Nadbiskup Uzinić je na početku propovijedi istaknuo da ih Božja riječ poznaje bolje od njih samih. „Onaj koji je s povjerenjem čita i sluša ima priliku upoznati samoga sebe jer u Božjoj riječi je Bog onaj koji vodi, a tko nas bolje poznaje od Boga samoga? Tko prihvati s vjerom i u poniznosti ovu istinu i, poput Levija iz današnjeg evanđeoskog ulomka, prihvati Njegov poziv da Ga slijedi, pronaći će milosrđe, oprost, veliku radost i prijateljstvo s Bogom i braćom i sestrama i bit će onaj koji donosi milosrđe, oprost, radost i prijateljstvo.“

„Slijedi me. Pođi za mnom. To su riječi koje je Isus uputio Leviju“, nastavio je mons. Uzinić te podsjetio da 18. siječnja započinje Molitvena osmina za jedinstvo kršćana koja se ove godine događa uz Jubilej 2025 godina od Isusova rođenja te 100 godina od osnutka Riječke nadbiskupije, kao i 1700 godina Nicejskog sabora koji je definirao kršćansku vjeru u Isusa kao onoga koji je pravi Bog, istobitan s Ocem. „Liturgijska čitanja daju odgovor kako slijediti Isusa, koji je istovremeno velik i malen, a malen je jer želi s nama biti solidaran u svemu osim u grijehu. Slijediti ga znači biti solidaran s njim i u solidarnosti s njim biti solidaran s braćom i sestrama u svemu osim u grijehu“, rekao je nadbiskup Uznić.

„Možda je upravo ta solidarnost ono što vas, hrvatske branitelje, u jednom trenutku povijesti čini onima koji ste se odazvali onom pozivu: ‘Pođi za mnom. Slijedi me.’ Jer taj poziv se u konkretnim životnim okolnostima, izazovima s kojima se suočavamo, pretvara u različite pozive i znakove. On je drugačiji u vremenu rata i u vremenu mira, jučer i danas, ali opet je isti jer u svim tim oblicima je poziv: ‘Slijedi me. Idi za mnom.’ To je poziv da se bude dionik Isusovog stola, da se ide u njegovu kuću i tu nam Božja riječ govori kako ga možemo i trebamo slijediti“, kazao je.

U nastavku se nadbiskup osvrnuo na posljedice rata koje su ostale na braniteljima, ali i članovima njihovih obitelji ili obitelji koje su u ratu ostale bez svojih članova. „Rat nije prošao onima koji su bili njegovi sudionici. On se sa svojim posljedicama nastavlja kroz život onih koji su mu bili sudionici. U tom trenutku ‘ići za Isusom’ značilo je biti spreman položiti život za prijatelje, za druge.“ Nastavljajući, upozorio je da rat ne smije biti mržnja prema drugome i želja da se ubije drugoga, nego želja da se drugoga spasi. Zapravo, bilo bi dobro nikada ne biti izloženi takvim situacijama, ali nekada je to nažalost neizbježno. U tom kontekstu mons. Uzinić je spomenuo one koji u ratu nisu uzeli oružje, ali su svojim radom i doprinosom onemogućili ratu da bude odgovor na onu situaciju u kojoj su se našli. Naveo je primjer multietničkih zajednica Gorskog kotara (Hrvatska) i Tuzle (Bosna i Hercegovina) koje su tijekom ratova 1990-ih očuvale lokalni mir, a o čemu piše Valentina Otmačić u knjizi koja je dan ranije predstavljena u Rijeci pod naslovom „Otpor međuetničkom nasilju: pristupi transformaciji sukoba unutar lokalnih zajednica u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini“.  „Bez obzira što je okolo bjesnio rat, ipak se na pojedinim teritorijima nije dogodilo ono što se događalo u drugim ratom zahvaćenim krajevima. Trebalo bi odati priznanje i tim ljudima što su na takav način slijedili Isusa i učiti od toga kako se naši međusobni sukobi, naša međusobna nerazumijevanja ne bi pretvarali u nasilje, u rat,“ istaknuo je Uzinić.

„Osim što Božja riječ djelotvorno prodire do naše nutrine i pomaže nam razumjeti sebe, ta ista riječ pomaže nam razumjeti i druge, ali da bismo ih mogli razumjeti, važno je usvojiti Božji pogled na druge“, rekao je u nastavku propovijedi. „Čitamo u evanđelju da je Isus ‘ugledao’ Levija. I drugi su ga vidjeli, ali Isus ga vidi drukčije, vidi u njemu potencijal. On u njemu vidi svog apostola, mogućnost, čovjeka sa svojim slabostima. Božja riječ treba pročistiti naš pogled za drugog kako bi nam drugi prestao biti neprijatelj i postao naš brat i sestra. Ona u nama treba omogućiti da i Boga vidimo onakvim kakav jest – Boga koji nas ljubi u svim situacijama, pa i rata i ranjavanja, u našoj vlastitoj, ali i u smrti naših bližnjih, Boga koji se solidarizirao s nama u svim situacijama osim u grijehu,“ zaključio je propovjednik.

Na misi je pjevala klapa „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice. Mise za duhovnu obnovu braniteljskih obitelji slavit će se i u drugim gradovima tijekom 2025., a iduća će biti u Dubrovniku u ožujku najavili su organizatori, a izvijestila je Riječka nadbiskupija.