Pastirski pohod započeo je 24. ožujka u prijepodnevnim satima posjetom Domu za psihički bolesne odrasle osobe „Turnić“ koji se nalazi na teritoriju župe i u kojemu župnik fra Tomislav Šanko redovno svakoga mjeseca slavi misu. Mons. Uzinić je nakon prigodnog nagovora u dvorani Doma štićenicima te ustanove podijelio blagoslovljene medaljice, a zatim pohodio nepokretne korisnike u njihovim sobama. Nakon susreta s korisnicima, nadbiskup koadjutor sastao se i u razgovoru zadržao s djelatnicima Doma „Turnić“ i ravnateljicom Martinom Baiocco. U pratnji mons. Uzinića bili su župnik fra Tomislav Šanko i pastoralni suradnik i pripravnik za red đakonata fra Samuel Azemi.

Istoga dana nadbiskup je pohodio OŠ „Eugen Kumičić“ gdje ga je dočekala ravnateljica Ana Anić Opašić zajedno sa svojim suradnicima, učiteljima i drugim osobljem. U ugodnom razgovoru podijeljena su iskustava djelovanja škole i suradnje sa Župom sv. Nikole Tavelića.

Istoga dana mons. Uzinić je posjetio obitelj Orešković, Zoru i Ivana, župljane umirovljenike koji su nadbiskupa, zajedno s unukom Sarom, srdačno ugostili. Nadbiskupu su gostoprimstvo u svome domu pružili i članovi obitelji Ilich, Ksenija i Sebastijan sa sinom Stjepanom, kćerkom Lucijom i bakom Cilom Španić, Ksenijinom majkom. Nadbiskup se u srdačnom razgovoru zanimao za dinamiku njihova obiteljskog života, a domaćini su se sa župnikom fra Tomislavom prisjetili i prošlosti budući da se obitelj i župnik poznaju još s početka 90-tih godina. Pohod obiteljima nastavio se posjetom bolesnici Milviji Korlević i njenom suprugu Eziu. Nadbiskup je pričestio bolesnicu i sa župnikom u ovoj obitelji zadržao u ugodnoj atmosferi.

Po povratku u Župu uslijedio je susret sa Župnim pastoralnim vijećem i Župnim ekonomskim vijećem te predstavnicima mladih obitelji. Središnja tema susreta bio je sinodalni hod ove riječke Župe, Riječke nadbiskupije i sveopće Crkve. U otvorenom i iskrenom dijalogu aktivno su sudjelovali članovi vijeća te su zajedno s nadbiskupom dotaknuli mnoge aktualne teme.

Mons. Uzinić u večernjim satima služio je liturgijsko slavlje te predvodio polusatno euharistijsko klanjanje, nakon kojega se susreo sa zajednicom mladih, zborom mladih te vijećem Trećeg franjevačkog reda.

Drugoga dana pastirskog pohoda, u nedjelju 27.ožujka, mons. Uzinić slavio je misu. U homiliji nadahnutoj evanđeoskim ulomkom (Lk 15, 1-3.11-32) i slikom koju pojedini ateisti imaju o kršćanima, kazao je kako sinodalni proces, ali i Godina obitelji – Amoris latetitia, pozivaju na promjene. U kontekstu današnjeg vremena i navedenog teksta o prispodobi o dvojici sinova, mons. Uzinić je primijetio dva dominantna tipa ljudi unutar Crkve i njezina poslanja. Prvi su oni koji su se udaljili od Crkve, a time otišli iz Očeva doma. Biti u crkvi za njih je značilo gubiti slobodu, biti ograničeni. Nešto im je smetalo otkriti Boga, a time i Crkvu koja nastavlja Njegovo poslanje u povijesti spasenja. Na tom tragu, a kao jedan od uzroka, jest način prenošenje Radosne vijesti jer je za mnoge ona prestala biti Radosna vijest i ne zagrijava više njihovo srce. Dosadno im je i odlaze tamo gdje misle da će im biti bolje. Tješi nas činjenica da će se vratiti, ali žalosti to što su mnogi na koje smo računali, u jednom trenutku, često nakon krizme, odlučili krenuti svojim putem, kazao je nadbiskup. Kao drugu skupinu vjernika istaknuo je one koji su ostali uz Crkvu, redovno dolaze na mise, ali nisu sretni. Za neke su uzrok oni prvi koji su otišli, bilo da je riječ o članovima obitelji, prijateljima ili mladima koji su dolazili, ministrirali… Nadbiskup je uputio na ispravan odnos prema onima koji su se udaljili od Crkve. Ne smijemo ih prestati gledati kao brata i sestru. Moramo imati suosjećanje, a ne farizejski stav.

Na koji način to činiti, najbolje pokazuje pročitani evanđeoski ulomak koji poručuje da moramo postati poput oca iz pročitanog evanđelja. Moramo biti otvorena Crkva – Crkva koja čeka i ne odbacuje. Crkva koja ne osuđuje, nego uvijek čeka i moli za svoju odsutnu braću i sestre. Taj otac je i onaj koji ima dobru riječ za onoga koji je ostao, iako sa zavišću gleda sina koji je otišao. U onome koji je otišao, moramo gledati kao otac sina koji se vratio. Ovo je poziv da svi mi u želji da postanemo kao otac, postanemo treći sin, a on je onaj koji priča tu parabolu – Isus, istaknuo je mons. Uzinić. „On ne čeka, nego je onaj kojemu Otac ide ususret i onaj koji odlazi tražiti braću i sestre. Zato je postao jedan od nas, da bi pronašao svoju braću i sestre i vratio ih u Očevu kuću“, rekao je.

Zaključujući homiliju poručio je kako smo svi Isusova braća i sestre te da po nama On želi izlaziti i dolaziti svakome čovjeku. Objaviti da je Bog Otac i da smo mu mi braća i sestre. To je zadaća ovog sinodalnog procesa kojega prolazimo kroz geslo: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje. To je i način da naša Crkva, Crkva konkretnog povijesnog trenutka, postane ono što je poslana biti – Božja obitelj – obitelj koja je Amoris laetitia za sve svoje članove, ali i one koji nam ne pripadaju, poručio je mons. Uzinić.

Po završetku misnog slavlja nadbiskup se zadržao u druženju s mladim obiteljima i ostalim vjernicima.