Svi smo Isusovi apostoli, oni koji mogu osjetiti njegovo prijateljstvo i čuti poruke koje je u dvorani Posljednje večere izrekao, a vrijede i danas, rekao je riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić.

Vjernike je potaknuo da za osobnu izgradnju ‘uđu’ u dvoranu Posljednje večere kada se Isus oprašta od učenika, i da čuju riječi koje im izgovara. Evanđelist Ivan u središte nije stavio ustanovljenje Euharistije kao središnji događaj, nego Isusovo pranje nogu učenicima. Nadbiskup je pojasnio da svaki evanđelist kao središnju poruku izdvaja onu koju on smatra da je najvažnija zajednici kojoj evanđelje upućuje. Mi se u svakoj od situacija možemo prepoznati i svaka poruka nam je upućena jer ono što povezuje Euharistiju i izvještaj o pranju nogu apostolima jest ljubav. Euharistija je trajan spomen na Božju ljubav prema nama. U njoj je sadržano sve što je Bog otpočetka činio prema nama. Ona progovara o ljubavi kojom nas je Isus ljubio, ali i kojom mi trebamo ljubiti svakog čovjeka.

Ivan je primijetio nedostatak te konkretne ljubavi, pretvaranje Euharistije u simbol, znak religioznosti i pokazuje nam da nam se Isus u Euharistiji nije dao samo kao hrana, nego i život. Biti kršćanin znači nakon pričesti preobraziti se, po odlasku iz crkve donijeti Isusa u svoju obitelj, radno mjesto, društvo u kojemu živimo. Biti kršćanin znači živjeti po logici Euharistije, rekao je mons. Uzinić.

Govoreći o simbolici obreda pranja nogu, istaknuo je da je Isus kleknuo pred učenike, pred svakoga od njih, pred nas kako bi pranjem nogu pokazao koliko nas ljubi. U Euharistiji, on se ‘prelomio’ za nas i važno je u životu prepustiti se njegovom načinu. Često mi želimo Isusu ‘oprati noge’, no najprije moramo dopustiti njemu da to učini – kako bi nas oprao od grijeha. A da bismo mi mogli njemu ‘noge oprati’, moramo se prignuti do nogu naše braće i sestara. Služiti po uzoru na Isusa. Euharistija je stvarni spomen Božje ljubavi koju mi kršćani moramo živjeti – živeći ljubav.

U kontekstu aktualnih ratnih zbivanja i strahota koje proživljava ukrajinski narod, te mogućih pitanja zbog čega Bog, koji je Ljubav, to dopušta, nadbiskup je odgovorio da nam je Bog dao izabrati. Objasnio je to na način da nam je Bog darovao slobodu izbora i da nas voli bez obzira na sve. On ljubi i Ukrajince koji trpe, ali i Ruse sa željom da se njihova srca promijene. Propovijed je zaključio riječima: ‘Ljubav nije nešto o čemu se govori. Ona se živi.“

Nakon propovijedi mons. Uzinić oprao je noge dvanaestorici ‘apostola’, beskućnicima o kojima skrbi Kuća utočišta, odnosno udruga Depaul Hrvatska. S njima je i nakon sv. Mise zajedno za istim stolom blagovao u župnom stanu. Na večeri su im se u ugodnom agapeu pridružili generalni vikar vlč. Mario Tomljanović, mons. Emil Svažić, župnik mons. Sanjin Francetić, riječki bogoslovi, te djelatnici Kuće utočišta. Po završetku sv. mise održano je euharistijsko klanjanje.