Mons. Vukšić na početku propovijedi ukratko je prikazao život i djelo sv. Dominika, propovjednika i utemeljitelja Reda dominikanaca te se osvrnuo na značenje svetaca u životu kršćana.

„Ti sveci jesu u našem kalendaru zato da nam ih Crkva stavi kao uzore, kao primjere koje bismo u svom vjerničkom životu trebali nasljedovati i potruditi se barem dio od njegove svetosti, od njegova nasljedovanja Isusa Krista pretvoriti u pravila vlastitoga života. Njegov ideal, njegov način življenja duhovnosti i kršćanskoga dostojanstva pretvoriti u barem dio svoje svakodnevice, hodeći putem svoga obraćenja prema vlastitom spasenju“, rekao je nadbiskup, dodajući kako objektivno to nije lako.

„Da se usporediti s uspinjanjem po vrlo strmoj stazi, na planinarskim putovima koji ponekada znaju biti ne samo zahtjevni, nego i puni opasnosti, puni nesnalaženja. Na tom hodu mnogo je divljih zvijeri, drugih različitih životinja, napasti, posrtanja, vraćanja nazad, ali kao što pravi planinar ide svojim putom, tako i kršćanin bez obzira na te različite napasti i različita posrtanja nastavlja putem primjera svetaca. Oni se u čovjekovu životu pojavljuju kao znakovi na planinarskoj stazi koji pokazuju pravi put. Nasljedujući te znakove naći ćemo put; nasljedujući primjere svetaca, oslanjajući se na njihove uzore, doći ćemo do vrha nebesa i spasenja“, poručio je mons. Vukšić. Kazao je i kako su sveci, osim što su uzori, i nada i velika podrška čovjeku, ali i dokaz da je svetost moguća te da je mogu postići i obični ljudi: „Svaki je od svetaca bio običan čovjek kao mi, ali su se potrudili svetost pretvoriti u stvarnost u svojim životima, i sada nama pokazuju primjer.“

U drugom dijelu propovijedi vrhbosanski nadbiskup govorio je o kontekstu nastanka Reda propovjednika i društvenim prilikama 13. stoljeća, rekavši kako se upute sv. Dominika koje su izrečene za tadašnju krizu morala i različita krivovjerja, itekako mogu primijeniti na suvremeno društvo koje na različite načine narušava kršćanski moral. „Mnogi ljudi više ne smatraju važnim nasljedovati i hoditi primjerima svetaca, a i danas se, kao i u 13. st. pojavljuju manji ili viši oblici krivovjerja, upitnih nauka i sl. Sv. Dominik kao svetac i propovjednik prave vjere pojavljuje se i kao veliki uzor nama svećenicima. Iako nismo dominikanci, jesmo svi na neki način, u širem smislu red propovjednika. Jer, od suvremenog kršćanskog svećenika se, prije svega, očekuje svjedočenje. I kad nema dar lijepoga govora, oblikovanja mudrih misli, ima i mora imati dar svjedočenja jednostavnim pristupom, svojim životom, tako da on sam, tj. njegov život bude knjiga koju će ljudi iščitavati. Također, svi ostali su jednako pozvati biti svjedoci Kristovi, na svim životnim putovima. Svi smo pozvani na svoj način biti propovjednici“, zaključio je mons. Vukšić.

Koncelebrirali su generalni vikar Vojnog ordinarijata u BiH mons. Željko Čuturić, župnik na Marijin Dvoru mons. Anto Ćosić, goraždanski župnik Josip Tadić i ravnatelj Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije Fabijan Stanušić.

Nakon mise uslijedio je zajednički ručak, a potom posjet gradilištu i blagoslov temelja crkve Bl. Drinskih mučenica koje su upravo u Goraždu 15. prosinca 1941. završile svoj ovozemaljski hod. Župa u Goraždu utemeljena je 1887. kao vojna kapelanija, a kao župa 1897. Prije posljednjeg rata koji je raselio sve Hrvate s tog područja vjernička zajednica okupljala je 480 katolika, a danas tek nekoliko.