Proslava je počela tradicionalnom svečanom procesijom s Gospinom slikom, u kojoj su tisuće vjernika hodočastile između dvije crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, od splitske prvostolnice do crkve na Pojišanu. Procesiju su pratila velika zvona prvostolnice. Sudjelovali su mladi u narodnim nošnjama, pripadnici Hrvatske ratne mornarice, redovnice i vjernički puk. Duhovnim poticajima animirao ju je katedralni župnik don Ante Mateljan.

Nadbiskup Križić je u homiliji govorio o majčinstvu i žrtvi odgajanja, te o kulturi smrti u suvremenom svijetu.

Marija na Kalvariji, gdje je patnja dosegla svoj vrhunac, dobiva novo veliko poslanje te postaje duhova majka svih Isusovih učenika: „Zašto tek sada? Odgovor nije teško naći. Nema istinskog majčinstva bez patnje. Zar ova istina nije poznata svim majkama? Majka nije majka samo zato što je rodila dijete, nego zato što u tom djetetu mora odgojiti čovjeka. Mnogo je lakše roditi dijete, kakve god bile patnje, negoli roditi čovjeka u smislu formacije njegova srca i duše. Koliko je majčinske patnje dok to dijete ne uzraste do punine čovjeka! A ni tada briga za njih ne prestaje. Ni jedna majka, ako želi biti prava majka, ne može izbjeći patnju. Ne može izbjeći žrtve i odricanja koja su povezana s rastom njihove djece“, istaknuo je nadbiskup.

Nadovezujući se na odlomak iz knjige Otkrivenja nadbiskup je protumačio da lik žene kojega opisuje sv. Ivan Evanđelist predstavlja Mariju na Kalvariji i u nebeskoj slavi. Ta žena, u strahu od Zmaja, ali i svih životnih prijetnji koje vrebaju, nalazi jedino pravo rješenje – prikazuje svoje dijete Bogu: „Tu je sigurnost, to je jamstvo najbolje zaštite. I Marija je napravila baš to! Nakon što je rodila svoje dijete nosi ga u hram i prikazuje Bogu. Tako ga stavlja u sigurne ruke. To je poruka svim majkama – svakodnevnom molitvom prikazivati Bogu svoju djecu, nositi ih molitvom Bogu i Boga nositi k njima. Kako je važno da već od malena majke nauče svoju djecu moliti da bi oni poslije sami znali zazivati Božju blizinu i stavljati se pod njegovu zaštitu“.

Mons. Križić je posebice naglasio problem pobačaja. „I dok nam Knjiga Otkrivenja, s jedne strane, predstavlja ženu koja viče u mukama rađanja, pred nama je danas i jedna druga slika. To je slika mnoge djece koja viču u utrobama svojih majki koje ih ne žele roditi, koje ne žele njihov život, nego njihovu smrt. Kako je danas aktualna, ali i potresna ova slika! Svi mi znamo koliko ima danas onih koji se na sve načine zalažu za ubojstva djece u majčinoj utrobi. To nazivaju slobodom i pravima žene da sama odlučuje o svom tijelu. Ističu da bi sve to trebalo biti besplatno da bude lakše izvedivo i da bi to mogao činiti što veći broj žena. O pravima začetog djeteta kao da ne treba uopće govoriti. Kako se neki naježe i dižu na zadnje noge kada čuju za pokrete koji se zalažu za život od začeća. Hod za život mnogima podiže tlak, jer oni žele hod za smrt. Došlo se do toga da se borba za život želi prikazati kao nešto retrogradno i nakaradno. Kamo ide ova civilizacija? Zar to nije slika Zmaja iz knjige Otkrivenja gdje čitamo: ‚Zmaj stade pred ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre dijete‘“, upitao se nadbiskup.

Dodao je da Zmaj našega vremena ne čeka uopće da se dijete rodi nego žuri da ga proždre još prije, dok je u majčinoj utrobi.

No, iako se može steći dojam da je zlo nezaustavljivo ipak Bog ima konačnu riječ: „Sve je u Božjoj ruci. Zlo nije moćnije od Boga, od njegove ljubavi i dobrote. On nas poziva da ne budemo suradnici zla, suradnici Zmaja, nego suradnici Božji u promicanju ljubavi i dobrote. Istina, zla će uvijek biti, ali se nadamo da će i uvijek biti onih koji će se boriti sa zlom i sijati oko sebe ljubav, blagost i dobrotu. Sigurni smo da će ih na tom putu pratiti ona koju nazivamo Pomoćnicom, Utjehom, Zdravljem bolesnih i početkom boljega svijeta“. zaključio je nadbiskup moleći Mariju da stavi pod svoj majčinski plašt sve obitelji, djecu i mlade, starije i bolesne.

Misu su suslavili župnik Župe Gospe od Pojišana fra Žarko Lučić, katedralni župnik don Ante Mateljan te još trojica svećenika.

Pjevanje tijekom mise i procesije predvodio je Mješoviti zbor Župe Gospe od Pojišana pod ravnanjem dirigenta Duška Videke i uz orguljašku pratnju Nikše Lendića.

Obraćajući se okupljenim vjernicima, župnik Lučić zahvalio je ocu nadbiskupu za predvođenje svečanog misnog slavlja, svećenicima za pomoć i ispovijedanje, bogoslovima, vjernicima, hodočasnicima i predstavnicima grada za sudjelovanje, policiji za reguliranje prometa, kao i ostalima. Na samom kraju slavlja nadbiskup Križić udijelio je blagoslov i blagoslovio nabožne predmete, a potom je mješoviti zbor Gospe od Pojišana otpjevao himnu „Lijepa naša“.