Isusova spasenjska ljubav veća od svakoga našega grijeha. Draga braćo i sestre, neka nam dragi Bog dade milost da ta tri naglaska iz opisa Isusove muke u Matejevu evanđelju, usvojimo kao putokaz za naš životni hod“, zaključio je nadbiskup Hranić.