U propovijedi nadbiskup je podsjetio je da „za razliku od svih ostalih kršćanskih svečanosti, čiji početak je uvijek u osvijetljenom prostoru, slavlje uskrsnoga bdjenja zajednica vjernika svaki put započinje u mraku“. „I dok se kod svih ostalih svečanosti posebna pozornost posvećuje osvjetljenju molitvenoga prostora, na početku uskrsnoga bdjenja sve se odvija u tami. Večeras smo započeli obred u kojemu je i velika uskrsna svijeća na početku bila bez plamena. Od pripravljenog ognja u jednom trenutku upalili smo uskrsnu svijeću čiji plamen je simbolično razbio tamu. Dogodilo se to uz poklik ‘Svjetlo Kristovo’, koje ta velika svijeća naznačuje, te smo od njezina plamena, od toga ‘Svjetla Kristova’, svi upalili svoje svijeće tako da je „Svjetlo Kristovo“ zasjalo i u našim rukama“, kazao je nadbiskup Vukšić.

„Uskrsna svijeća, koja naznačuje Krista, bila je ugašena na početku ovog obreda zato što je zemaljski život Krista, kojega ta svijeća naznačuje, bio ugašen na Veliki petak. A tama, u kojoj smo započeli ovo slavlje, naznačuje upravo taj ugašeni život. Još više, ta tama naznačuje mrak groba u koji je bilo položeno Isusovo tijelo bez života. Grobovi su mjesta u koja polažemo mrtva tijela svojih dragih pokojnika, kojih se rado sjećamo i čija počivališta posjećujemo. I činimo to s velikom zahvalnošću“, kazao je mons. Vukšić te podsjetio na evanđeoski misni odlomak u kojem anđeo govori ženama da Krist nije u grobu nego da je uskrsnuo.

„U tom grobu nema više pokojnikova tijela. Nema ni grobnoga mraka. Grob je prazan. Isusa nema u njemu. Isus je jednom zauvijek ugasio mrak. Zapravo, upalio je svjetlo vječnoga života, a time se dogodila smrt Isusove smrti. Bio je to i početak umiranja svakog umiranja. U Isusu su se susreli, zagrlili i sprijateljili Bog i čovjek. Zauvijek! A Isusovo uskrsnuće je najava da se taj susret nastavlja i u vječnosti“, poručio je nadbiskup Vukšić dodajući da Crkva zato u Vazmenom hvalospjevu kliče: „Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikoga Kralja neka jekne trublja spasenja. Nek se raduje i zemlja, tolikim obasjana bljeskom, i rasvijetljena sjajem vječnoga Kralja neka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka“

„Ove godine slavimo uskrsne blagdane u sjeni, u zabrinutosti, a time i u nekoj vrsti mraka, zbog širenja zarazne bolesti i opasnosti od osiromašenja mnogih pojedinaca i društava u cijelomu svijetu. Ipak, najteže je onima koje je smrt rastavila od njihovih najdražih. Jer, prestanak njihova zemaljskoga života je gubitak koji uvijek ostavlja duboku bol. Pri tomu, kao kršćanima, nikako nam ne dolikuje biti dio pandemije straha, koji sve više postaje ružna stvarnost već, u doprinosu za rješenje toga problema, svima nam je potrebno još više razboritosti i odgovornosti. I osjećamo da nam je u ovom trenutku posebno poslanje u širenju Radosne vijesti da je smrt umrla. Sigurno je da će doći ‘uskrs’ i izlazak također iz ove prijetnje, jer će se dragi Bog poslužiti, i već se poslužio, umom i sposobnostima odgovornih i pametnih ljudi, koji su našli lijek i za ovu bolest. No, kao vjernici ispovijedamo i navješćujemo da je smrt, kao pojava, trajan virus, čak pandemija, koju nitko ne može spriječiti ili zaustaviti. A naše je poslanje navješćivati i ponavljati da je Isusovo uskrsnuće jedini lijek s trajnim učinkom protiv bola od virusa smrti… Vjerujemo, naime, u uskrsnuće tijela i život vječni. U uskrsnuće Isusova tijela i njegov život vječni. Ali također uskrsnuće svoga tijela i svoj život vječni. Tu vjeru ispovijedamo, njome se dičimo i u njoj se nadamo“,  poručio je nadbiskup Vukšić.

Nakon propovijedi nadbiskup Vukšić blagoslovio je krsni studenac te blagoslovljenom vodom poškropio sve nazočne.Uslijedila je sveopća molitva i euharistijska služba. Ceremonijama je ravnao mons. mr. Tomo Knežević, a liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Nakon mise katedralni župnik preč. Mato Majić blagoslovio je jela koja su vjernici donijeli.