Sv. Ante jako privlači ljude, istaknuo je mons. Puljić, rekavši da je taj čuveni propovjednik „umješno govorio o molitvi, euharistiji, Božjim zapovijedima te je naglašavao ulogu kreposti dobrote, poniznosti, pravednosti i ljubavi prema siromasima“. Taj svetac suvremen je i izazovan „svojom porukom i radikalnim opredjeljenjem za Boga,  oštroumnim uočavanjem promašaja svojih suvremenika i jasnoćom moralnih i kršćanskih načela“ rekao je nadbiskup, citirajući sv. Antu: „Smrdljive vode svijeta: oholost, putenost i pohlepa za novcem, tiranija i mržnja, toliko su se izdigle da pokrivaju već gotovo čitavu zemlju“.

„Sv. Ante nije zatvarao oči pred nemoralom svojih suvremenika, nego ih je pozivao na obraćenje. Jasno je govorio protiv zabluda svoga vremena, protiv loših običaja i krivovjernog nauka, a to mu je pribavilo naziv ‘malj heretika’“, rekao je mons. Puljić, upitavši: „Kako to da je čovjek u našem stoljeću silnoga napretka i brojnih deklaracija o ljudskom dostojanstvu, njegovoj vrijednosti i stečenim pravima, izgubio smisao za vlastitu vrijednost i dostojanstvo? Ostao je bez čvrste uporišne točke. Nema strahopoštovanje pred životom i Božjim zakonima upisanima u njegovu narav, srce i savjest. Zbog toga se osjeća i izgubljeno i nesigurno“, upozorio je nadbiskup Puljić, istaknuvši da u „vremenu velike idejne pomutnje“ treba „odvažnih svjedoka koji će neustrašivo poput sv. Ante govoriti o suvremenim herezama, zabludama i upućivati ljude na jasnoću moralnih načela“.

Čovjek je ostao bez hijerarhije vrednota

Pape su sv. Antu odlikovali naslovom crkvenoga naučitelja jer kod njega se i od njega imalo što čuti i naučiti, poručio je mons. Puljić, upozorivši da se čovjek danas ne osjeća zaštićenim i slobodnim. „Usprkos brojnim deklaracijama o ljudskom dostojanstvu i ljudskim pravima, čovjek se osjeća sporednim i beznačajnim. Ostao je bez hijerarhije vrednota. Kad izgubi osjećaj za vlastitu vrijednost i ostane bez čvrstog uporišta, on ne razumije zašto živjeti, boriti se i patiti, ne vidi smisao života“, poručio je nadbiskup.

Istaknuo je kako su „veliki ateistički pokreti čovjeka ostavili praznim i bez odgovora na pitanja njegove egzistencije“. „Nisu li suvremeni robovi alkohola i droge i drugi perverzni oblici ovisnosti, zapravo krivo artikulirani krikovi za sigurnom lukom spasenja? U takvom stanju traganja za smislom došla je i globalizacija kako bi utješila čovjeka da nije sam i da je pod budnim okom ‘Velikoga Brata’ koji na sve misli i sve planira“, upozorio je mons. Puljić, poželjevši da se u 21. stoljeću kršćanstva nađe „dovoljan broj očeva i majki, učitelja, vjeroučitelja, svećenika, Bogu posvećenih osoba, biskupa i zauzetih vjernika laika, koji će rječnikom Lava Velikoga ponovno doviknuti suvremenom čovjeku, suputniku i supatniku: ‘Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo’“.

Čovjeku koji se osjeća izgubljeno treba pokazati Isusa kao ugaoni kamen i središte svega te ga uvjeriti da je vrjedniji od proizvoda svojih ruku, da je slobodan, nezamjenjiv i nenadmašiv, rekao je zadarski nadbiskup. „Tko će drugi to učiniti, ako ne oni koji se hrane s vrela besmrtnosti, koji se nadahnjuju na riječima Života, koji znaju gdje su temelji i razlozi vrijednosti čovjeka i njegovog dostojanstva, koji znaju kome su povjerovali“, potaknuo je mons. Puljić.

Euharistijski Krist je živi Bog među nama

Sv. Ante je u svom kratkom životu od 36 godina učinio silna djela, a godinu dana poslije smrti uzdignut je na čast oltara. Školu svetosti „izučio je na oltaru, u misi, molitvi i dobrim djelima, tu je nalazio snagu i nadahnuće. Jer Crkva slavi euharistiju, a euharistija izgrađuje Crkvu. Euharistijski Krist nije neki simbol, slika ili relikvija, nego živi Bog među nama. Isti onaj Isus koji se rodio u Betlehemu, živio u Nazaretu i umro u Jeruzalemu. On, koji je prošao zemljom čineći dobro, nastavlja i danas po euharistiji liječiti bolesne, hraniti gladne, tješiti žalosne, obraćati grešnike i  praštati im, istim onim milim licem i dobrim srcem. Gleda nas i sluša. Spreman je svakog trenutka da nas prosvijetli, ojača, blagoslovi, posveti, utješi i pomogne“, ohrabrio je mons. Puljić.

Istaknuvši da smo putnici u ovom prolaznom svijetu gdje nam nema trajnog prebivališta, nadbiskup je rekao da nam je potrebna „neprolazna hrana, jer naše putovanje jednom završava. Putujemo u kuću Očevu. Još smo na putu. Još možemo zaslužiti Očev poljubac i sreću vječne domovine. Prolazi svijet i njegova slava. Gospodin je blizu. On je tu. Među nama. Naš sugrađanin i sugovornik. Ruke su mu pune nebeskih darova i milosti. Idimo k njemu noseći svoje tegobe i probleme. I preporučimo mu sebe, Crkvu i domovinu, grešnike i patnike“, potaknuo je mons. Puljić.

U zahvalnosti za udijeljene milosti i darove, mons. Puljić je zamolio Gospodina da blagoslovi naš narod i zemlju po zagovoru sv. Ante Padovanskog koji nije uzdizao sebe i pred ljudima nije sebe stavljao u središte pozornosti, nego je uvijek pokazivao i usmjeravao na Isusa Krista.