Na svetkovinu Svih svetih Crkva slavi one koji su ušli u puninu zajedništva s Bogom, „svece koje Crkva časti imenom i one čija imena poznaje samo Gospodin. Među njima su ljudi različitih naroda, zanimanja, putova i mnogi iz naših obitelji. Mnogi nisu ostavili velika djela zabilježena u povijesti, ali ostala je njihova ljubav“, poručio je nadbiskup.

Crkva vjernike na svetkovinu Svih svetih usmjerava prema cilju života, a to je gledati Boga i zauvijek živjeti u njegovoj ljubavi, naglasio je mons. Zgrablić, podsjetivši na Božju riječ da sveti Ivan vidi mnoštvo ljudi pred Božjim prijestoljem koji su prošli kroz veliku nevolju.

„U nebesku slavu ušli su zahvaljujući Kristu koji ih je otkupio. Iza njih je život obilježen naporima, borbama i dobrim odlukama, a kod nekih i mučeništvom. U njima je Božja milost bila jača od grijeha i smrti“, rekao je nadbiskup, dodavši da Bog vodi prema punini koja je „teško zamisliva“.

Da bi se razumjela svetost, najprije treba gledati Boga koji je svet po svojoj bîti. „Sva ljudska svetost dolazi od njega. Hebrejska riječ svetost, ‚kadoš‘, znači izdvojen, posvećen. Bog je uzvišen nad svim stvarima, nadilazi naša mjerila i predodžbe, slobodan je od svakog zla, u njemu je punina života i ljubavi. Božja uzvišenost otkriva se i u načinu na koji nam se Bog približava. U Isusu Bog ulazi u našu ljudsku svakodnevicu, dotiče bolesne i prihvaća grešnike koji mu se vraćaju“, rekao je nadbiskup. Podsjetio je na misao pape Lava XIV. da se u Kristovom probodenom boku može prepoznati Božja svetost kao ljubav koja se daruje do ranjivosti. Stoga, rekao je okupljenima, približavanje Bogu treba ih činiti osjetljivim za čovjeka. Tko dopušta da ga Bog posvećuje, uči biti blizu i tuđoj nevolji i patnji, poručio je propovjednik.

Početak Božjeg poziva na svetost je u činjenici da su ljudi Božja djeca koju Otac ljubi i daruje. Svetost je rast dara krštenja u onima koji su taj sakrament primili; „da naše misli, odluke i međusobni odnosi sve više odgovaraju Božjoj ljubavi kojom smo ljubljeni. Dar Božje ljubavi i svetosti od nas traži naš slobodan odgovor. Kao Božja djeca učimo živjeti u odnosu s Bogom Ocem, slušamo njegovu Riječ, obraćamo mu se u molitvi i povjeravamo mu svoje nakane i odluke. Za svetost trebamo svakog dana odvojiti i njegovati vrijeme za susret s Gospodinom“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Rekao je da je usred obveza potrebno zastati, čitati evanđelje, o njemu razmišljati „i u molitvi iskreno izreći Bogu što mislimo, što nas opterećuje i što namjeravamo. Pred Bogom možemo izreći i ono što pred ljudima prikrivamo, naše slabosti i grijehe. On poznaje naše srce i strpljivo nas odgaja. Iz takvog susreta postupno raste sloboda da učinimo dobro i kad nas nitko ne vidi i kad ne očekujemo da nam netko za to zahvali. U molitvi učimo gledati i ljubiti ljude onako kako ih Bog gleda i ljubi, kao njegova ljubljena djeca koju povjerava našoj brizi“, poručio je nadbiskup. Istaknuo je da „svetost nije povlastica duhovne elite ili pojedinaca“.

Drugi vatikanski koncil uči da su Kristovi vjernici pozvani na puninu kršćanskog života i savršenstvo ljubavi. „Taj poziv odnosi se na svakog od nas. Ne trebamo čekati da se poslože životne okolnosti, da prestanu naše brige, da pođemo u mirovinu ili da pronađemo više slobodnog vremena kako bismo se više posvetili. Bog nas susreće u životu kojeg živimo, tamo gdje radimo i ondje nas poziva da mu odgovorimo“, poručio je mons. Zgrablić.

Navješteno evanđelje o blaženstvima pokazuje kako izgleda život otvoren Božjoj svetosti koja ulazi u ljudske odnose i ispunjava srce. „Isus izgovara blaženstva i pred nas stavlja put kojeg je on sam prošao. On je krotak i milosrdan, čista srca. Vjeran Ocu usred protivljenja. Blaženstva nas uče prepoznavati sreću koja raste iz povjerenja u Boga i iz darivanja sebe.

Biti siromašan duhom znači priznati da trebamo Boga i dopustiti drugima da nam pomognu. Krotkost se pokazuje kad pristupimo drugome s poštovanjem, usprkos svemu. Glad za pravednošću traži da se zauzmemo za čovjeka kojem je uskraćeno pravo. Milosrđe nas potiče da pomognemo potrebnima i otvorimo mogućnost novog početka onome tko se iskreno kaje. Mirotvorstvo počinje kad zaustavimo ogovaranje, klevetanje, ne gajimo srdžbe. Takve odluke, često skrivene javnosti, mijenjaju naš život i život ljudi pokraj nas i približavaju nas svetosti. Na tom putu svetosti trebamo jedan drugoga“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši kako svi sveti svjedoče da se Kristu isplati darovati cijeli život.

Nadbiskup je potaknuo okupljene da zahvale onima po kojima su upoznali Gospodina i da povjere Gospodinu ono što u njima treba još ozdraviti i sazrijeti.

„Izaberimo jedan konkretan korak ljubavi; nekoga saslušati, razveseliti, zatražiti oproštenje, pomoći osobi koju smo zanemarili, a treba joj pomoći. Neka nas svi sveti prate svojim zagovorom, da u našoj svakodnevnici raste život primljen na krštenju, do dana kad ćemo Boga gledati licem u lice, sa svim svetima u vječnoj radosti“, poručio je mons. Zgrablić.

Na kraju mise nadbiskup je udijelio papinski blagoslov s potpunim oprostom okupljenim vjernicima koji su se ispovjedili i pričestili te zajednički izmolili Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, čime su ispunili uvjete za oprost, izvijestio je Tiskovni ured Zadarske nadbiskupije.