Istina je prava novost.

Nadbiskup Puljić na 45. Katehetskom danu u Zadru održao predavanje na temu odgoja u vjeri

O temi „Odgoj drugih u vjeri izraz je Božje naklonosti i povjerenja“ izlagao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić na 45. katehetskom danu Zadarske nadbiskupije u subotu 4. rujna u crkvi sv. Pavla apostola u Novom naselju u Župi sv. Šimuna i Jude Tadeja na Bokanjcu u Zadru.

Nadbiskup Puljić održao je to izlaganje kao nagovor u sklopu Molitve Srednjeg časa kojim je počeo taj godišnji susret svećenika, vjeroučitelja i kateheta djelatnih u školama i župama u Zadarskoj nadbiskupiji.

„Potrebni su nam u vjeri sigurni i zreli roditelji, u duhovnosti i svetosti uznapredovali svećenici, u mudrosti i razboritosti prokušani odgojitelji i katehete. Oni će znati uložiti svoje teološko i pedagoško znanje i umijeće da im djeca i učenici budu sretni i sveti. Jer, znaju zašto žive i komu su povjerovali“ poručio je nadbiskup Puljić, istaknuvši da svećenici, katehete i odgojitelji u vjeri „imaju privilegij Božjeg povjerenja“ koji daje potrebno u odgajanju osobe. Bog, između ostaloga, čovjeka odgaja i po svojim zapovijedima, kaže Riječ Božja.

„Traži se da odgojitelji u vjeri, roditelji, svećenici i katehete budu verzirani u svojoj struci, u svom poslu, ali i nošeni željom i voljom naviještati i svjedočiti da imaju zvanje za svete i uzvišene zadatke. Kako je lijepo čuti komentar: ovaj svećenik, ovaj kateheta izgara za Božju stvar“ istaknuo je mons. Puljić, naglasivši: „Bog se obraća čovjeku i povjerava mu zadatak i poslanje. S tom sviješću okupljamo se na početku školske godine: da Bog ima povjerenje u nas i daje nam određene zadatke. Svećeničko, roditeljsko i katehetsko zvanje spada u otajstva vjere. U njegovom rađanju i hodu uključeni su Bog i čovjek, Crkva, obitelj i zajednica vjernika. Bog prvi započinje razgovor i slobodno poziva. Bog se spušta na ljudsku razinu i započinje razgovor s nakanom objaviti čovjeku što mu je činiti. Taj razgovor započinje u konkretnom prostoru i vremenu, a završava u vječnosti“.

Roditeljski, svećenički i katehetski posao dinamična je stvarnost, rekao je mons. Puljić. „Katehete imaju mandat i poslanje u ime Crkve odgajati djecu i mlade u vjeri. To rade i u ime roditelja koji su im povjerili djecu. Roditelji, svećenici i katehete pozvani su biti svjesni onoga što rade i druge učiti ono što vjeruju. To svakako nije lagan posao. Lakše je stvari naučiti i odraditi ih, nego sebe s propovijedanim vrijednostima suobličavati“ upozorio je mons. Puljić.
Odgojitelji su pozvani biti „solidni u znanju i poučavanju, fini u ophođenju, upućeni u tehnici komuniciranja i umjetnici humanosti, ljudi srca i dobrote, spremni dati život za povjereno stado, djecu i učenike“. Stoga je nadbiskup govorio o odnosu milosti i zrelosti, o suradnji naravi i nadnaravi, jer se u odgojnom poslu i zadatku roditelja, svećenika i kateheta isprepliću naravni i nadnaravni elementi.

„Valja pomagati djeci i mladima da rastu u naravnim i nadnaravnim dimenzijama prema zrelosti, prema svetosti“ potaknuo je mons. Puljić. U tom kontekstu, spomenuo je dokument Ratio fundamentalis – Temeljne odredbe o svećeničkom odgoju i obrazovanju, Kongregacije za Katolički odgoj koji je objavljen 1985. godine.

„Dokument nalaže da se „provede razborita selekcija i ozbiljno preispita svakog pojedinog mladića“ u pogledu prikladnosti za svećeničku službu na više razina (br. 39). Kriteriji se odnose u prvom redu na svećeničke kandidate. No, svaki kateheta i roditelj koji su snagom službe pozvani odgajati druge u vjeri, mogu po navedenim kriterijima provjeriti koliko su prikladni za povjerenu službu“ potaknuo je mons. Puljić, navodeći u koja tri područja Ratio fundamentalis predlaže preispitivanje, provjeru osobnosti odgojitelja.

Prvo područje tiče se ljudskih i moralnih darova. U to se ubrajaju iskrenost, afektivna zrelost, uglađenost, vjernost obećanjima, briga za pravdu, smisao za prijateljstvo, ispravna sloboda i odgovornost, duh inicijative i spremnost za suradnju.

Drugo područje odnosi se na duhovne darove čovjeka: ljubav prema Bogu i bližnjemu, osjećaj bratstva i odricanja, poučljivost, potvrđena čistoća, osjećaj za vjeru i Crkvu, apostolska i misionarska revnost.

Treće područje odnosi se na intelektualne darove: ispravna i zdrava ravnoteža u sudu i prosuđivanju, dostatna intelektualna sposobnost da završi crkveni studij, ispravno shvaćanje naravi svećeništva i njegovih zahtjeva.

Nadbiskup je opisao i koje osobine odlikuju zrelog čovjeka. „Zreli pojedinci gledaju na svijet realno i prihvaćaju narav s njenim slabostima i vrlinama. Ne žale se i ne kukaju, a stvari vide očima bezazlenog djeteta. Usredotočeni su na probleme i svijet promatraju pod lupom vječnosti. Ozbiljni su radnici. Laskanje ni kritike ne pomućuju njihov temeljni tijek razvoja. Tolerantni su i imaju smisao za humor, bez sadizma i uvreda. Posjeduju izvrsnu moralnost pa bi se moglo reći da hode putovima Božjim. Bore se za pravdu i žigošu laž, grijeh i zlo. Vesele se kad mogu nešto dobro učiniti. Mrze korupciju, podlost i nepoštenje. Trude se na najbolji način izvršiti povjerene zadatke“ naveo je mons. Puljić.

Sudionike je potaknuo na procjenu vlastite zrelosti i pedagoške spretnosti pitanjima: razumiješ li druge i jesi li kadar uživjeti se u njihovu situaciju; možeš li uočiti dobre kvalitete kod drugih; vjeruješ li da je drugi sposoban sâm rješavati svoje probleme; jesi li kadar pažljivo poslušati drugoga, a da ga ne prekidaš; povjeravaju li ti ljudi rado svoje teškoće i probleme; osjećaš li se opuštenim kad slušaš tuđa pitanja, poteškoće i probleme; jesi li kadar priopćiti drugima dobre kvalitete, ali i slabosti, na ljubazan način i osjećaš li kako su time potaknuti da se popravljaju.

Ako je većina odgovora Ne, osoba nije kadra uživjeti se u poteškoće drugih i svojim stavom ne pomaže, nego blokira druge. „To je upozorenje kako osoba treba nešto poduzeti i mijenjati kod sebe. To zahtjeva i uloga odgojitelja u vjeri koju je Crkva povjerila pojedinoj osobi“ rekao je mons. Puljić, naglasivši da su svećenici, roditelji i katehete pozvani biti „rame za plakanje, razumijevanje, trebaju imati srce da drugoga čuju, prihvate i pomažu“.

Ako je većina odgovora Da, osoba je na dobrom putu i sposobna pomagati djeci, mladima i odraslima da „rastu u kreposti i mudrosti“.

Nadbiskup je poželio da u odgajanju za vjeru, usklađena narav i nadnarav donesu obilan rod kod odgojitelja i onih koji su im mandatom Crkve i Božjom providnošću povjereni na putu napretka, pred Bogom i pred ljudima.

„Samo naprijed, odano i požrtvovno! Nošeni tom sigurnošću, povjereni učenici odgojiteljima će biti poslije u životu neizmjerno zahvalni. To će biti dobar ulog i pozitivan indikator da i oni, kada odrastu, budu ozbiljni radnici i izvrsni Božji suradnici“ poručio je nadbiskup Puljić na 45. Katehetskom danu Zadarske nadbiskupije.