Na zaključnoj misi ovogodišnjeg hodočasničkog puta Riječke nadbiskupije, nadbiskup Mate Uzinić propovijed je posvetio svjedočenju vjere u suvremenom svijetu. Istaknuo je da ima sve više onih koji ne vjeruju te upozorio da su često za to odgovorni baš oni koji vjeruju, ali ne svjedoče vjerodostojno Kristovu poruku.

„Ako ne prednjačimo u borbi za mir, slobodu, ljubav, praštanje, dobro, pomirenje, oprost, nego smo donositelji nekog drugog i suprotnog načina života i stila življenja, onda je to ono što s pravom sablažnjava druge. Tada se s pravom pitaju: ‘Ako je to vjera u Boga, zašto bih ja vjerovao?’“, poručio je nadbiskup Uzinić u propovijedi. „Bog kojega nam je Isus objavio nije policajac koji gleda kako će nas uhvatiti u prekršaju nego milosrdni otac. On je pastir koji traži onu jednu izgubljenu ovcu“, pojasnio je.

Propovijed je nadbiskup počeo pozdravom mira s kojim Isus dolazi učenicima. „I u subotu smo molili s papom Lavom za mir u svijetu, za mir koji je razoružavajući i koji razoružava“, rekao je. Podsjetio je i na zajedništvo s braćom i sestrama koji su toga dana slavili Uskrs po julijanskom kalendaru. „Dobro bi bilo da u ovim trenucima vlastite proslave Uskrsa, jer mi još slavimo Uskrs, svoje srce otvorimo i za one koji slave drukčije i slave poslije nas i da molimo za jedinstvo Crkve. Da onaj mir na koji Krist poziva, za koji je molio u dvorani Posljednje večere, za jedinstvo među nama, ako ne može biti bar na formalnoj razini, da bude u našim srcima, da nemamo predrasude jedni o drugima, da ljubimo jedni druge, da opraštamo jedni drugima. Želimo da se ovom svijetu dogodi mir i to je, siguran sam, želja svakog od nas ovdje“, istaknuo je nadbiskup.

Drugi dio propovijedi nadbiskup Uzinić posvetio je drugoj temi nedijeljenog evanđelja – svjedočenju vjere. Podsjetio je da su u tjednu nakon Uskrsa riječki hodočasnici posjetili brojne znamenite katedrale i crkve i osvjedočili se o bogatoj baštini vjere i načinu na koji je ta vjera iskazivana.

„Ali mi danas ne trebamo na taj način izražavati svoju vjeru. Trebamo čuvati tu baštinu i za nju se brinuti. Ali još je važnije da naša vjera oblikuje naše odnose, da nas doista ljudi mogu vidjeti kao one koji se ljube, koji su povjerovali u Krista uskrsloga i da im to postane poticaj da se i oni pitaju – a tko je taj u kojega ovi vjeruju. To je osobito važno za naše sinove i kćeri, našu djecu, naše unuke, jer ono što smo također vidjeli je da baština nije dovoljna. Zaludu nam je baština ako nema ljudi, ako nema kršćana, onda ona govori samo o prošlosti, a mi trebamo biti živa Crkva“, protumačio je.

Treća tema nedjeljnog evanđelja bila je apostol Toma i njegova nevjera u ono što su mu govorili drugi učenici, da su vidjeli Isusa uskrsloga. „Toma nas svojom nevjerom, jer on je jedan od nas, upozorava da ne smijemo, mi koji vjerujemo, biti prestrogi prema onima koji ne vjeruju. Mi kao i apostoli nekoga možemo poučavati i uvjeravati, ali mi nismo ti koji možemo dati vjeru. Vjeru može dati samo Bog“, pojasnio je.

Istaknuo je kako danas ima sve više onih koji ne vjeruju, a više je razloga zato i ne mogu se svi svesti samo na Božji dar vjere. „Jedno od objašnjenja vjere i nevjere je ljudska sloboda. Bog je milosrdan, Bog je onaj koji nas ljubi, ali mi smo slobodni ne otvoriti se toj ljubavi“, rekao je. Ima i onih koji su vjeru primili jer su rođeni u kršćanskoj obitelji, išli na vjeronauk, jer su primili sakramente, a onda su prestali raditi na svojoj vjeri. Nisu svoju vjeru hranili Božjom riječju, jačali na euharistijskim slavljima i suživotom u kršćanskoj zajednici. „Zato se njihova vjera s vremenom ohladila i možemo reći da je zakržljala“, primijetio je. No, nadbiskup je problem nevjere detektirao i u onima koji su redovito na misnim slavljima.

„Ima ovdje, kad govorimo o tom radu na svojoj vjeri, nešto što bi bilo dobro reći i za nas koji smo možda svake nedjelje u crkvi“, prokomentirao je. Upozorio je da tradicionalno razumijevanje vjere i pobožnosti nisu dovoljne za zreli pristup vjeri. „Koliko smo zapravo previše ostali na površnosti i često svoju vjeru smještamo u nekakve polumagijske okvire – Bože ja tebi dajem da bi ti meni dao“, rekao je nadbiskup Uzinić i pozvao vjernike na čitanje Biblije i teoloških časopisa. „Nije dovoljno danas, želimo li doista prenijeti vjeru na svoju djecu i biti vjernici, da znademo formule vjere, da znademo ispovijest vjere, nego trebamo promišljati o svojoj vjeri, trebamo produbljivati svoju vjeru, trebamo istraživati svoju vjeru, trebamo razgovarati o svojoj vjeri, trebamo čitati o svojoj vjeri“, protumačio je.

Zaključio je kako površan i pogrešan pristup vjeri može druge otjerati od Krista umjesto da ih približi. „Kada kažemo da vjerujemo, a ne potvrđujemo to svojim životom. Neki su razočarani jer smo im mi, onim što govorimo i što živimo više izobličili negoli prikazali autentično lice Krista uskrsloga i radost njegovog evanđelja“, pojasnio je.

Na kraju propovijedi ponovio je vjernicima poziv da svjedoče milosrdnog Boga koji ljubi. „Ako je Bog takav i mi moramo biti takvi. Naše je kršćansko poslanje biti svjedoci tog milosrđa svojoj braći i sestrama, onima s kojima i pokraj kojih živim, ali i onima koji su daleko. Onima koji tek danas slave Uskrs, kao i onima koji ga uopće ne slave, jer Isus je i zbog njih uskrsnuo. I u njegovom uskrsnuću mi vjerujemo da se nalazi uskrsnuće svakog čovjeka koji to u konačnici bude htio“, zaključio je.

Tijekom hodočašća od 7. do 12. travnja 150 hodočasnika Riječke nadbiskupije, s nadbiskupom Uzinićem i svećenicima Nikolom Vranješom, Josipom Pendeom i Vjekoslavom Kovačem, posjetili su Split, Dubrovnik, Herceg Novi, Budvu, Kotor, Bar i druga mjesta u Kotorskom zaljevu povezana sa svecima i blaženicima Leopoldom Mandićem, Ozanom Kotorskom i Garacijom iz Mula.