Nadbiskup Hranić u osječkoj konkatedrali predslavio misu uz Dan grada
Foto: M. Kuveždanin/Grad Osijek // misa uz Dan grada Osijeka
Osijek (IKA/TU)
Euharistijsko slavlje uoči proslave Dana grada Osijeka i njegova 236. rođendana predvodio je u četvrtak 1. prosinca 2022. u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
„Mi kao vjernici živimo između povijesnoga i ponovnog Kristova dolaska te zagledani u Njega koji nam dolazi, prema kojemu idemo, trudimo se i nastojimo vrednote neba ostvarivati ovdje i sada, i na taj način ovu našu zemlju pretvarati u Kraljevstvo Božje u Kraljevstvo istine, čestitosti, poštenja, dobrote, solidarnosti, ljubavi, pravde, pretvarati ovu zemlju u predokus neba“, rekao je uvodeći u slavlje nadbiskup Hranić.
„U takvom raspoloženju molimo za naš grad Osijek, za sve građane grada Osijeka, za Gradsko poglavarstvo, za članove Gradskog vijeća, za nositelje javnih službi u našem gradu i našoj županiji koja ovdje ima sjedište – molimo da ih Gospodin ispuni svojim Svetim Duhom da uistinu budu nesebični u službi općeg dobra“, pozvao je.
Nadbiskup je zatim uputio pozdrave prisutnim zamjenicima gradonačelnika grada Osijeka – Jasenki Crnković i dr. sc. Draganu Vulinu te gradskom vijećniku Tihomiru Florijančiću i svim ostalim gradskim vijećnicima, predstavnicima gradskih četvrti i predstavnicima Osječko-baranjske županije.
Propovijedao je vlč. prof. dr. Davor Vuković iz Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku, prodekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu te kapelan osječkog Sveučilišta.
Istaknuo je da za starozavjetnog vjernika narod i grad imaju čvrstinu, snagu, sigurnost od Boga – jer ih Bog čuva, nad gradom bdije, a narod koji u njemu prebiva dobiva mir, blagostanje i čvrst značaj iz vjernosti Bogu.
Podsjetio je i na riječi pslamista: Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Gospodin grad ne čuva, uzalud stražar bdi, kao i da neće u Kraljevstvo nebesko onaj koji samo govori Gospodine, Gospodine, a ne izvršava volju Oca nebeskoga te je uputio: „Isus traži jedinstvo riječi i djela, govora i života.“
Osvrćući se na život u Osijeku – ljepotu grada po mjeri čovjeka, divnu prirodu, mnoštvo zelenila u gradu i oko grada, bogatu kulturu te zamah obnove koji se u gradu odvija, vlč. Vuković izrazio je zahvalnost Bogu, gradskim čelnicima i ljudima koji daju svoj doprinos u ozbiljnoj odgovornosti i suodgovornosti da grad raste, obnavlja se, napreduje.
„Velika kušnja i opasnost našega vremena je zaborav Boga, ne toliko u smislu agresivne borbe protiv Boga, odnosno militantnog ateizma, već zaborav Boga na egzistencijalnoj, svakodnevnoj razini – ateizam srca, kako ga nazivaju suvremeni teolozi, odnosno indiferentizam koji se očituje u nezainteresiranosti i ravnodušnosti za Boga i za njegovu Riječ. Taj ateizam lako se može uvući i u srca vjernika, tako da vjera zapravo ostane samo vanjska forma i ukras, ali da više ne oblikuje život, ne dodiruje srce i nutrinu, ne oblikuje naše životne odluke i stavove. Tako i vjernik može živjeti na praktičnoj razini kao da Boga nema… Riječ je o kušnji i opasnosti formalne i izvanjske vjere, vjere kao ukrasa, vjere koja ne prožima život, djela, stavove, odluke. U tom smislu, moguća je i opasnost naroda i grada bez Boga, što nažalost sve više možemo primijetiti u razvijenim zapadnim zemljama, iako su te iste zemlje bile natopljene kršćanstvom i ne tako davno žarko živjele kršćansku vjeru.“
„Zato smo pozvani i mi građani i vjernici grada Osijeka – trajno se obraćati, trajno se u Boga uzdati; prije svega na Bogu i u Bogu graditi svoj život, svoje materijalne i duhovne kuće, svoje obitelji, svoj grad. Tada možemo biti sigurni da će i naši napori biti blagoslovljeni i da se neće uzalud mučiti čuvari i graditelji jer prije svega Bog čuva i gradi grad. Dok slavimo dan grada, učimo se istinskoj, božanskoj mudrosti koja nam je darovana u Isusu i otvorimo širom naša srca i pameti da sam Bog i njegove riječi uđu u nas, ostanu u nama, da donesu ploda u našim životima…“, zaključio je vlč. Vuković.
Na kraju slavlja, u ime svih prisutnih vjernika, svećenika na službi u konkatedrali i Vikarijatu te svećenika u gradu Osijeku, nadbiskup Hranić čestitao je gradskim čelnicima Dan grada te je svima – poželio „da uistinu budemo otvorena srca pred Božjom riječju, da budemo spremni da ona zahvaća u naš život, da nas mijenja i oblikuje… Onda će naš grad biti čvrst jer će počivati na trajnim i neprolaznim vrednotama koje nam dolaze od Boga te su vrijedne i aktualne u svako vrijeme. Od tih vrednota – kojima nas uči Božja riječ živi ovaj grad. A kada živimo u skladu s Božjom riječju – i ekonomija, političko djelovanje, kulturni i društven život te zauzetost za opće dobro svih građana našega grada – raste i napreduje, i svi udišemo i osjećamo kako raste opće dobro i Kraljevstvo Božje među nama.“
Misu su suslavili ravnatelj Nadbiskupskog vikarijata preč. Drago Tukara, domaći konkatedralni župnik mons. Adam Bernatović, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković, konkatedralni župni vikar Antun Nikolić, a posluživao je đakon Domagoj Brkić. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.
Proslava Dana grada Osijeka nastavljena je podizanjem zastave grada na središnjem trgu, a u prijepodnevnim satima zamjenici gradonačelnika položili su cvijeće na oltar Čuvarice grada – Gospe Osječke u franjevačkoj crkvi Svetoga Križa u Tvrđi.