Koncelebrirali su zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, redovnički provincijali, generalni vikar i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola (NDS) mons. Tomislav Subotičanec, biskupski vikar i kancelar NDS-a preč. Marko Kovač, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Željko Faltak, odgojitelji i duhovnici u zagrebačkoj Bogosloviji vlč. Toni Potrebić, vlč. Anto Pavlović i vlč. Ivan Grbešić, te brojni okupljeni svećenici.

Kandidate za red đakonata predstavio je rektor Bogoslovije preč. Faltak, nakon čega su osmorica dijecezanskih i petorica redovničkih kandidata izrekli svoj „Evo me!“.

Nadbiskup Kutleša u homiliji kazao je kako je riječima „Evo me!“ otkrivena sva dinamika duhovnog poziva. „U duhovnom pozivu Bog ima inicijativu. Isus kaže: ‚Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas‘. Bog u svojoj ljubavi uzima čovjeka, želi s njime surađivati kako bi na konkretan način donio poruku spasenja i zahvaća u konkretno vrijeme i prostor. Uvijek Bog ima inicijativu. To je prva točka poziva koji traži konkretan ljudski odgovor“, rekao je.

„Iskusivši Božju blizinu i ljubav čovjek ne može a da tu istu ljubav i Božju veličinu ne priopći drugim ljudima. Bog koji se utjelovio u Isusu Kristu nastavlja svoj boravak među ljudima, u svojoj Crkvi – narodom Božjim, u sakramentima, u svojim zaređenim službenicima koji se nepodijeljena srca i u slobodi stavljaju njemu na raspolaganje. Po nama Bog nastavlja svoje utjelovljenje i želi konkretizirati svoj plan spasenja s ljudima u našem vremenu i na ovom prostoru“, naglasio je nadbiskup Kutleša.

Govoreći o trostrukoj zadaći koju primamo na krštenju nadbiskup je istaknuo kako je zadaća svećenika prinositi žrtvu. „Prije svega žrtvovati samoga sebe, odjeljivati sebe od svijeta da bi me Bog tako sve više posvećivao i po meni iznova darovao samoga sebe ovome svijetu. Zadaća je proroka naviještati – naviještati riječima i svjedočiti životom da smo njegovi i da on živi u nama. U Kristu kraljevati znači služiti, a služenje podrazumijeva besplatnost, brigu o drugima bez ikakve koristi za sebe, bez skrivenih namjera, ne očekivati ništa zauzvrat. Tu trostruku službu koju ste primili na krštenju od danas ćete izvršavati kroz sakrament svetog reda đakonata kojim vas Božja milost na poseban način suobličava Kristu, koji služi sebedarno i požrtvovno. Vi se danas svjesno i slobodno predajte Bogu i time po milosti primate službu u ime Crkve i za Crkvu, za Tijelo Kristovo, za spasenje svake duše, tj. naroda Božjeg“, kazao je propovjednik.

„Marija je prva i savršena učenica Kristova, službenica Božja koja kliče: ‚Neka mi bude!‘ i koja slavi, veliča Boga zbog silnih djela koja joj je učinio. Zato Crkva upravo Mariju predlaže vjernicima kao uzor nasljedovanja jer u konkretnim situacijama svoga života uvijek u potpunosti i odgovorno prianja u Božju volju, svim srcem prihvaća Božju riječ i provodi je u djelo. Sve njezino djelovanje bilo je prožeto sebedarnom ljubavlju i duhom. S Marijom veličajte Boga zbog svega što u vama i po vama čini, jer samo ćete tako ostati u malenosti i poniznosti pred Bogom i pred ljudima. Ni najteža, ni najgorča žrtva neće oslabiti vašu ljubav prema Bogu“, poručio je ređenicima nadbiskup Kutleša.

Na kraju homilije Nadbiskup je kazao: „Molimo Mariju, Majku Crkve i majku naše vjere, da nas uvijek podupire na našem putu riječima pape Franje: Pomozi, Majko, našu vjeru! Otvori nam uši za riječ, da čujemo Božju riječ i prepoznamo Božji glas i Božji poziv. Probudi u nama želju da slijedimo njegove korake, da iziđemo iz svoje zemlje i prihvatimo njegovo obećanje. Pomozi nam da nas dotakne njegova ljubav da bismo ga mogli dotaknuti svojom ljubavlju. Pomozi nam da se potpuno pouzdamo u njega, da vjerujemo u njegovu ljubav, nadasve u trenucima nevolje i križa kada je naša vjera pozvana rasti. Prosi u našu vjeru radost uskrsnuća. Podsjeti nas da onaj tko vjeruje nikada nije sam. Nauči nas gledati Isusovim očima da On bude svjetlo na našem putu i da to svjetlo vjere sve više raste u nama kako bi svanuo onaj dan koji ne poznaje zalaska, koji je sam Krist, tvoj Sin, naš Gospodin. Amen.“

Ređenici su potom dali svoja obećanja, nakon čega su položili svoje ruke u ruke nadbiskupa i obećali mu svoju vjernost i poslušnost. Uslijedila je prostracija ređenika i Litanije svih svetih. Nadbiskup je zatim u šutnji položio ruke na glavu svakoga ređenika. Nakon polaganja ruku slijedila je posvetna molitva đakonskog ređenja, a đakoni su potom obukli liturgijsko ruho – štolu i dalmatiku, u čemu su im pomagali župnici i redovnički poglavari koji su ih pratili tijekom njihove formacije.

Đakoni su potom iz ruku nadbiskupa primili evanđelje, nakon čega je uslijedio cjelov mira uz riječi „Mir tebi“, čime je nadbiskup đakone pozdravio i primio za svoje suradnike. Nakon obreda ređenja nastavljeno je misno slavlje euharistijskom službom, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.