U propovijedi je, u kontekstu svetkovine, promišljao o tri skupine svetih. Prva su oni koji su već proslavljeni u nebesima. U drugu skupinu spadaju naša braća i sestre koji su preminuli, ali još nisu zaživjeli puninu s Bogom. Na putu su pročišćenja, u čistilištu. Zato za njih molimo, dolazimo na njihove grobove i sve što za njih činimo, pomaže im na tom putu pročišćenja. No, istovremeno i oni čine za nas zagovarajući nas svojom molitvom na putu prema Bogu, rekao je nadbiskup te kao treću skupinu naveo sve nas koji smo dio Crkve i koji smo na putu prema cilju – biti u zajedništvu sa svetima. Mi već jesmo sveti, a naš način svetosti jest biti na putu i truditi se ostati na njemu. Tu nismo sami jer imamo milosti, imamo Crkvu koja nas vodi, sakramente koji nam pomažu rasti na našem putu.

Pogled na svece nije oduvijek bio isti. Ljudima u prošlosti Bog je često bio nedohvatljiv, uzvišen i dalek od njihovih problema. Sveci su bili posrednici između njih i Boga i njihova zadaća bila je Bogu prenijeti naše potrebe i kako bi se zadobilo uslišanje. Danas je, nastavio je nadbiskup, potreban drugačiji pogled na svece. „Trebamo ih staviti u novi kontekst. Pravi kontekst je evanđelje, Isus Krist koji nam je objavio najvažniju poruku – poruku da nas Bog voli, da mu je stalo do nas i da želi spasiti sve ljude, kao i da je naš put, naša zadaća odgovoriti na taj poziv. Bog želi da budemo sveci i dionici raja i za to nas je stvorio. On nam daje potrebne darove i milosti da možemo odgovoriti na taj poziv. Taj pogled na Boga, koji nam je otac i brat koji nam pomaže, omogućava nam da možemo drugačije gledati na svece. Oni su nam sve manje oni koji su nam potrebni kao posrednici između nas i Boga, koji nam trebaju biti pomoć u tom smislu, a postaju nam sve više braća i sestre i na taj način model prema kojemu trebamo sebe oblikovati u nasljedovanju Isusa Krista i puta spasenja koji nam je on prvi pokazao jer je on prvi svet.“ Kao primjer za nasljedovanje nadbiskup je spomenuo Blaženu Djevicu Mariju koju je i Drugi vatikanski sabor predstavio kao model i uzor Crkvi.

U tom pogledu na svece u nastavku je parafrazirao sv. Ivana Pavla II. koji je kazao da sveci pripadaju našim obiteljima, ali i mi njihovim. Oni su znak povjerenja u mogućnost svakoga od nas i poziv da se okrenemo njima kako bismo otkrili sveca u nama i usporedimo se s njima te kako bismo shvatili da Bog nije naviknut gubiti u suočavanju s našom ljudskom slabošću.

Svetkovina Svih svetih prilika je za okretanje i usporedbu, istaknuo je nadbiskup Uzinić u nastavku. „Crkva želi da ovo okretanje i usporedba bude manje s poznatim i kanoniziranim svecima, a više s običnim, svakodnevnim svecima ili kako kaže papa Franjo – svecima iz susjedstva. To su pokojni članovi naše obitelji, naši preci, naše majke i očevi, naše sestre i braća. To su svi oni, bez obzira na svoje zvanje i zanimanje, koji su usprkos svim ljudskim slabostima i nesavršenostima, osobno iskusili i u punini zaživjeli zajedništvo s Bogom.“

Većina svetih su obični ljudi koji nisu ‘mali’ jer su sveti, rekao je propovjednik navodeći da su to oni koji u svakodnevnim životnim okolnostima ne biraju zlo, nego dobro, ne biraju mržnju, nego ljubav, ne biraju osvetu, nego oprost. To su oni koji se trude u malim, svakodnevnim stvarima učiniti ono što mogu u službi Bogu i bratu čovjeku.

Crkva želi da u ovom okretanju i uspoređivanju sa svetima otkrijemo da smo i mi sveti, odnosno da svetost nije poziv kojega trebamo ostvariti tek nakon groba. Svetost je poziv kojega trebamo živjeti već sada ovdje. Posvećeni smo krštenjem i posvećuju nas i drugi sakramenti i daju nam milost da možemo sveto živjeti stavljajući se na raspolaganje Gospodinu ondje gdje nas on želi i trudeći se ostvariti specifičan put svetosti koji nam je Isus objavio u evanđeljima, poručio je nadbiskup. Kao sažetak tog puta naveo je Isusov govor o blaženstvima kao srž svega onoga što je govorio i činio Isus Krist.

„Isus je blaženstva ostvario, ali i predložio nama. Svojim primjerom je pokazao kako ono što već jesmo, a jesmo sveti, možemo biti na konačan način sa svecima na nebesima.“ U ozračju aktualnog trenutka, ratova koji se vode i traže naše opredjeljenje, nadbiskup Uzinić je posebno izdvojio blaženstvo „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“ To je blaženstvo poziv svima nama da budemo mirotvorci, istaknuo je Uzinić. To je poziv da mir najprije bude u našem srcu i da ga prenesemo u naše obitelji i u društvenu zajednicu. Da budemo mirotvorci u svijetu. Možda ne možemo promijeniti međunarodnu politiku i potaknuti promjene na globalnoj razini s velikim djelima, ali možemo sa svakodnevnim izborima u malim stvarima. Kao što biti svet ne znači činiti velike stvari, tako i biti mirotvorac znači činiti malo u sredini u kojoj živimo. Kada bismo to činili, tada bi mir zavladao na zemlji i bili bismo doista ono što jesmo, sinovi i kćeri Božje, zaključio je nadbiskup.

Nakon mise kod središnjeg križa na groblju predvodio je molitvu odrješenja za duše pokojnika.