Nadbiskup Vukšić svečano otvorio svibanjsku pobožnost u Svetištu Gospe Olovske

Nazočne je prije početka mise pozdravio i riječi dobrodošlice uputio, posebice nadbiskupu Vukšiću, ministru Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene fra Zdravku Dadiću, svećenicima – njih 20-ak, redovnicima, štovateljima Gospe Olovske te vjernicima koji su svečanost pratili preko medija, upravitelj Svetišta fra Ilija Božić.

Potom se nazočnima obratio provincijal i pitao „tko bolje može okupljati svoju djecu nego majka koja ih voli, a njezina djeca tu ljubav mogu osjetiti“. Istaknuo je da ondje „majka ima svoje ime i zove se Gospa Olovska“.

„Sretan sam da smo danas ovdje kako bismo u zajedništvu kao Crkva proslavili otvorenje svibanjske pobožnosti ispred ove prekrasne crkve oko koje se godinama radilo. Njezini su temelji bili ugroženi, baš kao i nama ljudima kao što temelji mogu biti nestabilni. Mi izgrađujemo s ljubavlju te temelje da bi ova crkva i dalje na ovom mjestu stajala. Želimo da i vi kao kršćani imate čvrsta uporišta kako biste u ovom svijetu svjedočili vjeru», rekao je fra Zdravko.

Dodao je da se najbolje „utemeljuju“ kada su okupljeni oko Blažene Djevice Marije i oltara“. Na kraju je potaknuo na molitvu za nova duhovna zvanja.

Nadbiskup Vukšić je u homiliji naslovljenoj „Službenica Božja Marija i Josip radnik, dostojanstvo rada i prava radnika“ istaknuo da je ona „prihvatila ono što je Bog od nje očekivao i poslušno izvršila ulogu majke Božjega Sina, a ljudima je svojim porodom i majčinstvom posredovala Spasitelja svijeta i tako postala službenica svakoga čovjeka, posebice onoga koji se nada svome vječnom spasenju“.

Na tom tragu potaknuo je da se na početku svibnja kada je i blagdan njezina zaručnika Svetoga Josipa „prepustimo njihovim riječima i primjerima da nas vode i nadahnjuju“.

Potom je naglasio da se Marija priznaje službenicom Božjom i u Evanđelju po Luki kada dvaput sebe samu izravno naziva tim imenom. „‚Evo službenice Gospodnje! Neka mi bude po tvojoj riječi!‘ (Lk 1, 38). To su bile Marijine riječi kojima je s povjerenjem odgovorila na poziv s nebesa nakon što je u tom glasu prepoznala volju Božju i kojima je na veličanstven način ušla u povijest spasenja. A malo kasnije, u odgovoru na radosni pozdrav, koji joj je uputila majka Ivana Krstitelja, sveta Elizabeta, uzvraćajući svojoj rođakinji za iskazano gostoprimstvo (…) Gospa je klicala: ‚Veliča duša moja Gospodina što pogleda na neznatnost službenice svoje!‘ (Lk 1, 49)“, kazao je mons. Vukšić, obrazloživši značenje toga pojma, njegovu snagu, dubinu i poruku.

Nadalje je protumačio svetopisamska čitanja o sluzi Gospodnjemu Izaiji kojega je Gospodin u pravdi pozvao i čvrsto ga za ruku uzeo; oblikovao ga je i postavio za Savez narodu i svjetlost pucima (usp. Iz 42, 6 – 7). Prigodnim citatom istaknuo je u čemu se sastoji poslanje sluge Božjega. „Gospodin mi dade jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospodin mi uši otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospodin mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz kao kremen i znam da se neću postidjeti (Iz 50, 4 – 7).“

Na kraju je posvijestio da ime „sluge Božjega“ valja tražiti u duhu onoga što je činio i naučavao Isus Krist koji, kao posvema uspio i ostvaren lik sluge Gospodnjega, koji je za sebe rekao: „Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“ (Mk 10, 43 – 45).

U drugom dijelu propovijedi istaknuo je da je 1. svibnja dan kada cijeli civilizirani svijet časti i naglašava vrijednost ljudskoga rada i dostojanstva radnika.

„Sluga Božji je svaki onaj tko vrši volju Božju, tko misli i radi ono što Bog hoće, tko izvršava Božje naume i tako, kao što mu priliči, ostvaruje svoju sličnost s Bogom. Neke od svojih slugu, istina, Bog izabire i povjerava im posebnu čast i ulogu, kao što je na primjer bila Isusova majka Marija“, kazao je te, analizirajući Knjigu postanka, podcrtao kako je rad jedna od oznaka čovjekova izvornoga stanja, a vrhunac biblijskoga naučavanja o radu je dan počinka koji je također volja Božja.

U tom duhu, glede dostojanstva radnika i poštivanja njihovih prava, ponovio je stalan nauk Katoličke Crkve da svaki poredak radniku treba omogućiti pravo na rad iz kojega proizlaze obveze državnih sustava i privatnih poslodavaca da radnicima osiguraju: „pravo na pravednu plaću, pravo na odmor, pravo na takav radni ambijent i proizvodne procese koji ne ugrožavaju zdravlje niti vrijeđaju i ne ranjavaju njegov moralni integritet“.

Na kraju je zaželio da „po zagovoru službenice Gospodnje Marije, koja je vjerno vršila volju Božju, i svetoga Josipa radnika, Gospodin Isus, koji je poštivao ljudski rad i svojim ga riječima i djelovanjem blagoslovio, učini da svi mi budemo sluge i službenice Božje, da se sve nepravde isprave, da svi ljudi imaju prikladan posao i da radom svojih ruku mogu osigurati dostojanstven život sebi i svojim obiteljima“.

Pred kraj mise upravitelj svetišta fra Ilija zahvalio je za dolazak hodočasnicima, među kojima, iz Uskoplja, Bistrice, Skopaljske Gračanice, Bugojna, Sarajeva, Novog Šehera, Kraljeve Sutjeske, Viteza, Hecegovine… Također je novinarima zahvalio za prijenos, policiji za osiguranje, općinskoj administraciji na čelu s načelnikom te anonimnoj obitelji iz Busovače koja je darovala novu vezenu misnicu s likom Gospe Olovske koju je nadbiskup Vukšić prvi odjenuo. Istaknuo je da su u olovskom svetištu izvedeni mnogi građevinski poduhvati, ali i da predstoji još mnogo posla, a neki ugovori su već potpisani te će započeti uskoro.

Pjevanje je predvodio Zbor bogoslova Franjevačke teologije u Sarajevu.

Na kraju su pripadnici Oružanih snaga BiH dijelili vojni grah, objavila je Nedjelja.